Ljudi danas često postavljaju pitanja poput: „Što se to, zaboga, dogodilo u vrijeme Drugoga vatikanskog sabora da se činilo kako je Crkva u gotovo neshvatljivoj žurbi krenula mijenjati samu sebe? Zašto su promjene bile tako drastične i tako nagle? Koji su bili njihovi uzroci, motivi, očekivanja i pretpostavke o reformi te njezinim očekivanim plodovima? Tko su bili glavni akteri? Je li sve bilo pažljivo isplanirano ili se odvijalo stihijski? Tko je od toga imao koristi (cui bono)? Kolika je bila odgovornost biskupa, a kolika srednjih upravljačkih struktura i samih vjernika?“ i tako dalje. Razmrsiti sve te niti često je iznimno teško.
Upravo zato postoje profesionalni povjesničari. Profesor Hanael Bianchi proveo je deset godina istražujući, do najsitnijih pojedinosti, kako je Drugi vatikanski sabor prihvaćen i proveden u jednoj konkretnoj – i vrlo važnoj – biskupiji, koristeći arhivsku građu, dokumente iz toga razdoblja i svjedočanstva iz prve ruke. Rezultat toga rada knjiga je A Liberal Revolution: The Implementation of Vatican II in the Archdiocese of Baltimore, koja će zasigurno ostaviti trajan trag u svim budućim proučavanjima toga razdoblja. Bianchi redom odgovara na sva navedena pitanja – i pritom iznosi čvrste dokaze. U vremenu beskrajnih podcasta i površnih nagađanja, temeljit istraživački rad potrebniji je nego ikada želimo li dobiti dobro dokumentiran i sustavno organiziran prikaz složenih događaja, oslobođen pogrešnih teorija i nespretnih generalizacija koje dolaze iz – da, upravo tako – svih dijelova crkvenoga spektra.
Iako je Drugi vatikanski sabor već iznjedrio opsežnu znanstvenu literaturu, A Liberal Revolution prva je detaljna povijesna studija koja obrađuje jednu pojedinu biskupiju u godinama neposredno nakon Sabora. Uzimajući Nadbiskupiju Baltimore kao studiju slučaja i oslanjajući se isključivo na primarne izvore, Bianchi rekonstruira kako su saborske odluke donesene u dalekom Rimu – ali još više nove ideje i stavovi koje je Sabor potaknuo – provedeni i doživljeni na mjesnoj razini: u župama, sjemeništima, redovničkim zajednicama, duhovnim centrima i biskupijskim uredima.
Tvrdnja da je Crkva nakon Drugoga vatikanskog sabora „prigrlila moderni svijet“ dobro je poznata. Ova knjiga tu tvrdnju produbljuje usmjeravajući pozornost upravo na liberalizam kao okvir kroz koji se odvijala provedba saborskih reformi. Studija započinje prikazom postupnog napuštanja naslijeđenih tradicija, zatim analizira uspon individualizma u katoličkom životu i upravljanju Crkvom, da bi naposljetku ponudila svoj najoriginalniji doprinos: analizu nastanka razgranate crkvene birokracije koja je utjelovila i provodila liberalni svjetonazor.
Premda je priča ispričana na ovim stranicama tragična, A Liberal Revolution nije polemičko djelo, nego pažljivo napisana povijesna analiza utemeljena na dugogodišnjem istraživanju. Knjiga neće samo pridonijeti znanstvenom razumijevanju Drugoga vatikanskog sabora i njegovih posljedica, nego će ponuditi i smjernice katolicima koji traže put istinske obnove, utemeljene na temeljitoj i točnoj procjeni onoga što se doista dogodilo. Razumijevanje što se dogodilo, kako se dogodilo i zašto se dogodilo u razdoblju nakon Sabora – pitanju koje, umjesto da pripada prošlosti, postaje sve hitnije za sadašnjost – u Bianchiju pronalazi iznimno kompetentnog vodiča.
Poznati sociolog dr. Stephen Bullivant, profesor teologije i sociologije religije te ravnatelj Centra Benedikt XVI. za religiju i društvo na Sveučilištu St. Mary’s u Londonu, naziva A Liberal Revolution „iznimno detaljnim prikazom… impresivnim znanstvenim djelom, izvrsno napisanim, vrlo uvjerljivim i koje se može toplo preporučiti.“
S njim se slaže i dr. Anne Hendershott, profesorica sociologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu: „S povijesnom preciznošću i pripovjednom snagom ova knjiga pokazuje kako su reforme preoblikovale katolički život na neočekivano negativne načine, s posljedicama koje i danas odjekuju u Crkvi.“
Michael Hichborn, osnivač i predsjednik Instituta Lepanto, kaže: „Hanael Bianchi iz neposredne lokalne perspektive istražuje golemu preobrazbu poslanja i ustanova Crkve nakon Drugoga vatikanskog sabora; ono što otkriva donosi važne pouke svima koji imaju uši da čuju.“
Iskusni novinar i osnivač portala Catholic Culture, Philip Lawler, u ovoj knjizi vidi ključ za razumijevanje birokratskog mentaliteta koji se s vremenom razvio u ono što se danas naziva sinodalnošću: „[Bianchi pokazuje kako] je poslijesaborsko razdoblje obilježilo spektakularno umnažanje ureda, vijeća i povjerenstava na biskupijskoj razini. Ta je nova birokracija razvila vlastite interese u poticanju promjena, neovisno o službenim odlukama Sabora ili željama i potrebama vjernika.“
Na kraju, pjesnik i liturgičar Barry Spurr sažima oduševljene reakcije prvih čitatelja knjige riječima: „Važnost i nužnost ove knjige nemoguće je precijeniti. Bianchi razotkriva razorne učinke mentaliteta kasnih šezdesetih godina na život župa i mjesnih crkvenih zajednica.“
