Papa Franjo je 2018. revidirao Katekizam Katoličke Crkve (KKC) kako bi promijenio učenje o smrtnoj kazni – kontroverza koja je i dalje izazov za kardinale, biskupe, svećenike i teologe širom svijeta.
Ali to je bio tek početak. Osim što iskrivljuje teologiju ređenja u najnovijem motu propriju, Franjo namjerava još više „ažurirati“ Katekizam Katoličke Crkve, koji će uključivati promjenu učenja o pravednom ratovanju i „književni“ jezik o „ekološkom grijehu“.
Tko zna? Katekizam bi uskoro mogao naučavati da je grešno posjedovati klima uređaj.
Ipak, još više zabrinjava papino nedavno ‘odobrenje’ homoseksualnih civilnih zajednica, koje bi se uskoro mogle naći svoj put i u Katekizamu Katoličke Crkve. Jer, kao što je nedavno objavljeno u Vatikanskom direktoriju za katehezu: „KKC nije statistički izraz doktrine, već dinamični instrument“ (br. 192), čineći ga tako predmetom trajne revizije po volji onoga koji nosi bijelo.
Čini se da sada sadržaj Katekizma Katoličke Crkve u potpunosti stoji na raspolaganju.
Nakon što je citirano novo učenje pape Franje o ovoj temi, najjasnije priznanje ovom „evolucijskom“ pristupu je činjenica da sam Vatikanski direktorij za katehezu uključuje vrlo razotkrivajuću fusnotu (KKC 2267 – izdanje 1. kolovoza 2018.) u odjeljku o smrtnoj kazni.
Ma zamisli! U pokušaju bizarnog oponašanja protestantizma, katolici će sada posvuda morati posjedovati najnovije izdanje Katekizma Katoličke Crkve, kako bi bili sigurni da se nepromjenjivi nauk Isusa Krista nije iznenada promijenio. Primjerice: „Oh, imate izdanje Katekizma iz 1997.? Žao nam je, više ne vjerujemo u to. Provjerite novo izdanje“.
Katekizam treba pojašnjavati, a ne zbunjivati
Upotreba bilo kojeg katekizma na način da bude sredstva za stalni „razvoj“, prilagođavanja Katekizma da služi popularnom mišljenju ili mašti liberalnih elita, potkopava korisnost toga dokumenta. To također uzrokuje ozbiljni skandal i zbunjenost zbog trajne postojanosti katoličke doktrine u cjelini. Kao što je kardinal Raymond Burke, emeritus prefekt Apostolske Signature potvrdio: „Ako [Franjo] može na ovaj način promijeniti katekizam, gdje to stavlja (prijašnje) nepogrešivo učenje Crkve? To je cijela poanta“. (Marijanski katehetski tjedan, 21. srpnja 2019.).
Sveti Pavao nas podsjeća: „Isus Krist je isti, jučer i danas i u vijeke“ (Heb 13,8). Nauk koji je naš Gospodin povjerio svojim apostolima ne mijenja se od godine do godine ili od mjesta do mjesta. Zbog toga je Prvi vatikanski koncil (u drugoj polovici 19. stoljeća) zagrmio protiv svih koji bi htjeli izmijeniti katoličko učenje u skladu s „modernim svijetom“:
Doktrina vjere koju je Bog objavio, ne iznosi se kao neko filozofsko otkriće koje je moguće usavršiti ljudskom inteligencijom, već kao božanski polog predan Kristovoj supružnici koja će ga vjerno štiti i nepogrešivo promicati. (Dei Filius, pogl. 4)
Iako katekizmi nisu sami po sebi nepogrešivi dokumenti, novi pristup Vatikana u stalnom preispitivanju Katekizma Katoličke Crkve bit će vrlo učinkovit u obmanjivanju onih koji još uvijek nedužno vjeruju da je KKC autoritativna vodilja katoličkog pravovjerja –nepogrešivi priručnik katoličke vjere i moralnog učenja.
Da stvar bude još gora, postoje bezbrojni lokalni i regionalni katekizmi, udžbenici i nastavna sredstva po uzoru na KKC, te ga brojni koriste kao glavnu referentnu točku (svi se oni također moraju ažurirati). Na primjer, katolički katekizam za odrasle, koji je nedavno revidiran kako bi se podudarao s najnovijim razvojem Katekizma Katoličke Crkve o smrtnoj kazni koristi „rječitu dvosmislenost“. Kao da je svrha katekizma zbuniti, a ne razjasniti nauk Krista i njegove Crkve! Događa se prava kriza katekizma, ako je ikada prije i postojala.
Doktrinarna nestabilnost, prisutna u katekizmu i mnogim drugim tekstovima koji se na njega oslanjaju, natjerala je muškarce i žene unutar i izvan Crkve da se pitaju: „Ako su ovi noviji katekizmi nepouzdani, postoje li neki stariji katekizmi kojima bismo trebali koristiti umjesto ovih?“ Najjednostavniji je odgovor: „Da, postoje“.
Povratak starim katekizmima
Čak su i mnogi katolici iznenađeni kada saznaju da je učiteljstvo Crkve tijekom stoljeća izdalo tisuće različitih katekizama i da oni pokazuju izvanredan kontinuitet poučavanja od jednoga prema drugome.
Takav nas kontinuitet ne bi trebao iznenaditi. Krist je Crkvi predao jedinstveno, „definirano tijelo doktrine, primjenjivo na sva vremena i sve ljude“ (Pio X, Lamentabili Sane, br. 59). Ta bi se doktrina trebala provoditi ne samo desetljećima, već stoljećima preko katoličkih katekizama. U njemu otkrivamo odgovore i neprekinuti kontinuitet u svim pitanjima vjere i morala.
Kroz stoljeća su katoličkim biskupima u radu s narodima katekizmi bili jedinstven glas učiteljstva koji su oni službeno odobrili, to je predstavljalo autentični izraz univerzalnog učiteljstva Crkve. To je djelo nepogrešivosti i djelotvorni protuotrov u naše vrijeme protiv pogrešne ideje (koju je Crkva davno osudila) da dogma može „evoluirati“.
Prisjećanje i obnavljanje tradicionalnih katekizama – tzv. „vječnih katekizama“ – može pružiti pouzdanu referentnu točku današnjim katolicima, koji su prečesto zbunjeni i sablažnjeni dvosmislenostima i pogreškama mnogih prelata. Stari katekizmi su napisani za svaku dob života i obrazovanja, nude pojašnjavajući i stabilizirajuću snagu u naše doba zbunjenosti i preokreta; sigurnu referentna točka za svakog katolika koji želi naučiti vjeru i predati je drugima.
U vrijeme kada čak i prelati najvišeg ranga mogu posustati mijenjajući nepromjenjive istine katoličke vjere i morala, katolici bi trebali nastojati slijediti „vječni katekizam“ biskupa i Koncila iz svih prostora i vremena, i dopustiti im da govore za njih same. Tko ima uši, neka čuje!
