Gotovo mjesec dana duga Sinoda o sinodalnosti, koju je sazvao papa Franjo, zaključila je u subotu navečer sa svojim radom, a delegati su odobrili ambiciozan tekst koji poziva na veću “suodgovornost“ među svim vjernicima u evangelizacijskoj misiji Crkve – i predlaže konkretne reforme kako bi se to postiglo.
Dokument je predstavljen nazočnim delegatima Sinode s pravom glasa, njih 344, nakon što su njegovi sastavljači pokušali u tekst ugraditi više od 1150 predloženih amandmana. Svaki stavak teksta prihvaćen je dvotrećinskom većinom glasova.
Pod naslovom „Sinodalna Crkva u misiji,” sažeto izvješće od 42 stranice uključivalo je značajne prijedloge za uspostavu novih službi za laike, povećanje uključenosti laika u donošenje odluka, stvaranje procesa za procjenu pastoralnog rada biskupa, promjenu načina na koji Crkva razaznaje ‘kontroverzna’ pitanja i širi trag sinodalnih skupština u budućnosti.
„Vršanje suodgovornosti bitno je za sinodalnost i potrebno na svim razinama Crkve”, stoji u sažetom izvješću. „Svaki kršćanin ima misiju u svijetu“.
Dokument je također opetovano nastojao utemeljiti sinodalnost u Svetom pismu, Tradiciji i nauku Drugog vatikanskog sabora, dok je također potvrdio potrebu za daljnjim razvojem često krivo shvaćenog koncepta i njegove dublje primjene u teologiji Crkve i kanonskom pravu.
Sažeto izvješće dalo je iscrpnu definiciju pojma.
„Sinodalnost se može shvatiti kao hod kršćana s Kristom prema Kraljevstvu, zajedno sa svim čovječanstvom; usmjerenim na poslanje, što uključuje okupljanje na različitim crkvenim razinama života, međusobno slušanje, dijalog, zajedničko razlučivanje, postizanje konsenzusa kao izraza Kristove prisutnosti u Duhu i donošenje odluka u različitim suodgovornostima”, navodi se u izvješću.
Mnoge od ovih tema provlačile su se tijekom obrade dvadeset različitih pitanja u dokumentu, uključujući sve- od „kršćanske inicijacije“ do „Misionara u digitalnom okruženju“. Sažeto izvješće zabilježilo je područja konvergencije, razilaženja i konkretne prijedloge koji su se pojavili tijekom rasprava 365 delegata Sinode o zajedništvu, poslanju i sudjelovanju od 4. listopada do 28. listopada.
„Ovo je Isusov pristup, stvoriti prostor za sve kako se nitko ne bi osjećao isključenim”, rekao je kardinal Mario Grech, voditelj Tajništva Sinode, tijekom predstavljanja dokumenta medijima nakon njegove objave.
Izvješće sinode također ukazuje na strahove koji su se pojavili oko procesa.
„Neki se boje da će biti prisiljeni promijeniti sebe uvodeći prevelike promjene; drugi se boje da se ništa neće promijeniti i da će biti premalo hrabrosti za kretanje u ritmu žive Tradicije. Određena zbunjenost i protivljenje kriju i strah od gubitka vlasti i privilegija koje s njom dolaze”, stoji u dokumentu.
Skupština je također utvrdila potrebu da se utvrdi zašto neki katolici nisu sudjelovali u sinodskom procesu koji je 2021. godine pokrenuo papa Franjo, a uključivao je konzultacije na biskupijskoj, nacionalnoj i kontinentalnoj razini. Sudjelovalo je samo 1% katolika u svijetu.
Kontroverzna pitanja
Dokument sa sažetkom dostavljen je delegatima ranije danas, nakon što su autori pokušali u tekst ugraditi više od 1150 predloženih amandmana. 344 nazočna delegata s pravom glasa odobrila su tekst navečer 28. listopada, glasajući za uključivanje svakog predloženog paragrafa potrebnom dvotrećinskom većinom.
Nakon završnog glasovanja okupljenima se obratio papa Franjo koji je zahvalio delegatima i organizatorima te poručio okupljenima da je Duh Sveti protagonist sinodalnog procesa.
Dva odjeljka koja su dobila najviše protivljenja odnosila su se na prijedloge vezane uz moguće ređenje žena za đakonise.
Šezdeset i sedam delegata glasalo je protiv prijedloga da se „teološka i pastoralna istraživanja o pristupu žena đakonatu trebaju nastaviti“, uzimajući u obzir rezultate dviju komisija koje je papa Franjo uspostavio za proučavanje te teme. „Ako je moguće, rezultate treba predstaviti na sljedećoj sjednici sinodalne skupštine”, predlaže se u izvješću.
Šezdeset i jedan delegat usprotivio se prijedlogu prema kojem bi “dublje promišljanje” o statusu đakonata kao „ispravnog i trajnog stupnja hijerarhije“ također „rasvijetlilo pitanje pristupa žena đakonatu”.
Primjetno je da tekst sažetka nije uključivao pojam LGBTQ+ osobe, nakon što je izraz uključen u radni dokument koji je vodio skupštinske rasprave. Sažeto izvješće ipak naglašava „blizinu i potporu skupštine svima onima koji doživljavaju stanje usamljenosti” kao rezultat „vjernosti crkvenoj tradiciji i Učiteljstvu o braku i spolnoj etici” te se poziva kršćanske zajednice da slušaju i pratiti one koji su u takvim situacijama.
Što se tiče otpora prema određenim prijedlozima, kardinal Jean-Claude Hollerich, generalni relator Sinode o sinodalnosti, rekao je da ako se rezultati razmatraju u kontekstu parlamentarnog glasovanja u demokratskoj državi, „mi bismo zaista bili vrlo sretni s ishodom“.
Sinodalne strukture i odlučivanje
Možda najznačajniji konkretni prijedlozi Sinode došli su u obliku poziva na promjene u crkvenom odlučivanju i širenje sinodalnih skupština i tijela u životu Crkve.
Izvješće je pozvalo na priznavanje kontinentalnih skupština i „na provedbu vršenja sinodalnosti” na regionalnoj, nacionalnoj i kontinentalnoj razini.
Jedno “pitanje kojim se treba pozabaviti” bila je revizija mjesnih crkvenih sinoda kako bi se „preko njih ostvarilo veće sudjelovanje Božjeg naroda”. Nedavno plenarno vijeće u Australiji, na kojem su sudjelovali biskupi, svećenici, redovnici/e, laici, istaknuto je kao primjer za nasljedovanje.
Sinodska skupština predložila je i formalno preispitivanje sastava same Biskupske sinode.
U odjeljku o „Biskupskoj sinodi i crkvenim skupštinama”, u dokumentu se navodi da je skupština „općenito pozdravila“ izmjene ovogodišnje Sinode – ponajprije puno sudjelovanje delegata koji nisu biskupi, uključujući laike i žene, dok je „očuvala svoj izrazito biskupski karakter“. Sinoda o sinodalnosti navodno je također učinila “opipljivom“ vezu između sudjelovanja svih vjernika, biskupske kolegijalnosti i primata pape.
„Sinodalni proces bio je i ostao vrijeme milosti kroz koje nam Bog nudi priliku da iskusimo novu kulturu sinodalnosti, sposobnu voditi život i poslanje Crkve“.
U tekstu je, međutim, navedeno da su neki delegati izrazili zabrinutost u vezi ravnopravnog sudjelovanja laika u biskupskom tijelu, što moglo dovesti do „neadekvatnog razumijevanja specifične zadaće biskupa“.
„Ostaje otvoreno pitanje o utjecaju nazočnosti [laika] kao punopravnih delegata na biskupski karakter sinodalne skupštine”, navodi se u sinodskom dokumentu.
Izvješće je predložilo tri opcije za održavanje budućih globalnih sinoda: samo biskupi, i biskupi i ostali, ili skupština laika nakon koje slijedi biskupska skupština.
Također je navedena „hitna potreba osiguravanja sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka i preuzimanje odgovorne uloge u pastoralu i službi”. U dokumentu se spominje nedavno imenovanje nekoliko žena od strane pape Franje na odgovorne položaje u Rimskoj kuriji i naglašava da se „isto treba dogoditi i na drugim razinama” Crkve uz prilagodbu kanonskog prava.
Dokument je pozvao biskupe na vršenje dužnosti poučavanja, upravljanja i posvećivanja kroz veći angažman s delegatima lokalnih zajednica. Konkretni prijedlozi uključivali su uspostavu „struktura i postupaka za provjeru biskupova rada” te da biskupijska pastoralna vijeća postanu kanonski obvezna.
Skupština je također pozvala na reviziju kriterija koji se koriste za odabir novih biskupa, uključujući šire konzultacije u procesu, uključujući veći doprinos laika i žena. Također je istaknuta važnost formiranja bogoslova u sinodskom smjeru pastoralnog rada.
Eklezijalno razlučivanje i “otvorena pitanja“
Skupština je također predložila preispitivanje načina na koji Crkva razlikuje „kontroverzna pitanja“ i „otvorena pitanja“, opterećene teme koje bi mogle izazvati zabrinutost zbog umanjene karizme biskupstva za autoritativno naučavanje.
„Neka pitanja, poput onih vezanih uz rodni identitet i spolnu orijentaciju, kraj života, teške bračne situacije i etička pitanja povezana s umjetnom inteligencijom, kontroverzna su ne samo u društvu nego i u Crkvi jer postavljaju nova pitanja“, navodi se u dokumentu.
Izvješće je dalje sugeriralo da crkvene antropološke kategorije ponekad „nisu dovoljne za razumijevanje“ složenosti koje se pojavljuju kroz osobno iskustvo i znanstvena istraživanja.
Kao odgovor, dokument je pozvao na promicanje „inicijativa koje omogućuju zajedničko razlučivanje o doktrinarnim, pastoralnim i etičkim pitanjima koja su kontroverzna” u „svjetlu Božje riječi, crkvenog nauka, teološkog promišljanja i vrednovanja sinodskog iskustva“. U tekstu se predlaže pokretanje povjerljivog sastanka stručnjaka za ova kontroverzna pitanja, po mogućnosti uz uključivanje onih koji ih izravno doživljavaju, s osvrtom na skupštinu u listopadu sljedeće godine.
S tim u vezi, u dokumentu se također navodi da “sinodalni procesi” mogu provjeriti jesu li vjernici u konsenzusu (consensus fidelium) o određenom pitanju, što je „siguran kriterij za određivanje pripada li određena doktrina ili praksa Apostolskoj vjeri”.
Dok katolički nauk potvrđuje da vjernici ne mogu pogriješiti u stvarima vjere kada očituju sveopći pristanak, mnogi teolozi i biskupi upozoravaju na određene nedostatke.
U potezu koji signalizira otvorenost prema decentralizaciji crkvenog učiteljskog autoriteta, dokument je predložio daljnje istraživanje „doktrinarne i pravne naravi biskupskih konferencija“, priznajući mogućnost doktrinarnog odlučivanja „u lokalnoj sferi“. Sinoda je također predložila da se biskupskim konferencijama daju veće ovlasti nad liturgijom.
Sinodalnost koja prelazi granice
Ostali prijedlozi skupštine primijenili su koncept sinodalnosti na niz crkvenih pitanja i aktivnosti.
Na primjer, o temi angažmana Crkve sa siromašnima, dokument predlaže da „iskustvo susreta, dijeljenja zajedničkog života i služenja onima koji žive u siromaštvu i marginaliziranim osobama” bude „sastavni dio” kršćanske formacije.
„To je uvjet vjere, a ne izborni dodatak”, stoji u tekstu, također preporučujući da đakonska služba bude „očiglednije usmjerena” prema služenju siromašnima.
Što se tiče jedinstva kršćana, tekst je uključivao prijedloge da se utvrdi zajednički datum proslave Uskrsa za sve kršćane i da se „sastavi ekumenski martirologij”.
Osnaživanje formacije i potpore „digitalnih misionara” također je istaknuto kao način dosezanja mladih ljudi udaljenih od Crkve. Skupština je također preporučila da se metoda “razgovora u Duhu”, koja uključuje molitveno grupno slušanje i koja se koristila na Sinodi, primijeni i na druga područja crkvenog života.
Sinodsko izvješće uključivalo je i preporuku osnivanja novih crkvenih službi ili proširenja postojećih. Služba lektora, kaže se u dokumentu, mogla bi postati „istinska služba Riječi Božje”, koja bi „u prikladnom kontekstu mogla uključivati i propovijedanje”. Dokument također predlaže službu „dodijeljenu bračnim parovima koja bi pomogla obiteljskom životu i onima koji se pripremaju za brak“.
„Služba krštenja slušanja i praćenja” također se predlaže na kraju odjeljka izvješća koji naglašava važnost slušanja skupina koje je Crkva povrijedila ili isključila iz nje, uključujući žrtve i one koji su preživjeli spolno zlostavljanje svećenika.
„Autentično slušanje je temeljni element putovanja prema iscjeljenju, pokajanju, pravdi i pomirenju”.
Postavljenje uvjeta za promjenu
Prema uvodu, sažeto izvješće sinodske skupštine 2023. godine „nije ni na koji način konačni dokument“, već će se koristiti kao temelj Sinode za završnu fazu sinodalnosti — drugoj vatikanskoj skupštini koja će se održati u listopadu 2024. godine. Očekuje se da će ta skupština proizvesti konačni tekst koji će biti predan papi na razmatranje.
„Ovo je iskustvo koje ne završava danas, već će se nastaviti”, rekao je kardinal Grech.
Kardinal Hollerich istaknuo je kako se nada da dokument iduće godine donosi konkretnije prijedloge, ali je rekao da će „čak i taj dokument biti korak Crkve u pokretu“.
U međuvremenu će se članovi sinode vratiti u svoje biskupije, gdje su dobili zadatak dobiti povratnu informaciju o sažetom izvješću i njegovati sinodalnu kulturu.
Kardinal Hollerich rekao je sljedeće: „Mislim da će ljudi sutra ili prekosutra otići kući sa srcem punim nade, s puno ideja, i veselim se što ću ih ponovno vidjeti sljedeće godine“.
