Massimo Faggioli, sam vrlo liberalan novinar koji prati zbivanja u Crkvi, u svom najnovijem članku za Commonweal priznaje radikalan razdor između liberalnih katoličkih teologa s jedne strane i ostatka vjernika u Crkvi s druge. U članku navodi razloge za porast irelevantnosti liberalnih akademskih teologa, a kao prvo, iskreno priznaje da mlade katolike više uopće ne zanima stari tzv. liberalni teološki establishment.
Već u samom uvodu Faggioli konstatira:
Otuđenje između akademske teologije i institucionalne Crkve jedan je od razloga zašto se mnogi mlađi katolici danas okreću neo-tradicionalističkim krugovima kako bi učili o vjeri. Nova generacija ponovno preispituje događaje u Crkvi od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas i ne prihvaća s odobravanjem teologiju koja je nastala nakon Drugog vatikanskog koncila. Neki mlađi katolici također propituju legitimitet svjetovne, pluralističke države. Zato zabrinutost za akademsku teologiju više nije samo akademsko pitanje.
Oni koji imaju kontakt s mladim katolicima – na primjer, studentima – mogli su primijetiti da ovaj teološki anti-liberalizam ne dolazi samo od nekoliko marginalnih intelektualaca. Katolički anti-liberalizam dio je šireg fenomena, a nova potraga za katoličkim identitetom ima različite oblike. Može se izraziti kao entuzijazam za Tridentinsku misu i odbojnost prema Novus Ordo. Ili može biti oblik zanimanja za kontra-kulturne zajednice – u nekoj verziji Benediktove opcije (Benedict Option) koja se širi zapadnim svijetom. (Riječ je o kršćanima koji se prestaju identificirati kao građanska i moralna zajednica s očuvanjem zapadno liberalnog sustava i žele stvoriti lokalne oblike zajednice kao područja kršćanskog otpora takvom sustavu. op. prev)
Ali, ona također može biti oblik teo-političke mašte koja odbacuje liberalnu demokraciju u korist novog Kršćanskog svijeta. Uz to često dolazi i sumnja prema onima koji dolaze iz dijelova svijeta gdje kršćanstvo nije dominantna religija.
