Biskup Georg Bätzing susreo se s predstavnicama Udruženja žena za đakonat, u sklopu seminara koji su održale za obuku žena koje žele postati đakonise.
Predsjednik Njemačke biskupske konferencije navodno je dao „pravi znak nade“ skupini koja lobira za ređenje žena za đakonise. Kardinal Gerhard Müller, s druge strane, je izjavio kako je takav potez „u suprotnosti s definiranim naukom Crkve“.
Biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, sastao se 8. i 9. listopada sa predstavnicama „Udruženja žena za đakonat“ u franjevačkom samostanu u Waldbreitbachu. Grupa je vodila svoj treći „đakonski ciklus“, događaj koji je internetski portal katholisch.de opisao kao „napredan tečaj osmišljen za osposobljavanje žena za funkcije đakonskog vodstva“.
Bätzingu je uzeo „puno vremena“ za razgovor s članicama udruženja i molio je vespere s njima na sastanku koji je opisan kao „dodatak novog vjetra u njihova jedra“.
Udruženje žena za đakonat opisuje se kao skupina s „više od dvjesto pojedinaca i preko pedeset skupina i organizacija koje promiču ređenje žena za đakonise“.
U razgovoru za katholisch.de, Irmentraud Kobusch, predsjednica Udruženja, opisala je sastanak kao „pravi znak nade“ pokretu koji se zalaže za ređenje žene za đakonise, a koji Bätzingu očito koristi kao sredstvo na njemačkom Sinodalnom putu.
„Bio je to vrlo dobar susret“, dodala je Kobusch, koja je u daljnjem dijelu intervjua izjavila kako je Bätzing „bio otvoren za nade žena, ali i za boli koje su iskusile u crkvenom sustavu“.
Školovanje žena za đakonise koje Crkva nije sankcionirala
Treći „đakonski ciklus“ Udruženja žena za đakonat je trogodišnja obuka za žene kako bi se pripremile za „poziv“ đakonisa. Ističući kako mnoge liturgijske radnje zaređenog đakona izvode laici u suvremenim obredima Crkve, Udruženje smatra da „iz razloga rodne pravde, dolazi do značajne razlike ako bi se žene redile”.
Kao takva, „duhovna pratnja isto tako igra istaknutu ulogu u izobrazbi u ovome ciklusu“, a donekle u oponašanju sjemenišne formacije sudionice trebaju pronaći duhovnog ravnatelja koji će ih „podržati u rješavanju vlastitih pitanja vezanih uz zvanje“.
Nadalje, oponašajući formaciju sjemenišnog stila, „đakonski ciklus“, koji će trajati do 2023. godine, bavi se i „duhovnim rastom“ i praktičnim sposobnostima, jer Udruženje slijedi svoj cilj, a to je „Crkva u kojoj muški i ženski đakoni žive zajedno, ravnopravno i vrše đakonsku službu vodstva u službi Isusa Krista“.
„Uspostava sakramentalnog trajnog đakonata za žene u Rimokatoličkoj crkvi“ je glavni cilj grupe.
Višegodišnji proces osposobljavanja za „đakonski ciklus“ rođen je iz želje žena disidentica, koje su se prijavile kako bi se pridružile muškoj izobrazbi za trajne đakone, ali ih je Njemačka biskupska konferencija odbila, što je rezultiralo prvim trogodišnjim „ciklusom“ od 1999. do 2002. godine.
Suprotnu crkvenom nauku, biskup Bätzing daje konstantu podršku ženama koje žele biti đakonise.
„Pravi znak nade“ dat disidentskoj skupini nije bez presedana, jer je Bätzing i ranije izrazio svoju podršku ovoj ideji. U ožujku 2020., biskup u Limburgu dao je radijski intervju, nagovijestivši žene đakonise kao rezultat problematičnog Sinodalnog puta.
„Ženski đakonat… bi mogao biti jedna od odluka na kraju Sinodalnog puta. Ako se to odluči, onda sam spreman kao član upravnog odbora, pa čak i dužan, to prenijeti Rimu”, rekao je Bätzing. Zatim je ponovio svoju podršku ženskom đakonatu u drugom intervjuu 2020. godine, rekavši kako smatra da je „ženski đakonat vrlo legitiman“.
Doista, u novijem intervjuu za njemački katolički časopis Herder Korrespondenz, Bätzing je primijetio da je 1980-ih tvrdio kako postoje „dobro razvijeni argumenti u korist pristupanja žena sakramentu svetog reda“. Zato je on sam „često spominjao ženski đakonat, jer vidi da postoje još neke mogućnosti“.
Njegov položaj nije ostao neupitan. Kardinal Gerhard Müller rekao je da „takozvani Sinodalni put njemačkih biskupija nema nikakvih ovlasti za uvođenje učenja i prakse u pitanjima vjere i morala koja su u suprotnosti s obvezujućom doktrinom Katoličke Crkve“.
Sveti papa Ivan Pavao II. u svome je apostolskom pismu Ordinatio Sacerdotalis iz 1994. godine izjavio da je ontološki nemoguće da žene budu „zaređene“. Ovo pismo se, objasnio je Müller, odnosi i na đakonat.
„Međutim, nedvojbeno da je konačna odluka pape Ivana Pavla II. doista vjerska dogma Katoličke Crkve i da je to, naravno, bio slučaj prije nego što je papa Ivan Pavao II. definirao ovu istinu 1994. godine”, izjavio je Müller. Nadalje je primijetio kako je „nemogućnost da žena valjano primi sakrament svetog reda na svakom od tri stupnja [đakon, svećenik, biskup] istina sadržana u Otkrivenju, pa je kao takva nepogrešivo potvrđena od strane crkvenog učiteljstva i predstavljena kao stavak u koji se treba vjerovati”.
Müller je ranije otvoreno govorio protiv mogućnosti ženskih đakonisa, izjavljujući da bi svaki pokušaj ređenja žena ili uvođenje određene promjene u sakrament bio „nevažeći“.
„Nijedna sinoda – sa papom ili bez njega – a isto tako ni ekumenski sabor, ili sam papa, ako govori ex cathedra, ne bi mogao omogućiti ređenje žena za biskupe, svećenike ili đakone. To bi bilo u suprotnosti s definiranim naukom Crkve”, izjavio je kardinal Müller.
