Četiri kardinala ne pokazuju znakove odustajanja – niti bi trebali.
Bilo bi korisno u ovom trenutku predstaviti kronologiju četiri kardinala i njihovih pet dubia:
• 19. rujna 2016. četiri kardinala – Caffarra, Burke, Brandmueller i Meisner – podnose pet ‘dubia’ odnosno zahtjeva za pojašnjenje papi Franji o određenim nejasnoćama u Amoris Laetitia.
• 19. studenog 2016. godine, nakon što nisu primili nikakav odgovor, četvorica kardinala objavljuju ‘dubia’ javnosti.
• 25. travnja 2017. četvorica kardinala pišu Papi tražeći audijenciju, obrazlažući mu o čemu bi točno s njim željeli razgovarati.
• 19. lipnja 2017. godine objavljeno je pismo četiri kardinala, koji još nisu primila nikakav odgovor.
Što se to ovdje događa?
Odgovor je doista vrlo jednostavan. Papa ne želi odgovoriti na pet dubia, iako sami odgovori mogu biti vrlo jednostavni – da ili ne. Razlog tome je također jednostavan. Ako Papa odgovori na jedan način, on proturječi Učiteljstvu svojih prethodnika. Ako odgovori na drugi način, on uistinu poništava sve što je pokušao učiniti s Amoris Laetitia, to jest, uvesti promjene u crkvenu praksu što po sebi znači promjenu doktrine. Dakle, Papa nastavlja sjediti na dvije stolice, nastojeći se držati obje strane, a četvorica kardinala ga pokušavaju pogurati, na ovaj ili onaj način, nadajući se ili znajući da, ako je prisiljen odlučiti se, postoji samo jedna moguća strana na koju će morati stati.
Zanimljivo što je, odbijajući odgovoriti na ‘dubia’, Papa u određenom smislu i time odgovorio. Njegovo odbijanje davanja odgovora znači i da ne potvrđuje, barem ne i službeno, smjernice malteških biskupa i drugih liberalnih prelata. Ono što malteški biskupi govore ostaje lokalna objava, a ne službeno crkveno učenje, čak i ako je objavljeno u L’Osservatore Romano. Ono što malteški biskupi poučavaju u svojim smjernicama danas, papa ili jedan od njegovih nasljednika na Petrovoj stolici već sutra može poništiti.
Ali ovdje dolazimo do središnjeg problema. A to je zbunjujuće, doista više nego zbunjujuće, nepodnošljivo stanje, jer je za vjerodostojnost Crkve opasno da ono što se u Njemačkoj smatra dobrim, u Poljskoj smatra pogrešnim. Ovo nije katolicizam, ovakva situacija priliči nacionalnim crkvama po anglikanskom ili pravoslavnom modelu. Ako se dopusti nastavak ovakve dvosmislenosti, posljedice će biti katastrofalne.
Štoviše, jednostavno nemoguć je slučaj, jer nikada prije nije bilo takvog slučaja, da jedan Papa može proturječiti Učiteljstvu svojih prethodnika. Amoris Laetitia treba tumačiti u kontinuitetu s Familiaris Consortio i Veritatis Splendor. Ako nekako “zamjenjuje” Familiaris Consortio i Veritatis Splendor, jesu li ljudi poput mene, čija je nastava na bogosloviji bila zasnovana na ta dva dokumenta, učili krivo i to se sada “poništava”? Jesu li ti dokumenti ispravljeni? Jesu li bili privremeni? Ili su bili od stalnog značaja? No ako Amoris Laetitia zamijeni prethodne magistarske dokumente, što će onda zamijeniti Amoris Laetitia za dvadeset godina?
Kao što ‘dubia’ jasno pokazuju, jedno tumačenje Amoris Laetitia pogađa u srž katoličkog moralnog učenja kako je svugdje i uvijek bilo shvaćeno. U stvari može postojati samo jedan odgovor na ‘dubia’, a to je da- tradicionalno učenje mora opstati i da Amoris Laetitia treba tumačiti u svjetlu tog učenja.
Svatko tko je čitao ono što sam pisao o ovoj temi do sad zna da stojim uz četvoricu kardinala. Tako je s mnogim drugima – kardinalima, biskupima, svećenicima, đakonima i laicima.
Sveti Oče, odgovorite na ‘dubia’!
Za dobro Crkve, i za dobro papinske službe, molim Vas odgovorite na dubia!
Vlč. Fr Alexander Lucie-Smith, doktor moralne teologije i savjetnik urednika u Catholic Herald-u
