II. korizmena nedjelja – A
Gospodin reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat i sam ćeš biti blagoslov…“ (Post 12, 1-4a). Ono što Bog daje čovjeku uvijek je veće od onoga što čovjek ima, ili što misli da ima. U Božjem obećanju Abramu je novi narod, blagoslov, novo ime, te s time onda i sam postaje blagoslov svima drugima.
TO OBEĆANJE ABRAMU VRIJEDI ZA SVAKOGA OD NAS…
Da bi to čovjek primio treba se samo odmaknuti od onog ograničenog i kratkotrajnog svoga posjeda, često posesivnog i ispunjenog strahom od gubitka, i prihvatiti Božje vodstvo, Božju ponudu…
Prihvatiti Božju ponudu i po njoj se ravnati u životu znači biti njome preobražen, a onda i donositi Božje preobraženje, Božji blagoslov ljudima koje susrećeš. BOŽJA OBEĆANJA NOSE BLAGOSLOV onima koji im vjeruju…
Kako kaže današnji Psalam: … oko je Gospodnje nad onima … koji se uzdaju u milost njegovu. (Ps 33, 4-5.18-20.22)
TA BOŽJA OBEĆANJA OSTVARILA SU SE DO KRAJA U KRISTU ISUSU „… koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju“ (2 Tim 1, 8b-10).
NJEGOVO PREOBRAŽENJE SMRTI U ŽIVOT PREOBRAŽAVA SVE ONE KOJI IDU ZA NJIM…
Koliko smo mu zaista povjerovali, koliko zaista idemo za njim odražava se u ozračju koje širimo oko sebe. Kako kaže Papa Franjo: „Radost je mreža koja lovi duše.“
Ima jedna mala pekarnica u kojoj vas uvijek dočekaju sa srdačnim osmijehom, a ako naručite tri peciva dobijete četvrto, ako naručite pet dobijete šesto. Zato se ondje opet vratite, jer mislite da je možda ono bilo slučajno i jer je bila bura, ali isto bude i drugi put kad je južina.
Isusovu radost, svjetlo njegova preobraženog Lica, njegova Evanđelja drugima mogu prenositi samo oni koji su svratili u njegovu pekarnu u kojoj vam on podjeljuje samoga sebe s osmijehom, i uvijek dobijete više, puno više nego li ste ikada očekivali…
Tada to želite doživjeti i drugi put, i on vas uvijek čeka upravo da bi vam to dao, i svaki put vas iznova iznenadi. Kad ste to primili ne možete to više zadržati u sebi, jer ste dobili više nego vam treba, pa to poželite podijeliti i nekome za koga ste primijetili da mu to fali…
Osjećaj i potreba za Isusovom preobraženom blizinom potiče vas da, kao i Petar u današnjem evanđelju, načinite sjenicu i trajno zadržite to ozračje u sebi.
OSJEĆAJ JE STVARAN, dubok, neopisiv, a toliko ga traži duša, da kad joj ga jednom date morate to učiniti i opet…
AKO PRIMAŠ TAJ OSJEĆAJ RADOSTI NA ISPRAVAN NAČIN, s pravim raspoloženjem, onda se ne može dogoditi a da i sam ne postaneš radost i osmijeh ljudima oko sebe, te da kao i Abraham postaneš blagoslov drugima jer si primio blagoslov Isusova lica.
Neka, dakle, tvoj osmijeh (od danas) preobrazi i lice (brata i sestre) pored tebe! … JER TKO JE PRIMIO KRISTA ON GA ODRAŽAVA.
sa stranice dominikanci.hr
