Naslovnica Crkva Što bi slavni isusovac Karl Rahner rekao o ukidanju Summorum Pontificum?

Što bi slavni isusovac Karl Rahner rekao o ukidanju Summorum Pontificum?

Isusovac Karl Rahner bio je neizmjerno utjecajan teološki učitelj nekoliko generacija svećenika i teologa. On je štovani prorok katoličke ljevice i modernista.

Evo citata iz jedne od brojnih knjiga Karla Rahnera. S obzirom na glasine o izmjeni ili ukidanju Summorum Pontificum, ovaj citat bi trebalo naučiti i širiti okolo. 

Iz studije o modernoj teologiji autora Karla Rahnera (Herder, 1965., str. 394-395) pod podnaslovom:

Distinkcija između pravnih i moralnih normi

[…]

Zamislite da je Papa, kao vrhovni pastor Crkve, danas izdao dekret kojim zahtijeva da sve unijatske crkve na Bliskom Istoku odustanu od orijentalne liturgije i usvoje latinski obred… Papa takvim dekretom ne bi prekoračio nadležnost svoje jurisdikcije, a i dekret bi bio pravno valjan.
The Divine Liturgy of Saint John Chrysostom | Eastern Orthodox Logos
Ali možemo postaviti i sasvim drugačije pitanje. Bi li moralno bilo dopušteno da Papa izda takav dekret? Svaki razuman čovjek i svaki pravi kršćanin morao bi odgovoriti „ne“. Svaki Papin ispovjednik morao bi mu reći da bi u današnjoj konkretnoj situaciji Crkve takav dekret, unatoč svojoj pravnoj valjanosti, bio subjektivno i objektivno izuzetno težak moralni prekršaj protiv ljubavi prema bližnjemu, protiv pravilno shvaćenog jedinstva Crkve (koje ne zahtijeva jednoobraznost), protiv mogućeg ponovnog spajanja pravoslavnih Crkvi s Rimokatoličkom crkvom itd., smrtni grijeh od kojeg bi se Papa mogao osloboditi samo ako opozove dekret.
Iz ovoga se primjera lako može shvatiti srž problema. To se, naravno, može temeljitije i apstraktnije riješiti teološkim dokazima:
1) Ostvarivanje papinskog pravnog primata ostaje i kad je legalno, podložno moralnim normama, koje nisu nužno zadovoljene samo zato što je određeni pravni akt legalan. Čak i pravni akt koji pravno obvezuje svoje subjekte može biti protiv moralnih načela.
2) Ukazivanje i prosvjed protiv mogućeg kršenje moralnih normi je zapravo čin poštivanja te ne znači negiranje ili dovođenje u pitanje pravne nadležnosti osobe koja ima to pravo.
[…]

Sjećam se da je pokojni Michael Davies upotrijebio ovaj argument u jednoj od svojih knjiga nakon uspostave Novus Ordo.

Sasvim je jasno da bi Papa ima moć, pravnu vlast, da ukine tradicionalnu latinsku misu, ali očito ne bi imao moralni autoritet da učini tako nešto. Bio bi to …

težak moralni prijestup protiv ljubavi prema bližnjemu“.

Izvor