Mudraci s Istoka predstavljaju početak. Početak putovanja cjelokupnog čovječanstva prema Kristu. Oni su započeli povorku koja će se kretati do konca svijeta. Slijedimo ih i mi, i svaki dan sve više i više otkrivajmo Krista u svome životu i u životima ljudi koji nas okružuju.
Bogojavljanje
Draga braćo i sestre, današnja svetkovina od samih početaka Crkve ima veliko značenje i bogata je svojom simbolikom. U početku se svetkovina Bogojavljenja slavila kao Božićno otajstvo, a tek kasnije od četvrtog stoljeća, uvedena je zasebna svetkovina Božića.
Ova svetkovina zapravo u sebi zadrži tri otajstva, tri Božje objave: objavu mudracima, objavu Božju na Isusovu krštenju i objavu na svadbi u Kani kada je Isus učinio prvo čudo. Na Zapadu je vremenom otajstvo poklona mudraca nekako prevagnulo, pa su spomen na Isusovo prvo čudo i spomen na krštenje premješteni na kasnije datume. No svakako je ostala praksa da se na svetkovinu Bogojavljenja blagoslivlja voda kao spomen na Isusovo krštenje. Tako da se i u simbolu blagoslova vode također ogleda otajstvo svetkovine Bogojavljenja jer je prigodom Isusova krštenja glas s neba objavio da je Isus Sin Božji. Jedan od važnih simbola bogojavljenske liturgije jest i svečani navještaj datuma Uskrsa. Dok kalendari nisu bili tako dostupni kao danas, ljudi su na ovaj dan saznavali datum Uskrsa i pomoćnih svetkovina. Iako su nama danas kalendari na dohvat ruke, Crkva je htjela zadržati ovaj običaj najave datuma Uskrsa kao spomen na važnost koju ta svetkovina ima u cjelokupnom kršćanskom životu.
Zaustavimo se sada na otajstvu koje danas slavimo – poklon mudraca. Na početku se možemo zapitati tko su bili ti mudraci? Posve je sigurno kako ovi mudraci koji su se poklonili Isusu dolaze iz religijskog društvenog sloja ondašnjih naroda izvan Izraela. Možemo reći da su bili neka vrsta svećenika ili religijskih službenika koji su se bavili filozofijom i proučavanjem zvijezda. No da bi netko pošao na takav put i to zbog nečega što ne razumije ovo nije dovoljno. Ovi ljudi morali su biti malo drugačiji. Oni su morali znati da ta zvijezda koju su vidjeli mora upućivati na nešto drugo, na nešto više. Vjerojatno je do njih došlo proroštvo o tome kako će iz Izraela doći spasitelj, kojega se uspoređivalo sa zvijezdom (“Od Jakova se zvijezda diže”). Zato ovi ljudi nisu bili samo obični zvjezdoznanci nego mudraci, ljudi koji su nastojali proniknuti u dubinu Božje poruke. Oni predstavljaju onu nutarnju dinamiku nadilaženja samih sebe koja mora biti svojstvena ostalim nekatoličkim vjerovanjima – traganje za istinom i odlučnost da, kad tu istinu spozna, čovjek želi poći prema njoj. Ovi mudraci tako predstavljaju put religija prema Kristu. Sve lažne religije koje ne štuju Trojstvenoga Boga pozvane su u onome što ih okružuje postepeno upoznavati Trojedinoga Boga i biti odlučni krenuti za njim. Mudraci su poput Abrahama na Božji poziv krenuli na put. Oni su tražitelji istine. Tražitelji pravoga Boga.
Kada govorimo o mudracima važno je spomenuti i simboliku broja tri. Tada su bila tri poznata kontinenta Afrika, Azija i Europa – svaki mudrac ili kralj dolazio je s jednog kontinenta, dakle cijeli svijet je upućen prema Kristu. Radi se također o tri boje kože bijela, žuta i crna – kod Krista nema razlike u rasi i podrijetlu u njemu je cijelo čovječanstvo sjedinjeno. Tako mudraci s Istoka predstavljaju početak. Početak putovanja cjelokupnog čovječanstva prema Kristu. Oni su započeli povorku koja će se kretati do konca svijeta. Slijedimo ih i mi, i svaki dan sve više i više otkrivajmo Krista u svome životu i u životima ljudi koji nas okružuju.
Draga braćo i sestre, zanimljivo je i tumačenje o zvijezdi koja se spominje u evanđelju. Postojanje takve zvijezde u vrijeme Isusova rođenja povijesno je dokazano u raznim ondašnjim spisima. Čak i u spisima koji nisu imali veze s kršćanstvom. U vrijeme Kristova rođenja dogodila se konjunkcija planeta Jupitera i Saturna uslijed čega se pojavila i takozvana supernova – zvijezda koja je proizvela snažnu eksploziju te se njezino svijetlo kasnije mjesecima vidjelo na nebu. Ta svjetlost bila je drugačija od sjaja ostalih zvijezda. Jedan je povjesničar pronašao povijesni izvor za postojanje te zvijezda čak u nekim kineskim spisima gdje piše kako se pojavila neka sjajna zvijezda na nebu i bila vidljiva dulje vremena. Svakako da zvijezda u sebi ima i snažniju poruku. Planet Jupiter bio je nebeski simbol nekog poganskog babilonskog božanstva, planet Saturn bio je nebeski simbol Izraelskog naroda. Tako su mudraci koji dolaze iz poganskog okruženja mogli biti upućeni na zvijezdu koja izlazi od Izraela. I onda polazak na put dobiva pravi smisao. Zbog obične zvijezde nitko se ne bi usudio poći na tako daleki put. Iz toga proizlazi da zapravo cijeli kozmos govori o Kristu. Gospodin je zasigurno ovu zvijezdu vodio svojom rukom, te se ona skriva kad je potrebno (dok mudraci borave u Jeruzalemu), a kasnije zaustavlja nad kućom u kojoj je Dijete. Trojedini Bog Gospodar je svega što postoji, stoga uopće ne smijemo sumnjati u mogućnost upravo rečenoga, a osobito ne smijemo zvijezdu gledati samo kao slučajnu prirodnu pojavu. Ona ima posebnu ulogu kod objave Božjeg otajstva i Gospodin njome upravlja drugačije nego li to čini običnim zvjezdanim nebom. I preko sjaja zvijezde Bog je dovodeći mudrace do Isusa htio pokazati kako je došao kraj označavanju raznih nebeskih tijela za božanstva i doveo ih je do prave zvijezde koja je Isus Krist – on je istinska zvijezda koja je sjajnija i od sunca.
Gospodin je mudrace do istinske zvijezde vodio preko Jeruzalema, gdje su morali zastati i preko svećenika biti upućeni u povijest spasenja i proroštvo da će se Isus roditi u Betlehemu Judejskome. Zato se i mi ne smijemo bojati zatražiti savjet od našega duhovnog vođe. Gospodin nam govori preko naših pastira – i meni i vama. Svi trebamo imati nekog pastira za duhovnog vođu koji će nam svojim savjetima pomoći u otkrivanju Krista i njegovog svjetla u našoj duhovnoj borbi.
Tek nakon susreta s riječima Svetog pisma mudraci dolaze do Isusa te evanđelist Matej piše: “Kad ugledaše zvijezdu obradovaše se radošću veoma velikom”. To je radost koja zahvaća čovjeka kad pronađe Boga. Svaki put koji nas vodi do Isusa prepun je radosti. Mudraci padaju na koljena pred malenim djetetom. Učinili su poklon kakav se iskazuje samo Bogu. Isti Isus koji je tada bio prisutan u naručju majke kojemu su se mudraci poklonili prisutan je i danas u svetohraništu.
Činimo li mi dostojan poklon poput mudraca? Iskazujemo li poklecanje i naklon dostojanstveno ili brzopleto prilikom ulaska u crkvu i prolaska ispred svetohraništa? Tridentski sabor s pravom gleda na poklon mudraca kao primjer istinskog štovanja koje dugujemo Isusu u euharistiji – pasti pred njim na koljena. Kao što je u naizgled običnom djetetu nekoć bio Bog, tako je isto i sada, u naizgled običnom komadiću hostije, prisutan Bog koji zaslužuje dostojanstveno štovanje.
Nakon što su se poklonili mudraci su darivali Isusa: zlatom, tamjanom i smirnom. Zlato upućuje na kraljevsko dostojanstvo Djetetovo, tamjan je simbol Djetetova Božanstva, a smirna, smjesa kojom se pomazuje mrtvo tijelo za ukop, jest spomen na žrtvu koje to Dijete ima podnijeti za spas svijeta. Zajedno s mudracima darujmo i mi Isusu istinsko zlato a to je nenavezanost na svjetsko bogatstvo koje se ogleda u novcu, nego zlato naše vjere po kojoj se predajemo posve Gospodinovoj volji. Darujmo novorođenoga kraljića tamjanom koji je simbol naše želje za plemenitim životom koji je prikladan djeci Božjoj. Na koncu darujmo i smirnu – to su male žrtvice koje prolazeći zemljom rado podnosimo za Isusa.
Draga braćo i sestre, i mi smo poput mudraca vidjeli zvijezdu Božjega poziva. Čuvajmo to unutarnje svijetlo i radujmo se radošću veoma velikom. Neka se ta radost ogleda u naviještaju Kristove istine svima koji nas okružuju. Poput mudraca vratimo se radosni na svoje dužnosti noseći svijetu Kristovu radost jer onaj koji je upoznao Krista ne smije tu radost ostaviti samo za sebe nego je mora nositi drugima. Amen.
Priredio: Vlč. Daniel Katačić
(teološka poruka Bogojavljenja prema: Benedikt XVI, Djetinjstvo Isusovo)
