[Napomena urednika: Prenosimo otvoreno pismo profesora teologije i etike dr. Douglasa Farrowa vezano uz predloženu obavezu cijepljenja i putovnice koje se odnose na cijepljenje protiv koronavirus, posebno u Quebecu u Kanadi, a pismo može poslužiti kao model za druge jurisdikcije.]
Ministru zdravlja:
Želim zabilježiti svoje protivljenje prisilnom cijepljenju i COVID putovnicama. Na vlastito razmatranje nudim sljedeće razloge:
- Obaveza je nedosljedna. Ili “cjepiva” (koja su točnije opisana kao eksperimentalni tretmani genske terapije) štite ili ne štite one koji su ih primili. Ako štite, nema se čega bojati nego samog straha, kojemu je vlada dužna oduprijeti se, a ne promicati. Ako ne štite, ne bi druge trebali prisiljavati na to.
- Takva prisila je u suprotni znanosti, što se tiče zdravog razuma. Nedavno je postalo očito da su i cijepljeni skloni ne samo da se zaraze Delta varijantom, već i da je šire. Sve je više dokaza, kako su predviđali ugledni znanstvenici, da masovno cijepljenje ljudi kojima nije potrebna zaštita potiče proizvodnju varijanti i pojačavanje opasnih ovisnost o antitijelima (ADE). Štoviše, mnogi su već bili izloženi SARS-CoV-2 i imaju robustan prirodni imunitet. Za njih, kao i za mlade, posebno je opasno uzimati ove injekcije.
- Prisilni mandati predstavljaju povredu individualne autonomije. Odluke o cijepljenju, kako su nedavno potvrdili neki sudovi, osobne su medicinske odluke koje ne može na odgovarajući način donijeti nitko drugi osim pacijenta i njegovog liječnika; niti se informacije o tim odlukama, osim u ekstremnim slučajevima, mogu zahtijevati od trećih strana. S tim u vezi, podsjećam vas da je tjedna stopa smrtnosti uzrokovana COVID-om u Kanadi na 100.000 ljudi trenutno nula.
- Ovi mandati služe za jačanje sustava putovnica za cjepivo ili za postizanje njegovih ciljeva na druge načine. No COVID putovnice krše načela slobode, jednakosti i bratstva. Oni ozbiljno narušavaju prirodna i ustavna prava, a pritom ne postižu ništa što štiti građanstvo, jer ljudi bez putovnica često su imuni, a ljudi s putovnicama često nisu imuni. To sugerira svakoj razumnoj osobi da su takvi instrumenti političke, a ne medicinske prirode; ukratko, da su oni instrumenti moći koji nisu vjerna služba javnosti.
- Duboko je neetično tražiti od ljudi- osobito mladih ljudi koji, bez ozbiljnih popratnih bolesti, nisu u opasnosti od virusa, ali su izloženi eksperimentalnim mjerama- da se podvrgnu tim mjerama jer su starije osobe koje se nalaze u položaju moći nad njima, uplašene. Budući da taj strah izazivaju oni koji su očito u sukobu interesa, a oni koji će nametnuti cjepiva ili putovnice za cjepiva financijski i politički profitirati, dvostruko je neetičan.
- Ljudi koji su pod pritiskom ili prisiljeni na cijepljenje i koji pretrpe posljedice cijepljenja – smrt i ozbiljne bolesti prijavljuju se u sve značajnijem broju u mnogim jurisdikcijama – bit će u mogućnosti poduzeti pravne mjere protiv onih koji su izvršili prisilu ili su sakrivali znanje o tim posljedicama. Drugi koji su u nepovoljnom položaju zbog nepoštivanja zakona također mogu biti u mogućnosti poduzeti pravne postupke. Isto vrijedi i za one za kojem ništa nije učinjeno kako bi se omogućilo cjepivo koje je etički proizvedeno i istinski sigurno.
- Prisilnim cijepljenjem, u slučaju eksperimentalnih tretmana, krši se Nürnberški kodeks, koji bi se trebao držati svetim i kod cijepljenih i kod necijepljenih. To se čini napuštanjem načela informiranog pristanka s kojim sam kodeks počinje. Doista, može se argumentirano tvrditi (iako sad ovdje ne mogu izvesti taj argument) da je svaka od deset točaka kodeksa prekršena ili će na sadašnjoj putanji biti prekršena. Bez obzira na odobrenje Agencija za lijekove za Pfizerov proizvod, ove genske terapije po definiciji ostaju eksperimentalne. Njihov kratkoročni učinak zabrinjava, a dugoročni učinci nisu poznati.
Ono što je već dovoljno jasno jest da, za razliku od tradicionalnih cjepiva, oni proizvode opasne, čak i smrtonosne učinke zgrušavanja; zahtijevaju česta dodatna cijepljenja; remete prirodni imunološki sustav; te putem globalne, a ne ciljane uporabe, pridonijeti će pojavi više varijanti. Javnost nije pravilno obaviještena o tim detaljima. Umjesto toga, potiče se, prilično neracionalno, da se krivi necijepljene. Dakle, čak ni takav pristanak na cijepljenje ne zadovoljava norme iz Nürnberga. Štoviše, pristanak mnogih ne može nadjačati neslaganje jednog.
Novi dokazi o ponašanju virusa i cjepiva, te o ponašanju onih koji suzbijaju sigurnije i održivije tretmane za vlastitu korist, čine položaj dužnosnika koji provode mandate i putovnice izuzetno sumnjivim. Povijest će oštro suditi svima koji se obvežu djelovati protivno razumu i kršeći osnovna moralna načela, kao što će to činiti Bog i sama priroda.
Podsjećam vas na ovaj vladin dokument koji sadrži deset točaka gore spomenutog koda, radi onih koji nisu upoznati sa dužnostima koje on propisuje. Primjećujem da su sposobni kliničari koji rade na problemima javnog zdravlja povezanim s COVID-om dali dobre medicinske razloge (evo deset) zašto bismo se morali kloniti prisilnih mandata i umjesto toga preispitati neobične premise na kojima se temeljila nedavna javna politika. Nažalost, takvi se glasovi cenzuriraju, iako mnogi drugi sposobni liječnici i znanstvenici imaju isto mišljenje. Kao što je u nedavnom intervjuu primijetio epidemiolog s Harvarda Martin Kulldorff: „Za mene, kao znanstvenika u području javnog zdravstva, zapanjujuće je što smo iznenada izbacili [zdrava] načela koja smo desetljećima koristili za rješavanje pitanja javnog zdravstva.”
Moramo se odmah vratiti zdravim načelima. Možemo li računati na vas da ćete pomoći popraviti stvari? Odbijanje prihvaćanja mandata prisile i napuštanje putovnica za cjepiva bio bi dobar početak. U drugom smjeru leži velika opasnost, kako za ljude tako i za one koji njima upravljaju.
s poštovanjem,
Douglas Bryce Farrow
profesor teologije i etike
