Među najozbiljnijim zabludama koje danas prevladavaju, čak i u katoličkim krugovima, jest ona prema kojoj su sve religije jednake jer sve štuju jednog Boga. Ova je pogrješka vrlo teška jer niječe, u svom korijenu, intrinzičnu istinu Katoličke Crkve. Nažalost, izjave pape Franje na skupu u katoličkoj odgojno-obrazovnoj instituciji u Singapuru, izrečene 13. rujna 2024., idu u tom smjeru i, uz dužno poštovanje prema papi, objektivno je skandalozna.
Službeni vatikanski izvještaj, objavljenoj na mrežnoj stranici Vatikana, citira Franjine riječi: „Sve su religije put kojim se dolazi do Boga. One su – radim usporedbu – kao različiti jezici, različita narječja, kako bismo tamo stigli. Ali Bog je Bog za sve. I zato što Bog je Bog za sve, mi smo svi djeca Božja. ‘Ali moj Bog je važniji od Vašeg!’ Je li to istina? Postoji samo jedan Bog, a naše religije su putevi do Boga. Neki su na tom putu muslimani, neki hinduisti, neki kršćani, ali to su različiti putevi. Jasno?“
Naš odgovor na papinu tezu je sljedeći: Ne, Sveti Oče, mi to nismo razumjeli i ne možemo razumjeti. Drugačije nas uči naša vjera, a također i povijest Družbe Isusove, kojoj pripadate.
Singapurska biskupija, u kojoj ste dali ove izjave, ima istaknutog isusovačkog utemeljitelja, sv. Franju Ksaverskog, koji je 1545. stigao u Malaccu, drevni naziv područja. Već 1558. područje je uzdignuto u biskupiju, sufragan Goe, biskupije u Indiji.
Franjo Ksaverski rođen je 1506. godine u Navarri od plemićkih roditelja, studirao je na Sveučilištu u Parizu, gdje je za sustanara imao Ignacija Loyolskog, koji je mladića od uzornog studenta preobrazio u pobornika Evanđelja. Dana 24. lipnja 1537. zaređen je za svećenika, a u proljeće 1539. bio je među prvim utemeljiteljima Družbe Isusove. Sljedeće godine, kada je portugalski kralj Ivan III zatražio misionare za portugalske kolonije, papa ga je poslao u Indiju s titulom apostolskog nuncija.
Stigavši 1542. u Gou, nakon dugog i mukotrpnog putovanja, dvije godine išao je od sela do sela, pješice izložen tisućama opasnosti; pokrštavajući, osnivajući crkve i škole, obraćajući tisuće stanovnika, posvuda slavljen kao svetac i čudotvorac. Godine 1549. napustio je Gou i otišao u Japan, gdje je zasadio sjeme katoličke vjere. Dana 17. travnja 1552. krenuo je u realizaciju svog konačnog projekta: odnijeti Evanđelje u Kinu. Tijekom putovanja pristao je na otok Sanciano (Shangchuan), utočište za gusare i krijumčare, gdje se razbolio od upale pluća, i budući da je bio lišen svake njege, umro je u kolibi 3. prosinca iste godine. Prije smrti nekoliko je puta ponovio: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se! Djevice, Majko Božja, spomeni me se!“.
Njegovo je tijelo dvije godine kasnije netaknuto prevezeno prvo u Malaccu, a potom u Gou, gdje se časti u crkvi Dobrog Isusa. Crkva Al Gesù u Rimu čuva dio njegovih relikvija, a njegov groba nalazi se uz grob sv. Ignacija. Blaženim ga je 1619. proglasio Pavao V., a svetim 1622. Grgur XV. Crkva mu je odredila liturgijski spomendan 3. prosinca i proglasila ga zaštitnikom misija.
Sv. Franjo Ksaverski pretočio je u živo kršćanstvo riječi koje je Isus uputio apostolima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mk 16, 15). Riječi našega Gospodina su jasne: nema spasenja izvan Kristova imena. Procjenjuje se da je svetac misionar krstio oko 40 000 pogana, otvorivši im tako vrata raja.
U poznatom pismu datiranom na 15. siječanj 1544., sv. Franjo Ksaverski piše iz Goe: „Otkako sam stigao ovamo, nisam stao ni na trenutak; marljivo putujem kroz sela, dijeleći krštenje djeci koja ga još nisu primila… Tako sam spasio veliki broj djece, koja nisu mogla niti jesti niti spavati dok ih nisam naučio neke molitve, tek sam tada počeo shvaćati da pripadaju Kraljevstvu nebeskom (…) mnogi u ovim mjestima sada ne postaju kršćani samo zato što im nedostaju oni koji ih čine kršćanima. Vrlo često mi pada na pamet proći kroz sveučilišta Europu, osobito onu u Parizu, i da počnem tamo kao luđak vikati i tresti one koji imaju više nauke nego milosrđa ovim riječima: jao, koliki je broj duša, zbog tebe, isključen iz raja i bačen u pakao. Oh! Kada bi oni, dok se bave naukama, razmišljali i o ovome, da bi mogli položiti račun Bogu za nauku i talente koje su primili! Uistinu, mnogi od njih, uznemireni ovom mišlju, kada bi meditirali o božanskim stvarima, bili bi raspoloženi slušati što Gospodin govori njihovim srcima, i ostavljajući po strani svoje požude i ljudske poslove, potpuno bi se stavili na raspolaganje Božjoj volji. Sigurno bi iz dubine srca zavapili: ‘Gospodine, evo me; što želiš da učinim? Pošalji me kamo god želiš, možda čak i u Indiju’“.
Sveti Franjo Ksaverski također nam je ostavio „Čin vjere” koji zaslužuje da ga recitiramo na koljenima i duboko razmišljamo o njemu u ovim zbunjujućim vremenima:
„Svim srcem vjerujem u sve što mi sveta katolička, apostolska, rimska Crkva nalaže da vjerujem o Tebi, Bože moj! Jedan Bože u tri osobe.
Vjerujem u sve što Crkva vjeruje i naučava o vječnom Očevom Sinu, Bogu poput Njega, koji je poradi mene postao čovjekom, trpio, umro, uskrsnuo i kraljuje na nebu s Ocem i Duhom Svetim.
Napokon vjerujem sve što mi sveta Crkva, naša majka, nalaže. Čvrsto sam odlučio izgubiti sve, pretrpjeti sve, dati svoju krv i život, radije nego da se odreknem svoje vjere, u kojoj želim živjeti i umrijeti.
Kada dođe moj posljednji čas, moja hladna usta možda neće moći obnoviti izraz moje vjere; ali priznajem da Te prihvaćam, od sada do časa moje smrti, Isuse Spasitelju kao Sina Božjega. Vjerujem u Tebe, posvećujem Ti svoje srce, dušu, život, cijelog sebe. Amen.“.
Roberto de Mattei
