Može nas odvući putem laži, putem zablude, putem otpada. Puno toga čovjek čini iz neznanja, a puno toga pak polazi iz „znanja“ odnosno neznanja glavara narodnih.
Ako se glavari narodni žele svidjeti vladarima i moćnicima svijeta onda će sve učiniti da ih zadive, pa nerijetko i ono što ovi niti ne očekuju od njih. Tako su se i židovski glavari odrekli Isusa pred Pilatom baš kad je ovaj bio odlučio pustiti ga (vidi Dj 3, 13).
Tu je u pozadini redovito kompleks manjega koji se želi pokazati pred stvarnim gospodarima svijeta, pa ne bi li dobio od njih pohvale i obećanja, čini i ono što se niti oni ne bi usudili. Tako manji, u ovom slučaju ondašnji židovski glavari, traže raspeće Isusa od Pilata, a onda su se potrudili uvjeriti narod kako je to sasvim u redu i po savjesti.
Zbog kompleksa manjega, koji želi biti veći nego jest, tvrdoglavo gurano neznanje postaje novo uvjerenje koje se onda želi i drugima nametnuti, pa makar to bilo i protiv nekadašnjih vlastitih uvjerenja. Naslućujemo slično događanje na našoj modernoj pozornici. Još jednom se iskompleksirani glavari narodni žele svidjeti novim vladarima svijeta, pa čine korake i u većoj mjeri nego li to oni od njih očekuju.
Apostol Petar u današnjem prvom čitanju upućuje vrlo jasni i direktni prijekor Židovima smatrajući ih odgovornima za Isusovu smrt: Odrekoste se Isusa pred Pilatom! (vidi Dj 3, 13-15) … Slično se i naše narodno vodstvo odreklo pred briselskim Pilatom kršćanskih vrijednosti (ohrabreni valjda njegovim poticajnim zajmovima, štipanjem i tapšanjem, te obećanjem pozicija…)…
Nije dakle toliki problem što protiv kršćana nastupaju oni koji su i inače ideološki protivnici Krista, nego kad to čine oni narodni glavari koji se izjašnjavaju katolicima i koji su zbog toga dobili glasove kršćana. Postaje dakle problem kad se takvi promeću u one koji se odjednom odlučuju za ubojicu, a odriču se Začetnika života (Dj 3, 15).
„KRŠĆANI“ S DVA USPOREDNA ŽIVOTA SU LAŠCI…
Jer kako veli sv. Ivan, onaj tko tvrdi da poznaje Krista, a zapovijedi njegovih ne čuva lažac je. Sv. Ivan Pavao II rekao je da katolici u politici trebaju biti moralno dosljedni svojoj kršćanskoj savjesti, jer u njima ne smiju biti dva usporedna života, s jedne strane privatni „duhovni život“, a s druge „svjetovni“ i politički.
Političar koji se deklarira kao katolik dužan je suprotstaviti se svakom zakonu koji je protiv kršćanskih vrijednosti u društvu i protiv kršćanske savjesti, osobito kad su u pitanju temeljne moralne istine.
Nije dakle moguće voditi dvostruki život bez nekih ozbiljnih posljedica i bez nekog ozbiljnog gubitka kao posljedica takvog života.
Ipak, kao i apostol Petar, kojemu je stalo do svoga naroda i ne želi ga prepustiti guranom neznanju, tako i Crkva poziva narodne glavare, pa i njima upućuje riječ: „Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši…“ (Dj 3, 19).
Grijeh koji je apostol Petar spočitnuo Židovima odnosio se na njihovo odbacivanje Mesije-Krista. Zbog toga su se morali pokajati da bi im se oprostili grijesi i da bi se mogli vratiti onome koga su odbacili. I današnje drugo čitanje iz Prve Ivanove poslanice je na tom tragu gdje Ivan jasno kaže kako se poznavanje Isusa Krista pokazuje kroz to koliko zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. (1 Iv 2, 4) A tko je dakle zaista Kristov? Onaj tko čuva njegovu riječ, njegove zapovijedi!
ISUSOV ŽIVOT NAŠE JE MJERILO!
Dvojica učenika, u današnjem evanđelju (vidi Lk 24, 35-48), svoje iskustvo s Uskrslim i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha (euharistiji) dijele s ostalima. Uskrsli Isus traži i od nas, kao i od njih, korekciju svoga krivog hoda, svojih krivih postavki, prema zahtjevu objavljene Božje istine. Ta objavljena istina i razumijevanje Pisma glas je Crkve u našem vremenu. Kršćani svoje javno djelovanje zato uvijek i u svemu provjeravaju u skladu s tim glasom koji oblikuje kršćanske savjesti.
Isus koji se odjednom pojavio u sredini dok su dvojica svjedočila o lomljenju kruha, iako su vrata bila zatvorena, upućuje nas na njegovu otajstvenu prisutnost u Crkvi, u sakramentima. Pozivajući preplašene, neodlučne i malovjerne da dotaknu njegove rane Isus nam želi reći kako je lijek protiv svakog pogubnog neznanja u povratku njemu.
Jedna velika budeća nada koju Bog donosi svakom čovjeku u Isusu Kristu je nova ponuda druge šanse (nova prilika) nakon našeg krivog izbora. Bog nam daje tu šansu i onda kad smo, zbog neznanja, odbacili i njega samoga. To saznanje, o takvoj šansi pred Bogom, vraća nas i potiče da se odlučimo za Začetnika života, a odbacimo ubojicu i ideologije koje promiču kulturu smrti.
I danas još jednom glasi poziv kroz Crkvu: Glavari narodni, ono ste učinili u neznanju i iz straha, ali sad se obratite i pokajte da vam se izbrišu grijesi vaši! Jer Krist je uskrsnuo i vama je upućena poruka spasenja!
Sa stranice dominikanci.hr
