Zabrinuto razmišljanje jednog svećenika poslano je redakciji Inside the Vatican. Pa prenosimo:
Dragi dr. Moynihan ,
U svom najnovijem članku, komentirajući nova imenovanja za Kardinalski zbor, izjavili ste prilično nonšalantno da je “[nadbiskup Gerhard Ludwig] Müller također poznat po tome što je rekao da stav Crkve o primanju sakramenta pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane katolike je nešto što se ne može ili nikada neće mijenjati. Ali druge njemačke crkvene vođe, uključujući i kardinala Waltera Kaspera, nedavno su javno obznanile da se crkveno učenje može i hoće mijenjati.“
Vaš kratak, suhoparan izvještaj o ovoj kontroverzi me podsjeća na vrh ledenog brijega. To aludira, ali ne otkriva masivnu prijetnju koja probija, prodire i razbija Petrovu barka – Već opasno poljuljanu zbog burnih i zaleđenih mora. Nevjerojatno je kakva šokantna, doktrinarna i pastoralna kriza vreba ispod tog pristojno sastavljenog spora između dva njemačka prelata. Jer, ono što je na kocki je vjernost učenju Isusa Krista koje izravno i duboko utječe na živote stotina milijuna katolika: nerazrješivost braka.
Njemački biskupi su osmislili pastoralni plan koji priznaje razvedenima i ponovno vjenčanim katolicima pravo na pričest, bez obzira na to je li Crkva odobrila dekret o ništavnosti njihovog prvog braka ili ne. Kardinal Müller, kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, ne samo da je objavio oštar članak u L’ Osservatore Romano, potvrđujući tisućljetni katolički nauk koji je i papa Ivan Pavao II. potvrdio u Familiaris Consortio, nego je također službeno pisao njemačkoj biskupskoj konferenciji, poručivši im da isprave svoj heterodoksni pastoralni plan. No, biskupi, na čelu s njihovim predsjednikom konferencije i kardinalom Kasperom, otvoreno prkose prefektu Kongregacije za nauk vjere i predviđaju kako će se postojeća doktrina uskoro mijenjati!
Razmislite o užasnim posljedicama toga.
Ako njemačkim katolicima ne trebaju uredbe o ništavnosti braka, neće ih trebati ni katolici bilo gdje na svijetu. Zar neće Katolički ženidbeni tribunali postati zapravo nebitni – hoćemo li ih na kraju jednostavno zatvoriti? I neće li ovaj obrat u katoličkoj doktrini značiti da su protestanti i pravoslavci, kojima je već stoljećima dozvoljen razvod i ponovni brak, bili više poslušni Duhu Svetom po tom pitanju od istinite Kristove Crkve? Doista, koliko će biti vjerodostojna njezina tvrdnja da je ona zapravo Crkva Istine? Je li možda i u vezi nekih drugih pitanja Katolička Crkva bila u krivu, a odvojena braća u pravu?
A što je s Isusovim učenjem kako oni koji se ožene nakon razvoda čine grijeh preljuba? Ovo bi sve skupa moglo dovesti do jednog od tri zaključaka :
(a) naš Gospodin je bio u zabludi nazivajući ovaj odnos preljubom – u tom slučaju on jedva može biti Sin Božji,
(b) preljub nije sam po sebi teški grijeh – u tom slučaju univerzalni magisterij Katoličke Crkve je oduvijek bio pogrešan, ili
(c) pričest se može dati nekome tko živi u objektivno teškom grijehu – u tom slučaju ne samo da je magisterij također pogriješio podučavajući suprotno, nego će biti otvoren put za primanje pričesti i bludnicima, homoseksualcima, i tko zna još kome?
(I, molim vas, ne spominjite mi sofizam o tome kako je Isusovo učenje bilo ispravno “u svom povijesnom i kulturnom kontekstu”, ali da se od vremena Martina Luthera sve promijenilo.)
Da ne zaboravimo: Sotona upravo sada trese Crkvu do samih njezinih temelja s ovim pitanjem razvoda. Ako ništa drugo, zbrka postaje još veća nego ona oko kontracepcije između 1965. i 1968., kada je Pavao VI. svojom neodlučnošću dopustio katolicima širom svijeta da očekuju preokret u višegodišnjem crkvenom učenju. Ako sadašnji Petrov nasljednik šuti o razvodu i ponovnoj ženidbi, time prešutno govori Crkvi i svijetu da će učenje Isusa Krista biti otvoreno za raspravu na predstojećoj Biskupskoj sinodi.
Vlč. Brian W. Harrison, OS
