Blaženstvo i sreća zbrajaju se u konačnici svega…
“Nakon što svladaš u sebi strah od tlačitelja, njegovih zatvora, njegove policije, njegove vojske, on ti više ništa neće moći učiniti. Tada ćeš biti slobodan.” (Nelson Mandela).
Prava sloboda i pravo blaženstvo, ono u Bogu, oslobađa srce od ograničenih osjećaja i skučenih želja nametanih trenutnim okolnostima i prolaznim silama…
Naša je snaga u Bogu, a nikako u sebi, i na tome treba zadržati svoju misao! Pavao podsjeća članove zajednice u Korintu (vidi 1 Kor 1, 26-31) da budu realni sa svojim stanjem (i sa svojim znanjem), i da nikad ne zaborave kome imaju zahvaliti što sada žive u zajednici spašenih.
Postojali su naime neki koji su se nakon obraćenja umislili u svojim silama i darovima, pa su postali oholi i obijesni u svojim nastupima. Tome služe riječi otrežnjenja i opomene, svakome od nas: …slabe svijeta izabra Bog da posrami jake… Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. … (pročitaj 1 Kor 1, 26-31).
Bog uvijek izabire slabe da pokaže svoju snagu, i pravo obraćenje je ono koje zadržava srce u skromnosti i zahvalnoj strpljivosti u iščekivanju konačne nagrade (vidi Mk 5, 12)… U tom smislu valja promatrati i Isusov govor o blaženstvima, odnosno o blaženima, koja su temelj kršćanskog života i mjerilo ispravnih osjećaja i življenja pravih vrijednosti.
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! … (pročitaj Mt 5, 1-12a).
Nije tu riječ o neukim ljudima, niti o nemoćnim prosjacima, nego naprotiv o ljudima širokoga pogleda, koji NESHVAĆENI OD SVIJETA OSTAVLJAJU NAJDUBLJI TRAG U NJEMU.
Riječ je o STILU ŽIVOTA I VRIJEDNOSTIMA KOJE BOG TRAŽI OD NAS, a koje ne ovise o našem trenutnom stanju, niti o našoj nemoći, nego ih Bog gradi na otajstveni način u nama koristeći se upravo našim stanjem i našom nemoći. U tom smislu valja razumjeti i riječi: … lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta da posrami jake …
ONO ŠTO NAM ISUS GOVORI I NUDI u potpunoj je suprotnosti ponudama i reklamama svijeta… Naša trajnost ovisit će o tome što ćemo izabrati i poslušati…
Netko se hvali – Znaš li ti da sam ja svjetski poznat. Takvome odgovaram – A znaš li ti da sam ja svetski nepoznat, ali sam Bogu poznat…, i to mi je puno važnije.
PREMA ONOME ŠTO TI JE TRENUTNO NAJVAŽNIJE MJERIT ĆE SE I TVOJA TRAJNOST. A što se nečije (umišljene) veličine tiče, sjeti se kako i najveće stablo u šumi pada uz najveći tresak.
Nijedan od sadašnjih sedam milijardi ljudi neće biti živ za sto godina, i čija će ih vaga onda vagati kad od svega njihova uzdanja ostane samo šaka prašine…
PRAVI PUT SREĆE — ONO ŠTO NAS VRAĆA BOGU
KOJI JE DAKLE PRAVI PUT DO SREĆE I ŠTO JE ISPRAVNA MJERA U KONAČNICI SVEGA?!
ISUS NAS UČI KOJI JE PUT DO ISTINSKE SREĆE i kako se stječe neprolazna plaća koja udovoljava našim najdubljim težnjama…
Sreća nije u onome što nudi bljesak pozornice, niti su naš stil života zvijezde padalice… Naša perspektiva nije ograničena stimuliranim zadovoljstvima (kao što u droga, alkohol, nemoral…), i prepoznajući prave vrijednosti ne dopuštamo se prodati za đavliji izmet (nepošteno stečeni novci)…
Naša inspiracija ni fascinacija nisu oni koji zadržavaju u sebi toliko svježine koliko otvorena boca coca-cole mjehurića.
Naša sreća i blaženstvo zasnovano je na neprolaznom i vječnom Zakonu… Pa zato, NAŠA ZADAĆA NIJE SVIDJETI SE SVIJETU, NEGO BOGU…
NAŠA INSPIRACIJA SU SVECI I BLAŽENICI čiji nas životopisi osvježavaju i podižu i stoljećima nakon završetka njihove zemaljske misije… NJIHOVA SVJEŽINA JE NEPROLAZNA JER IM JE MJERILO ŽIVOTA BILO ONO NEPROLAZNO. I tu nam se otkriva kako naš Bog upravo sa onim što se čini slabo i prezreno ruši utvrde građene na glamuru…
SREĆA JE U ONOME ŠTO NAS VRAĆA BOGU…
Zapamti dobro, prava sreća često nije u našim očekivanjima i planovima nego u onome što nas vraća Bogu, pa makar to bio i trenutak plača … Tako, prava sreća i blagoslov nekome ne mora biti njegovo zdravlje, ako taj svoje zdravlje živi tako da će zdrav završiti u paklenoj jami… Takvome bi bolje bilo da je bolestan, i bolest bi mu bila na spasenje!
Ili prava sreća i blagoslov nekome ne mora biti njegovo veliko bogatstvo i obilje u kojem sada uživa, ako to svoje bogatstvo i obilje živi sebično i oholo pa će u jednom nenadanom trenutku s punim želucom sići u mjesto vječnih muka… Takvome bi bilo bolje da spadne na prosjački štap, koji bi mu otvorio oči da spasi svoju dušu.
Poznam jednu sirotu koju su upravo zato jer je sirota svi njeni ostavili da se snalazi kako zna i umije, a oni sami držali se svojih sigurnih kula i opravdanja. Ta pak sirota gajila jedino uzdanje u Boga i njegovu Crkvu… Za nju je Crkva i svećenik svetinja, i nikome nije dozvoljavala loše govoriti protiv Crkve.
Kao samohrana majka, k tome podstanarka, podizala je i školovala djecu, i svi su se uščuđavali odakle joj snaga. A najviše od svega ih je mučilo zašto skoro svaki dan, prije posla, ide na misu. Ona im je u šali znala reći: “Idem zato jer sam velika grešnica.” Iako ti tobožnji „dušebrižnici“ nisu ispravno razumjeli te riječi, ali tu je zapravo ležao odgovor odakle joj snaga.
…slabe svijeta izabra Bog da posrami jake…, (1 Kor 1, 27).
Blagoslovljeni i sretni u Božjim očima nisu dakle oni koje svijet smatra sretnima, nego baš oni koji su prezreni od svijeta, koji nemaju utjecaja ni veze: u takvima je skrivena otajstvena Božja snaga…
Jedan bogataš, ali obijestan i bezbožan, pohvalio se svome susjedu koji je bio skroman i pobožan čovjek. „Vidiš susjed, uvijek kad ste vi nedjeljom išli na misu ja sam najviše posla napravio u polju. I pogledaj na kraju, žetva je i moje čak rodilo bolje nego tvoje. Gdje je taj vaš Bog kojemu ste se toliko molili, a ja i bez toga kad se sve zbroji na kraju imam više na računu od vas.“
„Dragi moj susjede, samo u jednoj stvari si se malo preračunao.“
„A u kojoj to?“, znatiželjno će obijesnik.
„U tome što misliš da Bog zbraja po tvojim računima…“, odgovori mu mudro skromni čovjek i ode svojim putem.
NAŠA SREĆA I BLAŽENSTVO JE U IŠČEKIVANJU KONAČNE NAGRADE…, i u tome je pobjeda naše slabosti i neznatnosti.
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! (Mt 5, 12a)
sa stranice dominikanci.hr
