Do nedavno je tema najburnijih rasprava u katoličkim krugovima bila papin odgovor na špekulacije o američkom raskolu. Sada se priča prebacuje u Njemačku, gdje biskupska konferencija prijeti odupiranju Vatikanu i donošenju vlastitih „obvezujućih“ odluka o pitanjima crkvenog učenja. Zvuči kao … pa, prijetnja raskola.
“Raskol” je specifičan, definiran crkveni prijestup, koji se u Katekizmu Katoličke crkve (2089.) definira kao “uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništvu s članovima Crkve koji su mu podložni.” Neki američki katolici su doista kritizirali papu Franju. Međutim, nitko nije odbio poslušnost. A da bi se uništilo zajedništvo Crkve, istinski raskol zahtijeva vodstvo jednog ili više biskupa. Nijedan američki biskup nije ni približno došao do toga da porekne papinsku vlast.
Kao što je otac Raymond de Souza napisao, s dopadljivom jasnoćom, u National Catholic Register-u:
Ne postoji niti jedan američki biskup koji je rekao ili učinio bilo što, što bi ukazivalo na nešto što bi se iole nazvalo ili približilo raskolu. Da postoje faktori američkog katoličkog mišljenja koji su kritični – čak i neprijateljski raspoloženi – prema papi Franji je istina, ali internetsko brbljanje ne čini raskol.
Situacija u Njemačkoj je sasvim drugačija. Tamo je većina biskupa podržala plan za “obvezujući sinodalni sabor” ove jeseni, a na kojem predlažu glasanje o kontroverznim prijedlozima koji uključuju seksualni moral i svećenički celibat. U lipnju je papa Franjo napisao dugačko pismo njemačkim biskupima, pozivajući ih da promjene svoje planove. Umjesto da sami donose odluke o pitanjima crkvenog učenja, on ih je pozvao da “hodaju strpljivo zajedno”, čekajući presudu univerzalne Crkve. Sveti Otac je upozorio:
“Svaki put kada neka crkvena zajednica pokuša riješiti svoje probleme sama, oslanjajući se isključivo na vlastite resurse, metode i inteligenciju, na kraju ih samo povećava i održava zlo koje je pokušala riješiti.“
Njemački biskupi uljudno su odbili papin zahtjev glasajući 21-3 da nastave sa svojim planovima. Njihov je odgovor bio potpuno suprotan načinu na koji su američki biskupi reagirali prošlog studenog, na vatikansku molbu da se odgodi rasprava o mehanizmu discipliniranja nemarnih biskupa te molbu za informacije o skandalu u slučaju kardinala McCarricka. Konferencija biskupa SAD-a odmah je podržala papin zahtjev, izrazivši uvjerenje da će Vatikan ispuniti svoja obećanja vezana uz probleme. Skoro godinu dana kasnije, novi program Vatikana za discipliniranje biskupa vrlo je diskutabilan, dok istraga o skandalu McCarricka nije pokazala nikakve rezultate. Pa ipak, nema naznaka da je američka hijerarhija neposlušna, nema javnih izjava biskupa kojima se izražava gubitak povjerenja u Svetu Stolicu, nema naznaka da će se američki biskupi ponovo zauzeti za pitanja koja je Vatikan zakomplicirao. Ukratko, nema naznaka želje za raskidom s Rimom.
Proteklog tjedna Vatikan je malo snažnije pritisnuo njemačke biskupe, a kardinal Marc Ouellet, prefekt Kongregacije za biskupe, objavio je javno pismo u kojem upozorava da njemački prijedlog obvezujućeg glasanja o doktrinarnim pitanjima “nije crkveno valjan”. Uključio je ocjenu planova njemačkih biskupa od strane Papinske komisije za zakonodavne tekstove – vrhovno tijelo za tumačenje kanonskog prava – podupirući svoj argument tvrdnjom kako ni jedna episkopska konferencija ne može donositi obvezujuće odluke o pitanjima koja se tiču univerzalne Crkve.
Njemački prelati ipak ustraju u svojim planovima. Kardinal Reinhard Marx, predsjednik njemačke biskupske konferencije, jasno je objavio: “Ne znam zašto bi pitanja o kojima magisterij odlučuje trebalo povući iz svake rasprave.“
U međuvremenu se kardinal Marx sastao s papom u privatnom u razgovoru, koji je opisan kao “konstruktivan”. Njemački biskupi se sastaju uskoro kako bi utvrdili svoje planove za sinodalnu skupštinu.
Uskoro ćemo znati hoće li se ova prijetnja raskola – stvarna, za razliku od samo još jedne diverzije – i ostvariti.
