Naslovnica Crkva PAPA I KARIZMATSKI POKRET

PAPA I KARIZMATSKI POKRET

Prema nadbiskupu Rino Fisichellu, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, papa Franjo je pozdravio sudionike međunarodnog susreta Katoličke karizmatske obnove (ICCRS) u Riminiju s riječima „ reci im da ih puno ljubim, jer i sam sam bio odgovoran za karizmatski pokret u Argentini“. S ovim detaljem iz biografije Svetog oca neke nam stvari vezane uz njegovog pontifikat postaju malo jasnije. Možda se nekim vjernicima činilo malo čudno kada je tek izabrani papa, pognute glave tražio od mnoštva na trgu sv. Petra da mole za njega, ali ne i za pripadnike karizmatskog pokreta. Gledajući unatrag, vidi se utjecaj ovog pokreta na papu Franju ponajviše u njegovim homilijama, gdje često traži zagovor Duha Svetoga i ne libi se spominjati, ne samo zlo prisutno u svijetu nego, još češće, Vraga osobno. Jasniji je sad i onaj slučaj s egzorcizmom (samo nam papa može odgovoriti je li bio ili nije) jer takav oblik molitve nad bolesnicima, pa i duševnim, je uobičajen u karizmatskim zajednicima.
Karizmatska Obnova je izrasla u Katoličkoj Crkvi kao plod drugog vatikanskog sabora a danas, nakon pedeset godina, još uvijek je teško shvatljiv brojnim vjernicima, iako je Obnova imala neupitnu podršku pape Ivana Pavla II i Benedikta XVI. Ipak, novosti koje su karizmatske zajednice unijele, kao proročanstva ili čudesna ozdravljenja, ostaju zagonetka ne samo za mnoge vjernike diljem svijeta, nego i za biskupe koji su ih, često, teško mogli razumijeti. Uzrok toga vjerovatno leži u protestantskoj tradiciji karizmatskog pokreta koji je ponikao u SAD-u na početku 20. stoljeća. Pokret je navodno započeo 1. siječnja 1901. kada je djevojčica u jednoj metodističkoj crkvi, ponukana Duhom Svetim, počela moliti u jezicima. Od tada se pokret proširio diljem svijeta pa danas, po nekim procjenama, ima 700 miliona karizmatika, od kojih su 160 miliona katolici. Katoličke zajednice u ovom pokretu ostaju pomalo enigma jer su, za neke, začuđujuće privrženi učenju Katoličke Crkve i apsolutno su poslušni svojim nadležnima. Dobar primjer mogli smo vidjeti i kod nas: kada je mega popularni vlč. Zlatko Sudac, na zahtjev svojeg ordinarija, nestao sa scene, skoro pa preko noći.
Iako neki o/usporavaju karizmatski pokret, upravo zbog njegova protestantskog nasljeđa, ipak je možda i sve pokrenuto od samog pape Lea XIII, koji je onog jutra 1901., kada je djevojčica počela govoriti u jezicima, dozivao Duha Svetoga nad cijelo kršćanstvo, a u svom dugogodišnjem pontifikatu neprekidno je molio za jedinstvo svih kršćana. Od Pape Franje vjerovatno nećemo dobiti teološka remek djela kao što smo to navikli od njegovih prethodnika, ali Franjo je svom papinstvu zasigurno dao jednu specifičnu vrstu duhovnosti, koju nam servira skoro svakodnevno u dnevnim homilijama. Porukama koje, barem za sada, svi svjetski mediji prenose, i koje mogu imati veliki utjecaj na sve vjernike.