Deseta obljetnica najave ostavke pape Benedikta XVI. – 11. veljače 2013. – prošla je bez komentara, s obzirom na pozornost koja je posvećena samo mjesec dana ranije njegovoj smrti. Ali sama obljetnica abdikacije (ostavke), 28. veljače, nudi priliku da se ponovno razmotri odluka u svjetlu novih informacija.
U povodu pete obljetnice 2018., napisao sam, s obzirom na to da nitko nikada nije podnio ostavku na papinsku službu u mirnim okolnostima, da je zbog stanja Crkve- Benedikt XVI. pogriješio, a argumentacija da je odluku donio sam predstavlja stav onih koji su to podržavali.
Sam Benedikt XVI. jasno je argumentirao razloge valjanosti abdikacije (ostavke), ali neuvjerljivo ispravnost odluke. Taj sam argument iznio ovdje.
Od pete obljetnice ostavke, nove informacije mogu nam pomoći da bolje razumijemo odluku Benedikta XVI.
Papa Franjo se ne slaže
Dok je Benedikt XVI. bio živ, papa Franjo je uvijek govorio pozitivno o toj odluci. Ali ubrzo nakon smrti, rekao je da je papinska služba “doživotna“ i da ne vidi “nikakav razlog“ da bude drugačije:
„Benedikt XVI. imao je hrabrosti to učiniti jer se nije osjećao spremnim za nastavak papinske službe zbog svog zdravlja. Trenutno o tome ne razmišljam. Vjerujem da je papina služba doživotna (ad vitam). Ne vidim razloga zašto ne bi bilo tako. Mislite da je služba velikih patrijarha uvijek doživotna! A važna je povijesna tradicija”.
Kako pomiriti taj nedavni odgovor s ranijim izjavama Svetog Oca – mnogima od njih – u kojima se hvali odluka? Čini se da Franjo smatra da je Benedikt XVI. bio iskren, ponizan i hrabar u donošenju odluke, ali da je odluka suštinski pogrešna. Da bude milostiv, odlučio je naglasiti prvo dok je Benedikt bio živ, a drugo nakon njegove smrti.
Dvojica papa često su se sastajala i raspravljala. Iz javnih komentara pape Franje razumno je pretpostaviti da su raspravljali o tome je li Benediktova ostavka stvorila novu stvarnost u Crkvi, poput dobi za odlazak u mirovinu za biskupe prije pola stoljeća. Činilo se da je Franjo otvoren za tu mogućnost. No, čini se, da je na kraju ostao neuvjeren.
Neposredna smrt?
Benediktov tajnik, nadbiskup Georg Gänswein, rekao je 2021. da je Sveti Otac očekivao da će živjeti samo nekoliko mjeseci nakon ostavke.
„Kada je dao ostavku u proljeće 2013., njemu i meni se činilo – mogu to ovdje priznati – da mu je preostalo samo nekoliko mjeseci, ali ne i osam godina života“, rekao je nadbiskup Gänswein na konferenciji u Austriji.
Ako je istina, onda se čini da je ostavka bila nepotrebna. Zašto stvarati raskid s neprekinutom tradicijom samo radi olakšanja nekoliko mjeseci života od papinske službe? Crkvom su mnogo puta u prošlosti uspijevali upravljati pape s mnogo slabijim zdravljem mnogo dulje od nekoliko mjeseci.
Zapravo, papa Benedikt XVI. duže je živio u mirovini nego što je vršio papinsku službu. Ako je i požalio zbog svoje odluke, s obzirom na neočekivanu dugovječnost, nikada to nije javno rekao.
Jet lag i nesanica
U intervjuu nakon ostavke (za knjigu), Benedikt XVI. objasnio je da nakon posjete Kubi i Meksiku 2012. shvatio da ne može napraviti još jedno prekooceansko putovanje. Liječnik mu je to preporučio zbog jet laga (“bolesti putovanja“). S obzirom na to da papina putovanja nisu obvezna i da se jet lag može riješiti manje drastičnim mjerama od ostavke, Benediktovo objašnjenje ostaje nedostatno.
Nedavno su se pojavile nove informacije koje pomažu objasniti da je problem jet laga bio mnogo veći nego što se dosad znalo.
Krajem siječnja 2023. Peter Seewald, Benediktov dugogodišnji sugovornik i biograf, otkrio je da mu je pokojni Sveti Otac u pismu iz listopada 2022. rekao da je “najvažniji razlog” ostavke kronična nesanica, za koju je uzimao lijekove za spavanje (od izbora za papu 2005.).
Benedict je pao tijekom putovanja u ožujku 2012., nakon čega se probudio i shvatio da krvari iz glave. Čini se da je Benedikt možda spavao kad je pao, ili barem nije bio potpuno svjestan.
Seewaldovo otkriće može objasniti zašto je Benedikt stavio toliki naglasak na međunarodna putovanja u svom objašnjenju ostavke. Netko tko pati od kronične nesanice na dugom bi se putu s velikom promjenom vremena još više oslanjao na jake tablete za spavanje. Ako se smatra da je taj lijek pridonio njegovom padu, onda bi takva putovanja učinila nepreporučljivima. A ako su se takva putovanja smatrala ključnim za papinstvo, javlja se mogućnost ostavke.
Prije Seewaldovog otkrića nesanice, Benediktovo objašnjenje putovanja činilo se nedovoljnim. Nesanica bi također objasnila sve veću iscrpljenost, do točke u kojoj bi se nastavak funkcije činio zastrašujućim. S druge strane, Benedikt je funkcionirao dovoljno dobro da je dovršio vrhunsku encikliku o vjeri prije odlaska s dužnosti (papa Franjo objavio ju je u srpnju 2013.).
Dakle, na desetu godišnjicu dramatične vožnje helikopterom od Vatikana do Castel Gandolfa, znamo više o ostavci nego što smo znali 2013., ali tek treba dokazati ispravnost odluke. Poput pape Franje, mnogi nisu potpuno uvjereni.
otac Raymond J. de Souza
