Ubrzo nakon što je biskup Thomas Paprocki objavio članak u kojem daje kanonski odgovor heretičnim prelatima, isti američki biskup naišao je na kritike zbog “protu Franjinog“ stava.
Zašto? Zato što je u svom članku biskup Paprocki istaknuo da kardinal Robert McElroy iz San Diega, klerik kojeg je 2022. papa Franjo imenovao članom Zbora kardinala, javno promovira heretičke ideje, napose onu da bi i osobe u stanju smrtnog grijeha trebale primati Euharistiju.
Članak biskupa Paprockija „dio je posredničkog rata protiv ovog pontifikata koji vode neki prelati u anglofonskom katoličkom svijetu“, tvrdi Christopher Lamb, novinar The Tableta, britanske katoličke publikacije čiji su urednici nedavno napisali da nauk Crkve o seksualnosti ima “klimavi temelj“.
Sličnu ideju promiče Dan Rober, profesor katoličke teologije na Sveučilištu Presvetog Srca Isusova u Fairfieldu, koji je članak biskupa Paprockija okarakterizirao kao „još jedan napad američkih biskupa na papu Franju tako što je napadnut još jedan biskup“.
Ova procjena implicitne kritike biskupa Paprockija kao “Franjinog protivnika“ vjerojatno proizlazi iz općeg uvjerenja da je kardinal McElroy predstavnik Svetog Oca na američkoj katoličkoj sceni, s obzirom na to da je biskup San Diega postao kardinal prije bivšeg predsjednika Američke biskupske konferencije, nadbiskupa Los Angelesa, mons. Joséa Gomeza, unatoč tome što nije vodio biskupiju iz koje su obično imenuju američki kardinali, nije čak niti nadbiskup.
Samo nekoliko dana nakon članka biskupa Paprockija, sam kardinal McElroy pokušao je još snažnije identificirati svoje stavove sa stavovima Svetog Oca, objavljujući članak u časopisu America, u članku je obrazložio da je njegov poziv na “radikalno uključivanje“ – što uključuje ređenje žena, kao i odbacivanje seksualnog grijeha kao nužno teškog grijeha- izveden iz principa pastoralne teologije pape Franje.
No, u intervjuu za National Catholic Register koji se održao samo nekoliko sati nakon što je objavljen najnoviji članak kardinala McElroya, biskup Paprocki negirao je tvrdnju da je njegova zabrinutost zbog hereze nekako ukazala na protivljenje papi.
„Mislim da je vrlo prikladno pokušati sakriti se iza pape Franjo i reći: Pa, ako se ne slažete sa mnom, ne slažete s papom Franjo“, rekao je biskup Paprocki. „Ali mislim da je u stvarnost baš suprotno“.
Tko se suprotstavlja papi Franji?
U stvari, biskup Paprocki, koji vodi američki biskupski Odbor za kanonsko pravo, sugerirao je da sam kardinal McElroy ima stav barem u jednoj stvari koja je u suprotnosti sa Svetim Ocem.
Konkretno, biskup Paprocki usredotočio se na koncept euharistijske koherencije, što će reći da sudjelovanje katolika u Euharistiji treba odražavati njihov stvarni odnos zajedništva s Crkvom, pa bi se oni koji su se odvojili zbog smrtnog grijeha od Krista, trebali suzdržati od primanja Euharistije dok ne priznaje svoje grijehe i ne učine sakramentalno pomirenje.
Kardinal McElroy napao je teologiju euharistijske koherencije u svom članku u časopisu America koji je pokrenuo trenutnu diskusiju, opisujući trenutni teološki pristup kao onaj koji „umnožava prepreke milosti i daru Euharistije“.
No, kako biskup Paprocki ističe, razumijevanje i upotreba euharistijske koherencije američkih biskupa, potvrđena 2021. u njihovom dokumentu „Misterij Euharistije u životu Crkve” izvedena je iz istaknutog latinoameričkog crkvenog dokumenta u čijem je stvaranju tadašnji nadbiskup Buenos Airesa imao ključnu ulogu.
Iako je napisana prvenstveno za odnos prema političarima i zdravstvenim djelatnicima koji podržavaju pobačaj, čini se da se rasprava o euharistijskoj koherenciji odnosi i na bilo koji slučaj u kojem nečiji moralni život nije u skladu s naukom Katoličke Crkve. U dokumentu piše sljedeće: „Moramo se pridržavati “euharistijske koherencije“, to jest biti svjesni da ne možemo primiti Svetu pričest i istovremeno djelovati ili govoriti protiv Božjih zapovijedi“.
Druge kontradikcije
Ako je biskup Paprocki u pravu, to ne bi bio jedini značajan slučaj da se čini da takozvani papin opunomoćenik proturječi Svetom Ocu u važnim pitanjima doktrine i prakse Crkve. Javno promicanje pokušaja sakramentalnog zaređivanja žena od strane kardinala McElroya također se čini u suprotnosti s izraženim stavovima pape Franje o tom pitanju.
U svom članku od 24. siječnja, kardinal McElroy je ustvrdio da Crkva „treba krenuti prema prihvaćanju đakonisa“ i „teološko ispitivanje ovog pitanja ide u prilog zaključku da ređenje žena nije doktrinarno isključeno“. Kardinal iz San Diega također je govorio o svećeničkom ređenju žena, tvrdeći da je za to otvorena mogućnost.
Ali papa Franjo je odlučno i opetovano potvrdio da ređenje žena za svećenice nije mogućnost. Zapravo, u intervjuu za časopis America iz studenog 2022., Sveti je Otac povezao sve stupnjeve svetog reda s Petrovim načelom Crkve, što nije u skladu sa ženskim svećenstvom.
„To što žena ne ulazi u ministerijalni život nije uskraćivanje“, objasnio je Sveti Otac. „Ne. Vaše mjesto je ono što je puno važnije i što tek trebamo razviti, kateheza o ženi na putu Marijanskog načela”.
Nadalje, više teologa koje je papa Franjo imenovao u komisiju koja ispituje mogućnost žena đakonisa naglasilo je da u crkvenoj tradiciji nema teološke osnove za sakramentalno ređenje žena, što je u jasnoj suprotnosti s tvrdnjama kardinala McElroya .
Čini se da dok Franjin pristup pokazuje da nema sukoba između pastoralnog i doktrinarnog, kardinal McElroy „predlaže promjenu doktrine kako bi se prilagodili pastoralnoj praksi“.
„Crkvi bi bilo puno bolje kad bi naši pastiri – osobito oni koji preuzimaju Franjino naslijeđe u Crkvi SAD-a – ostavili po strani vlastite političke i teološke programe i počeli integrirati više stvarnog nauka pape Franje, uključujući njegovu predanost primjeni moralnog zakona u pastoralnoj praksi”.
Integritet savjesti
U svom intervjuu za National Catholic Register, biskup Paprocki također je proširio tvrdnju da „danas nije neuobičajeno čuti katoličke vođe kako afirmiraju nepravovjerna stajališta koja bi, ne tako davno, zastupali samo heretici”.
Biskup Paprocki pripisao je porast broja biskupa koji promiču herezu pogrešnom shvaćanju razvoja doktrine. To stajalište, za koje je rekao da je prisutno i u Europi, posebice u kontekstu Sinodalnog puta, okarakterizirao je kao ideju da je „sve promjenjivo, sve je na raspolaganju, a mi ćemo stvari redefinirati”.
Rekao je da je ovo gledište u suprotnosti s razumijevanjem razvoja doktrine koje je izrazio sv. John Henry Newman, koji je bio jasan da razvoj ne može proturječiti dugotrajnoj crkvenoj doktrini.
Mons. Paprocki je također sugerirao da treba ponovno staviti naglasak na “integritet” vlastite savjesti, napominjući da katolik koji odbacuje nauk Crkve ne može tvrditi da slijeđenje svoje savjesti na neki način znači da slijedi Božju volju i katoličku vjeru.
„Vjerujemo u slobodu savjesti. Ali onda imajte integritet pa recite: Pa, ne mogu se nazvati katolikom jer odbacujem ono što Katolička Crkva naučava“.
Biskup Paprocki također je objasnio da je javno kritizirao stavove kardinala McElroya jer je kardinal, u stvari, javno širio svoje ideje, a da ih nije povukao. Iako su se odvijali privatni razgovori, tj. razmijenili su e-mailove između McElroyja i Paprockija (od kako je objavljen njegov članak), ipak to „to ne znači da bi se opomena trebala dogoditi samo privatno“.
„Imate situaciju u kojoj imate javnu izjavu i u kojoj svi vjernici mogu vidjeti zašto je to bila problematična izjava“ rekao je mons. Paprocki, objašnjavajući svoje obrazloženje zbog koje je imao javnu intervenciju. „Ne znaju za privatne razgovore i misle: Pa, nitko to ne osporava. Valjda je ovo sada prihvaćen nauk Crkve“.
Mons. Paprocki je tada ukazao na primjer crkvenih velikodostojnika koji su se u četvrtom stoljeću protivili arijskoj herezi, napominjući da bez njihove intervencije, „svi bismo danas bili Arijanci“.
„Biskupi trebaju nešto reći kad vide ili čuju izjave koje su u suprotnosti s naukom Crkve“, ponovio je biskup Paprocki.
Iako je biskup Paprocki priznao da mu se činilo kako je javno suočavanje s bratom biskupom moglo izazvati podjela, rekao je da stvarnost prihvaćanja lažnog osjećaja jedinstva „također može biti destruktivna“.
„Mislim da se ne možemo pretvarati da podjele ne postoje“, rekao je mons. Paprocki. „A ako su rečene neke problematične stvari, jedini način koji se te stvari mogu ispraviti jesu otvoreni i iskreni razgovora o tome“.
