Papa Franjo je potvrdio 48 prelata, izabranih od biskupskih konferencija diljem svijeta, koji će u listopadu sudjelovati na Biskupskoj sinodi o obitelji. Konačan broj još nije potpun jer neke konferencije (uključujući Hrvatsku) još nisu predale svoje prijedloge, te će Papa vjerojatno imenovati šefove vatikanskih ureda za članove, a također će i izabrati nekoliko svojih osobnih favorita.
Međutim, razmatrajući samo one koji su do sada predloženi, jedno je jasno: Nema apsolutno nikakvog razloga da vjerujemo kako će ova Sinoda biti manje kontroverzna od prošlogodišnje, na kojoj su izbile snažne prepirke i rasprave oko pitanja kao što su homoseksualnost i razvod.
Naprotiv, prognoza za listopad zove oluju jednakog intenziteta kao i ona koja je izbila tijekom Sinode prošle jeseni. Ako je netko možda sumnjao da će ovog puta Franjo pokušati unaprijed “izabrati svoje ljude”, imena objavljena prošle subote proturječe toj ideji.
Ali ne smijemo zaboraviti da Sinoda biskupa nije kao parlament, ona nema ovlasti donijeti bilo kakvu odluku. Njezina jedina uloga je iznijeti papi preporuke, što se očekuje i od ove Sinode sa širokim rasponom pitanja koja se odnose na obiteljski život.
Sinoda 2014.-e je započela taj proces, razmatrajući brojne obiteljske probleme, od kojih većina nije bila kontroverzna, kao na primjer da Crkva pruži veću potporu vjernim bračnim parovima, ili za veće ulaganje društva u obitelji.
Međutim, izbila je i žestoka rasprava oko tri vruća pitanja:
• Kakvu ‘dobrodošlicu’ treba Crkva pružiti gej, lezbijskim, biseksualnim, transrodnim (LGBT) osobama?
• Koliko pozitivno treba Crkva gledati na “nepravilan” odnos, poput izvanbračne veze itd.?
• Smiju li razvedeni katolici koji se ponovno vjenčaju, bez crkvenog poništenja braka, primiti pričest?
Na temelju osobnosti i stavova onih već postavljenih za sudjelovanje na Sinodi, izgleda da će raspon mišljenja u dvorani o tim pitanjima biti poprilično širok. Kakvo je mišljenje njemačkih biskupa već znamo, a što je s ostalima?
Baš kao i prošli put, afrički prelati će se najvjerojatnije držati tradicionalne linije.
Primjerice, jedan od dva predstavnik Kenije je kardinal John Njue iz Nairobija, koji je dobro poznat po svojoj otvorenoj obrani crkvenog učenja i afričkih kulturnih običaja. Kada je američki predsjednik Barack Obama došao u Afriku 2008.-e. i izrazio potporu legalizaciji gay brakova, Njue je uzvratio:
“Ti ljudi koji su već uništili svoje društvo … ne trebaju nam kao učitelji koji će nam govoriti kamo bismo trebali ići”… “Mislim da moramo djelovati u skladu s našom tradicijom i našom vjerom”.
Drugi kenijski biskup, James Wainaina Kungu iz Muranga, poznat je po promicanje anti-AIDS programa u svojoj biskupiji pod nazivom “Kuća Vjere“, temeljenom na apstinenciji i vjernost, a ne kontracepciji.
Nadbiskup Charles Palmer-Buckle iz Gane, da uzmemo još jedan primjer, nedavno je objavio na svojoj nadbiskupskoj Facebook stranici online peticiju uoči sinode, koju su pokrenuli kulturni konzervativci diljem svijeta i traže da papa stane u obranu crkvenog učenja o braku i obitelji.
Biskup Gervais Bashimiyubusa, predsjednik Biskupske konferencije Burundija je također delegat, a nedavno se žalio na zapadno promicanje kontracepcije, nazivajući ga “prijetnjom svim obiteljima u Burundiju.“
U Latinskoj Americi, situacija je složenija, s jakim glasovima među članovima sinode na obje strane spektra.
Iz Argentine, nadbiskup José María Arancedo je rekao novinaru iz La Nacion u listopadu prošle godine da “možda postoji način ulaska po pitanju razvedenih i ponovno vjenčanih“.
Kardinal Mario Poli, papin nasljednik u Buenos Airesu, ima slično mišljenje, nazivajući pričest za razvedene i ponovno vjenčane “pastoralnim pitanjem” koje nije povezano s drugim pitanjima spolnog morala, kao što je gay brak.
Zanimljivo je da su argentinski biskupi izabrali nadbiskupa Héctora Rubéna Aguera iz La Plata samo kao zamjenu, jer Aguer je poznat više kao tvrdolinijaš koji se ponekad znao teško suprotstaviti (tada još) budućem papi u raspravama unutar njihove konferencije.
Isto tako je u Čileu, gdje je kardinal Ricardo Ezzati Andrello postao umjeren oko pitanja vezanih uz brak i obitelji, među ostalim je podržavao civilno priznanje istospolnih parova- iako ne i pravo na punopravni brak.
S druge strane, nadbiskup Antonio Arregui Yarza iz Ekvadora je član Opusa Dei, te na čelu biskupa zemlje koja je zabranila mjere reproduktivnog zdravlja i istospolne zajednice u novom nacionalnom ustavu usvojenom 2008. godine.
Čini se i da je većina od četiri delegata iz Meksika na Sinodi također u skladu sa konzervativnim taborom, uključujući i biskupa Rodrigoa Aguilara Martíneza iz Tehuacána, koji se godinama glasno protivio “ideologijama koje potkopavaju sam pojam obitelji”.
Iz SAD-a, četiri člana sinode koje je izabrala biskupska konferencija su, čini se barem, prilično jaki aduti u sprječavanju potkopavanja tradicionalnih stavova Crkve.
Neki od potvrđenih prelata iz Azije, međutim, su više otvoreni za diskusiju. Nadbiskup Paul Bùi Văn Dọc iz Vijetnama, primjerice, rekao je u intervjuu prošle godine da pitanje razvedenih i ponovno vjenčanih naglašava napetost između “istine i ljubavi”, rekavši da nema jasnog odgovora, nazivajući problem “zapetljanim”.
Isto tako, postoje jako sukobljene pozicije među nekoliko europskih biskupa koji će ovdje biti na raspolaganju.
Nadbiskup Georges Pontier iz Marseille u Francuskoj je izrazio otvorenost prema novom pristupu obiteljskim problemima, rekavši tijekom vatikanske konferencije za novinare prošle godine kako Sinoda ne treba samo ponoviti poznati govor vezan uz nauk Crkve o braku.
“To nije ono što Sveti Otac želi”, rekao je Pontier.
Kardinal Vinko Nichols iz Westminstera u Velikoj Britaniji je, nakon prošlogodišnje sinode rekao da bi mogao podržati pričest za ponovno vjenčane i razvedene parovi nakon što prođu- kako ga je nazvao- “zahtjevan pokornički put.”
S druge strane, postoje i jake konzervativne snage među Europljanima, uključujući i kardinala Wim Eijka iz Nizozemske i kardinala Audrysa Backisa iz Litve, koji bi se mogli udružiti u spriječavanju da se usvoji bilo kakav novi prijedlog.
Za sad su upitni delegati iz Oceanije jer je teško znati na koju stranu bi mogli stati u raspravi oko ovih pitanja.
Papa Franjo još nije pokazao koliko dugo, nakon završetka Sinode, namjerava čekati prije nego što donese odluku o pitanjima kao što su pričest za razvedene i ponovno vjenčane, a interval vjerojatno ovisi u nekoj mjeri i o tome što će sve čuti tijekom ta tri tjedna.
Drama dakle možda i neće biti toliko u onome što biskupi kažu dok su u Rimu, nego u onome što Franjo odluči nakon što odu kući.
