Usred međunarodnih prepirki oko vjerodostojnosti izjave pape Franje o ‘civilnom partnerstvu’ u novom dokumentarnom filmu, Papine izjave su se već počele koristiti za kritiziranje katoličkih organizacija koje se suočavaju sa stalnim izazovima vjerske slobode po pitanju istospolnih brakova i posvojenja u SAD-u.
U dokumentarnom filmu Francesco koji je premijerno prikazan prošle srijede, papa Franjo je pozvao na donošenje zakona o civilnom partnerstvu, rekavši da homoseksualne parove država mora “pokriti”.
Papa je također potvrdio da “homoseksualci imaju pravo biti dijelom obitelji”, naglasivši da “nitko ne smije biti izbačen” iz obitelji zbog homoseksualnosti ili da “postane jadan”. Od izlaska dokumentarca, dokazano je da se te primjedbe odnose na djecu koja su u svojoj obitelji bila progonjena zbog njihove seksualne orijentacije, dok su u filmu predstavljeni u odsustvu ovog konteksta, što je rezultat montaže s dvosmislenim implikacijama.
Problem s papinim izjavama je nedostatak objašnjenja iz Vatikana što bi vrlo brzo moglo imati ozbiljnih posljedica za razne katoličke organizacije:
Primjerice, na Vrhovnom sudu U SAD zakazana je rasprava protiv grada Philadelphije u slučaju koji bi mogao utjecati na ustanove za usvajanje i udomiteljstvo pogođene državnim i lokalnim odredbama o nediskriminaciji. 2018. godine grad Philadelphia obavijestio je Katoličke socijalne službe da su njihove politike isključivanja istospolnih parova iz programa udomljivanja djece diskriminatorna, te je grad prekinuo sve ugovore s tim službama.
U srijedu je uredništvo Washington Posta komentiralo slučaj:
“Američki vrhovni sud uskoro će saslušati slučaj ima li katolička agencija za socijalne usluge pravo nastaviti primati javna sredstva ako odbije smjestiti djecu u udomiteljstvo kod istospolnih parova. Je li položaj Crkve u tom slučaju u skladu s papinom humanom ocjenom da svi ljudi imaju pravo uživati blagoslove obiteljskog života?“
Zapravo, prema dugogodišnjem Papinom teološkom savjetniku, nadbiskupu Victoru Fernandezu, Papino protivljenje homoseksualnim brakovima djelomično je motivirano njegovim osnovnim katoličkim shvaćanjem da djeca trebaju imati i majku i oca. U Argentini je dobro poznato da se Franjina otvorenost zakonu o civilnom partnerstvu iz 2010. temeljila na njegovoj nadi da će kompromis o civilnim zajednicama spriječiti homoseksualne brakove, a s tim i redefiniranje obitelji.
Iako njegovo značenje nije bilo isto, Papina tvrdnja da istospolni parovi “imaju pravo na obitelj” je fraza koju LGBT aktivisti koriste u mnogim zemljama u posljednja dva desetljeća kako bi inzistirali na pravima homoseksualnih parova na posvajanje djece. Ta će fraza, sasvim odvojeno od konteksta, gotovo sigurno postati bojni poklič za one koji žele lažno tvrditi da papa podržava njihove inicijative, kako u SAD-u, tako i drugdje.
A u četvrtak je venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro već zatražio od parlamenta svoje zemlje da razmotri zakon o istospolnom braku, pozivajući se na Papine riječi. A predsjednik Maduro zasigurno neće biti posljednji političar koji će primijeniti takav pristup.
