Kao biskup u Peruu, Robert Prevost često je tražio rabljene automobile koje bi mogao jeftino kupiti i sam popraviti za korištenje u župama diljem svoje biskupije. Kod automobila koji su bili jako pokvareni, gledao bi YouTube videa kako bi naučio kako ih popraviti.
Taj način razmišljanja, koji se temelji na snalaženju s malo i popravljanju vlastitim rukama, mogao bi biti od koristi papi Lav XIV. dok se suočava s jednim od najvećih izazova u svojoj ulozi pape: kroničnim strukturnim deficitom Svete Stolice od 50 do 60 milijuna eura (57-68 milijuna dolara), manjkom u mirovinskom fondu od milijardu eura (1,14 milijardi dolara) i padom donacija, koji zajedno predstavljaju svojevrsnu egzistencijalnu prijetnju središnjoj upravi Katoličke Crkve s 1,4 milijarde vjernika.
Kao rođeni stanovnik Chicaga, bivši student matematike, kanonski pravnik i dvostruki poglavar svoje globalne augustinske redovničke zajednice, 69-godišnji papa vjerojatno zna čitati bilance i razumjeti složene financije Vatikana, koje su već dugo opterećene skandalima. Međutim, hoće li uspjeti promijeniti financijsku kulturu Svete Stolice, konsolidirati reforme koje je započeo papa Franjo i uvjeriti donatore da se njihov novac koristi na pravi način, ostaje za vidjeti.
Lav već ima jednu prednost: on je Amerikanac. Donatori iz SAD-a već su dugo ekonomski oslonac Svete Stolice, financirajući sve od papinskih dobrotvornih projekata do obnove bazilike sv. Petra kod kuće. Njegov izbor za prvog američkog papu izazvao je uzbuđenje među američkim katolicima, od kojih su neki izgubili volju za doniranjem Vatikanu nakon godina neprestanih priča o lošem upravljanju, korupciji i skandalima, prema intervjuima s vodećim katoličkim fundraiserima, filantropima i stručnjacima za crkveno upravljanje.
“Mislim da će izbor Amerikanca uliti veće povjerenje da će novac koji se daje biti upravljan prema američkim načelima, posebno onima o odgovornosti i transparentnosti,” rekao je vlč. Roger Landry, direktor glavne misijske fundraising organizacije Vatikana u SAD-u, Papinskih misijskih društava.
“Stoga će postojati velika nada da će američka velikodušnost prvo biti cijenjena, a zatim i dobro upravljana,” rekao je. “To nije uvijek bio slučaj, posebno u posljednje vrijeme.”
Papa Franjo izabran je 2013. godine s mandatom za reformu netransparentnih financija Vatikana i postigao je napredak tijekom svog 12-godišnjeg pontifikata, uglavnom na regulatornom planu. Uz pomoć pokojnog australskog kardinala Georgea Pella, Franjo je osnovao odjel za gospodarstva i vijeće sastavljeno od klera i laičkih stručnjaka za nadzor nad financijama Vatikana te je prisilio talijanski dominiranu birokraciju da se uskladi s međunarodnim računovodstvenim i proračunskim standardima.
Ovlastio je povijesno, iako duboko problematično, suđenje zbog korupcije povezano s neuspješnim ulaganjem u nekretninu u Londonu, što je rezultiralo osuđivanjem nekad moćnog talijanskog kardinala. Također je kaznio Državno tajništvo Vatikana, koje je omogućilo realizaciju londonskog dogovora, tako što mu je oduzeo pravo na upravljanje vlastitom imovinom.
Međutim, Franjo je ostavio nedovršen posao, a njegovo ukupno postignuće, barem prema nekim donatorima, nije pozitivno ocijenjeno. Kritičari ističu Pellove neuspjele reforme i otpuštanje prvog glavnog revizora Svete Stolice, koji tvrdi da je smijenjen jer je otkrio previše financijskih nepravilnosti.
Unatoč godinama štednje i zamrzavanja zapošljavanja, Franjo je ostavio Vatikan u prilično teškoj financijskoj situaciji: glavni fond za pokrivanje proračunskih manjkova, poznat kao Petrov novčić, gotovo je iscrpljen, prema izjavama dužnosnika. Manjak u mirovinskom fondu od milijardu eura (1,14 milijardi dolara), na koji je Pell upozoravao prije desetljeća, ostao je neriješen, iako je Franjo planirao reforme. Strukturni deficit i dalje traje, pri čemu je Sveta Stolica zabilježila deficit od 83,5 milijuna eura (95 milijuna dolara) u 2023., prema posljednjem financijskom izvješću.
Kako se Franjo suočavao s pogoršanjem zdravlja, pojavili su se znakovi da njegovi napori za reformu srednjovjekovne financijske kulture Vatikana nisu zaista zaživjeli. Ista Državna tajništvo koje je Franjo kaznio zbog gubitka desetaka milijuna eura u skandaloznom londonskom ulaganju, nekako je dobilo zadatak voditi novu papinsku komisiju za prikupljanje sredstava, najavljenu dok je Franjo bio u bolnici. Prema osnivačkoj povelji i statutima, komisija se sastoji isključivo od talijanskih vatikanskih dužnosnika bez profesionalnog iskustva u prikupljanju sredstava i bez obveznog vanjskog financijskog nadzora.
Za neke promatrače Vatikana, komisija odiše talijanskim Državnim tajništvom koje iskorištava bolesnog papu kako bi najavilo novi priljev nekontroliranih donacija u svoje blagajne nakon što mu je oduzet suvereni fond od 600 milijuna eura (684 milijuna dolara) i predan drugom uredu na upravljanje kao kazna za londonski fijasko.
“U komisiji nema Amerikanaca. Mislim da bi bilo dobro kada bi u njoj bili predstavnici Europe, Azije, Afrike i Sjedinjenih Država,” rekao je Ward Fitzgerald, predsjednik američke Papinske zaklade. Zakladu čine bogati američki katolici koji su od 1990. godine osigurali više od 250 milijuna dolara (219 milijuna eura) u donacijama i stipendijama za papinske globalne dobrotvorne inicijative.
“Očekivali bismo transparentnost prije nego što bismo počeli rješavati problem,” dodao je.
