Naš pogled na brak pouzdan je duhovni barometar za mjerenje naših stavova prema prakticiranju vjere. Katolička vjera i obitelj odražavaju jedna drugu i međusobno su isprepletene. Pravila su došla na loš glas 60-ih. Moramo se podsjetiti zašto su pravedna pravila dobra za nas i zašto nas oslobađaju. Pravovjerni katolici igraju po pravilima.
Isus kaže: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Deset Božjih zapovijedi ne ograničavaju našu slobodu; nego istinitost Deset Božjih zapovijedi izražava ljudsku slobodu. Brak nas čini slobodnima za izgradnju obitelji u ljubavi. Brak je savez koji sudjeluje u Novom i Vječnom savezu mise. Na misi Božanski Zaručnik susreće svoju Zaručnicu, Crkvu. Ovo jedinstvo rađa potomstvo i On šalje svoje učenike da „učine učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28, 19). Ljubav koju muževi i žene imaju jedno za drugo participira u Isusovoj životvornoj ljubavi prema Njegovoj Zaručnici i djeci. Vjeran brak odražava savez mise.
Brak je zajednica jednog muškarca (XY kromosom) i jedne žene (XX kromosom). Isus potvrđuje važnost ženidbe u Kani, a brak postaje znak Njegove stalne prisutnosti (usp. Iv 2 ,1-12). Isus ponovno uspostavlja bračnu vezu kao nepovredivu: „Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Mt 19, 6-9). Valjanost braka ovisi o njihovim svjesnim ili intuitivnim — i naravnim— namjerama vjernosti, trajnosti, isključivog zajedništva („dok nas smrt ne rastavi”) i otvorenosti prema djeci.
Isusova pravila savršeno se podudaraju s ljudskom naravi: muškarac i žena se susreću. Sviđaju se jedno drugom i izlaze. Zaljubili su se. Zaručuju se. Vjenčaju se i razmjenjuju bračno prstenje koje označava bračnu vezu. Nakon braka slijedi medeni mjesec. Ako Bog da, onda se djeca rađaju. Osnovno pravilo je jednostavno. Medeni mjesec i djeca dolaze nakon vjenčanja, ne prije.
Temeljna katolička pravila morala uvijek su ukorijenjena u slobodi. Kad se katolici — koji igraju po pravilima — vjenčaju, bračna veza oslobađa par. Od sada je bračna veza “znak slobode“ koji dopušta naravni bračni zagrljaj koji poštuje dostojanstvo muškarca i žene. Zajednica muža i žene otvara put djeci. Savez i bebe su neodvojivi, kao što je Isusova ljubav prema Njegovoj Crkvi neodvojiva od stvaranja učenika među svim narodima.
“Oslobađanje“ od pravila hodanja, zaruka, braka i medenog mjeseca pomažu nam razumjeti, nasuprot tome, ropstvo koje mnoge zarobljava. Razmotrite ovaj složeni slučaj: mlada se dama žalila da muškarac kojeg voli nije zainteresiran za brak. U vezi su šest godina i ona ne može razumjeti njegovu nevoljkost da se vjenča. Imaju otvorenu tajnu. Žive zajedno dugi niz godina. Opsjednuti strahom od djece koriste kontracepciju. Roditelji su nervozni. Članovi obitelji uglavnom su ravnodušni.
Kad su zaruke napokon bile objavljene, roditelji su odahnuli. Brak će ispraviti njihov oblik “suživota“. Doista, nije neuobičajeno da se roditelji bune zato što svećenik odgađa vjenčanje zbog oslabljenog pogleda para na život i ljubav. Ponekad roditelji više preziru svećenike koji igraju po pravilima nego par. Ipak, sablazan suživota – poput razvoda – zahvatio je kancerogenim pipcima našu kulturu.
Priprema za brak koja je vjerna katoličkom nauku nije pijetetska ili nerazumna. Strpljenje prije braka vodi do čiste slobode bračnog zagrljaja i djece nakon braka. Neokajani grijeh preokreće značenje bračne veze. Prije braka, osoba je mogla imati mnogo ‘medenih’ mjeseci—ponekad s nekoliko partnera. Kada se muškarac i žena konačno dogovore da se vjenčaju, bračna veza je tajni neprijatelj. Veza više nije znak slobode nego znak ropstva. Vjenčanje ovoj osobi donosi strogo ograničeno spolno ponašanje samo prema toj osobi. Bračna veza predstavlja uzništvo (zatvor) u usporedbi s razvratnom slobodom “suživota“ prije vjenčanja.
Osjećaj ropstva šteti moralu. Korištenje kontracepcije mjesecima – a možda i godinama – priprema par na strah od djece i obitelji. Koriste se istim strahovima kako bi izbjegli djecu nakon vjenčanja. Ne mogu si ih priuštiti. Djeca se miješaju u njihove bračne odnose, opterećuju stil života i koče karijeru. Mnogi brakovi imaju takve nesretne, pa čak i grešne preambule.
Bog mrzi grijeh jer grešna djela krše ljudsko dostojanstvo i ranjavaju duše. Ali skloni smo birati ono što nam odgovara iz Isusova nauka, svodeći Isusa na osjetljivog muškarca novog doba i zaboravljajući na hitnost naše potrage za spasenjem. Povremeno trebamo Njegovu retoričku šokantnu terapiju da bismo osnažili Njegovo učenje o ulasku u nebo na uska vrata (usp. Mt 7, 13-14). Dakle, vjerni svećenici i roditelji trebaju primjenjivati ovo pravilo: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“ (Mt 10, 34-38).
Ali evo još jedne lijepe stvari u igranju po Božjim pravilima. Sa sakramentima uvijek možemo igrati nadoknadu, vratiti se Božjoj dobroj naklonosti, obnoviti svoj integritet i pružiti svoje ruke prema autentičnoj ljubavi i životu.
Naravno, postoji opasnost od bezumnog konformizma u svođenju katoličkog moralnog nauka na puko “igranje po pravilima”. Ali ako smo pažljivi i vjerujemo u Božju ljubav prema ljudskom dostojanstvu, otkrit ćemo da igranje po Njegovim pravilima donosi slobodu i sreću: u ovom životu i životu koji dolazi.
Dodatak
Kako suvremena rodna ideologija zasjenjuje (degradira) dostojanstvo braka?
Kulturne elite – čak i neki istaknuti crkveni velikodostojnici – odbacuju tradicionalni brak kao “ideal“, tvrdeći da je institucija braka podložna “evoluciji“ koja se temelji na “promjenjivim sociološko-znanstvenim temeljima“. Sv. Pavao predvidio je ove nevjerničke sofizme: „Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet“ (Gal 1, 8). Svećenici, koji vjeruju i naučavaju katoličku vjeru, razumiju kako lako iskrivljavanje i laži potkopavaju našu vjeru i moral – posebno mladih katolika. Jasnoća autentičnog crkvenog nauka spašava nas od zabune.
Kako se oporaviti od grešnog ponašanja prije braka?
U našem grješnom stanju činimo grijehe i događaju se poremećaji. Isus nam daje sakrament pomirenja (ispovijedi) da se uspostavi ispravan poredak stvari, pripremajući par za sretan brak. Dobri katolici igraju po pravilima ili se oporavljaju od neuspjeha pribjegavanjem sakramentima, na primjer: „Blagoslovite me, oče, jer sam sagriješila… Živjela sam sa svojim zaručnikom. Tijekom prošle godine više puta smo počinili bludni čin i koristili smo kontracepciju. Dogovorili smo se da ćemo živjeti odvojeno i ostati čisti do vjenčanja. Izbjegavat ćemo bliske prilike za grijeh“. Nije potrebno navoditi više detalja, osim ako je potrebno za jasnoću pokajanja prema uputama za ispovijed.
Zašto su u ljudskom dostojanstvu neodvojiva djeca i bračna zajednica?
Božji zakon i ljudska narav ne dopuštaju nesveto razdvajanje toga. Tehnologija stvaranja djece iz epruvete i umjetna oplodnja zli su i umanjuju ljudskost. Kontracepcija krši Božji zakon i često dovodi do pobačaja i drugih izopačenosti. Strah od novog života često završava mržnjom prema novom životu – kulturom smrti. O tome je odlično progovorio papa Pavao VI. u svojoj enciklici „Humanae Vitae“.
Koji su kulturološki učinci široke rasprostranjenosti kontracepcije?
Rašireno prihvaćanje i promicanje uzajamne kontracepcije otvorilo je Pandorinu kutiju perverznosti. Ako odobravamo odvajanje heteroseksualnog spolnog čina od Božjeg djela za muškarce i žene i njihove obitelji, zašto ne i svaki oblik spolnog ponašanja? Kontracepcija potkopava ljudsko dostojanstvo izraženo u katoličkom moralnom nauku.
Je li prirodno planiranje obitelji oblik “katoličke” kontracepcije?
Prirodno planiranje obitelji poštuje zajednicu muža i žene, Božje djelo, iako se i ono može koristiti (zlorabiti) grešno.
Kako u ispovijedi izražavam svoje pokajanje zbog pogrešnih pogleda na brak i grešnog ponašanja?
Možete koristiti ovaj primjer: „Blagoslovi me, Oče, jer sam sagriješio… Postao sam svjestan da je moj stav prema braku pogrešan jer sam pogrešno shvaćao moralnu pripremu za brak. Kajem se zbog svog suživota i nepoštivanja bračne veze i odlučujem poštovati svoja bračna obećanja sa svojom suprugom – najbolje što mogu – u skladu s Božjim planom“.
Kako bih trebao razumjeti sve veći govor o nadolazećim promjenama u crkvenom nauku?
Autentično Učiteljstvo Crkve ukorijenjeno je u tradiciji i Svetom pismu. Logičko načelo neproturječja sprječava doktrinarne varijacije. Naravno, Isus je upozorio da će neki htjeti promijeniti njegov nauk: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode… U vrijeme žetve reći ću žeteocima: `Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu`“ (Mt 13,24-30)
