Ako su s jedne strane mudraci (kraljevi), sa svojom vjerom, mogli javno častiti Kralja kraljeva, nemajući se čega bojati za svoju vlast; s druge strane, vladari koji su bili buntovni i neposlušni Bogu, ne prepoznajući božansko podrijetlo moći koju vrše, postavili su se protiv svog gospodara, a također i protiv svojih podanika, pretvarajući mudru i pravednu vlast u instrument tiranije pune mržnje. Ovako se protiv njih izražava prorok Jeremija:
„Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. Pa da to ne kaznim – riječ je Jahvina – narodu takvu da se ne osvetim? Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al` što ćete raditi na kraju?“.
Slušajući ove riječi Svetoga pisma, pitamo se nisu li ove riječi upućene moćnicima ovoga svijeta, pripadnicima globalističke elite i onima koji im služe iz kukavičluka, koristoljublja i pokornog suučesništva. I onima koji, uspostavljeni na vlasti u Crkvi da pasu stado koje im je Gospodin povjerio, zlorabe svoju moć vladanja zbog proroka Novog svjetskog poretka, koji proriču pandemije i izvanredna stanja čiji su nemilosrdni arhitekti.
„Što ćeš učiniti kad dođe kraj života?“, pita Gospodin. Hoće li se kreirati nova izvanredna stanja, nove krize, nove pandemije, novi ratovi kojima će držati ljude podjarmljenima? Hoće li nastaviti istrebljivati nevinu djecu, čineći očeve i majke neplodnima, oduzimajući radnicima nagradu, kvareći mlade, ubijajući bolesne i stare jer ih se smatra beskorisnima za podle interese elite? Hoće li se zabarikadirati u svojim tvrđavama, nadajući se da će izbjeći Božji gnjev i pravednu kaznu? Što će učiniti, sluge Velikog restarta, kada njihovi gospodari budu morali pobjeći u svoje jazbine i sakriti se u utrobi zemlje? Mislite li da će sve moći prodati novom vlasniku kao do sada? Oni su jadni u svojim zabludama. Doći će strašni dan Gospodnji za sve, pa i za njih: najprije s pojedinačnim, a zatim sa sveopćim sudom. Ako zemaljska pravda stoji skrštenih ruku i pasivno promatra zločine jer im je podređena, božanska pravda će umjesto toga biti neumoljiva i strašna, tako da javnost griješi protiv veličanstva Božjeg i protiv čovjeka kojega je On stvorio na svoju sliku i priliku, i kojeg je otkupio vlastitom krvlju. A ako naše jadne snage ne uspiju nadvladati njihove urote, znajte da svatko od nas, svaki vjernik svete Crkve, svaka pojedina dobra duša moli, posti i čini pokoru, tražeći intervenciju Gospodina, Kralja svih naroda. Možemo se pitati što ćemo učiniti kada dođe kraj života?
Blagdan Bogojavljenja, kada slavimo javno očitovanje božanskog kraljevanja Gospodina našega Isusa Krista i javno odavanje počasti mudraca Njegovom sveopćem i vječnom Gospodstvu, potiče nas da i mi obnovimo svoj prinos. To je siromašan i bijedan prinos, jer dolazi od nas koji nemamo ništa osim onoga što nam je providnost dala. A ipak je to dragocjen prinos, ako ga predstavlja Naša Gospa, Presveta Marija, Kraljica Majka koja je naša zagovornica kod prijestolja Sina svoga. To je beskrajna ponuda koja se uzdiže do Veličanstva Oca preko posvećenih ruku Velikog svećenika, pape koji obnavlja žrtvu križa u svetoj misi. Stoga, stavimo naše kajanje u podnožju oltara, kako bi postalo zlatom kraljeva; naše molitve, da se uzdignu na nebo poput tamjana što ga svećenici pale Bogu; i naš post, da ih sveta misa pretvori u smirnu. I molimo Djete Kralja da obrati one koji imaju autoritet i u građanskom društvu i u Crkvi, koji se danas nalaze u situaciji da moraju birati hoće li slijediti zvijezdu do Betlehema da se poklone Isusu Kristu, ili će ignorirati Njegovo rođenje kako bi izbjegli Njegovu volju i ratovati protiv Njega.
Neka bude tako.
+ Mons. Carlo Maria Vigano, nadbiskup u miru
Izvadak iz homilije koju je održao 6. siječnja 2023.
Blagdan Bogojavljenja Našeg Gospodina Isusa Krista
