Naslovnica Crkva Osvrt na izvješće Francuske biskupske konferencije o provedbi Summorum Pontificum

Osvrt na izvješće Francuske biskupske konferencije o provedbi Summorum Pontificum

Međunarodna organizacija Una Voce je upoznata s dokumentom, koji je dostupan javnosti i koji sadrži sažetak odgovora francuskih biskupa na upitnik koji im je poslala Kongregacija za nauk vjere na temu provedbe apostolskog pisma Summorum Pontificum. Iako se čini da ovaj dokument nije namijenjen objavljivanju, njegova autentičnost nije demantirana i čini se da je potrebna reakcija na njega.

Prvo, napominjemo da dokument ima neprijateljski ton prema drevnoj latinskoj liturgijskoj tradiciji, svećenicima koji je slave i vjernicima koji joj prisustvuju. To je razumljivo nanijelo znatnu štetu francuskim katolicima koji su vezani uz ovu tradiciju. U dokumentu francuski biskupi ne govore riječju pastira svojim sinovima i kćerima Crkve. Po riječima Una Voce (Francuska), u dokumentu ne nalazimo:

„…ni najmanji trag empatije, srdačnosti ili „srca“, kako se kaže na jednom mjestu. Umjesto toga, nalazimo prezir, u najboljem slučaju ravnodušnost, prema onim uskogrudnim bićima, bez teologije i ljubavi, vjernicima koji pohađaju drevnu latinsku misu. Misu koju su slijedile toliko generacije i iz koje su hranile svoju vjeru… koja je danas naša vjera“.[1]

Ipak, dojam neprijateljstva koji ostavlja ovaj dokument prikriva mnoge pozitivne i značajne činjenice prihvaćenjem Summoruma Pontificuma u Francuskoj. Dokument priznaje sljedeće pojave s nedostatkom „milosti“, čak ih niti ne spominje kao nešto pozitivno i dobro. Navodi se primjer „velikih obitelji“ koje traže izvanredni oblik; „slabih“ mladih ljudi koji traže takvu liturgiju i pronalaze u njoj osnažujuće duhovno okruženje; bogoslova koji uče slaviti izvanredni oblik u svoje slobodno vrijeme, bez pomoći svojih odgojitelja; i mlađa, tradiciji sklonija generacija svećenika koja s većim pobožnošću i vjernošću slavi redoviti oblik.

U tome kontekstu valja istaknuti riječi oca Claudea Barthea, voditelja hodočašća za obilježavanje Summoruma Pontificuma u Rimu:

Ostajem bez riječi zaključkom da izvanredni oblik nije misionarski kada znamo da su župne mise sve pustije, dok su tradicionalne mise prepune mladih ljudi i nemalog broja obraćenika.[2]

Željeli bismo primijetiti da autoritet francuskih biskupa, poput biskupa cijeloga svijeta, ostaje neometan upotrebom Summorum Pontificum, baš kao što je naglasio papa Benedikt XVI. u pismu biskupima koje je priloženo apostolskom pismu:

„Dakle, ništa se ne oduzima autoritetu biskupa, čija uloga ostaje da bude budan i pažljiv radeći sve u miru i spokoju“.

Iako dokument Francuske biskupske konferencije upućuje oštre kritike onim svećenicima koji slave izvanredni oblik, sami biskupi ili njihovi neposredni prethodnici su ih u gotovo svim slučajevima pozivali (tradicionalne svećenike) u svoje biskupije, a pretpostavljamo da su to činili iz dobrih razloga.

U dokumentu se biskupi žale na mali broj dijecezanskih svećenika koji slave izvanredni obred, u odnosu na broj svećenika tradicionalnih instituta, iako biskupi imaju ovlasti da osiguraju svojim bogoslovima vladanje latinskim jezikom i potaknu ih da nauče slaviti izvanredni obred.

Uzimajući dokument u cjelini, usprkos brojnim grubim, a ponekad netočnim i nepravednim izjavama, on odražava činjenicu da je tradicionalna misa nepobitno i trajno obilježje Francuske crkve. Da ponovo citiram oca Bartha:

…tradicionalnoj misi je javnim postojanjem dano posebno mjesto u Francuskoj. To je datost (činjenica) koju bi mnogi biskupi željeli ograničiti ili smanjiti, ali koju više ne osporavaju“.

Međunarodna organizacija Una Voce želi pozvati francuske biskupe i one dužnosnike biskupske konferencije odgovorne za ovaj dokument, da razmotre posljedice moguće pojave nepoželjnog odnosa prema katolicima koji osjećaju privrženost drevnoj liturgijskoj tradiciji. Kao što smo već citirali papu Benedikta XVI., zadatak je biskupa osigurati da se apostolsko pismo provodi s „mirom i spokojem“. Mir i spokoj maksimiziraju se otvorenim stavom i srdačnom dobrodošlicom, a to je ujedno i ono što je neophodno za izgradnju povjerenja i međusobnog razumijevanja za koje ovaj dokument tvrdi da trenutno nedostaju. Ako se tradicionalni katolici osjećaju marginaliziranima, to je velikim dijelom zbog suprotnog stava, prikazanog u ovom dokumentu, koji čini da ih se doživljava više kao smetnju nego kao sinove i kćeri njihovih biskupa.

Da opet citiram papu Benedikta XVI. iz pisma biskupima: Otvorimo velikodušno svoja srca i napravimo mjesta za sve ono što sama vjera dopušta“.

[1] Izjava Una Voce France 

[2] Intervju u Le Rouge et Noir 

Izvor