Negdje, prije otprilike deset godina, baš kad se papa Franjo počeo baviti “sinodalnošću”, sjećam se da sam čuo jednog autora kako kaže da, ako papa traži doista relevantnu, ali protukulturalnu temu za sinodu, “čistoća” bi bila ta.
Nije mali broj suvremenih problema, velikih i malih, povezan sa čistoćom i njezinim današnjim nedostatkom. Istodobno, lako je zamisliti razinu globalnog podsmijeha s kojim bi se papa suočio da je doista odabrao ovu pastoralno vrlo važnu temu za sinodu.
Čistoća je oduvijek bila izazov za ljude jer smo tjelesna bića. Senzorni dojmovi snažno djeluju na tjelesno-duhovna stvorenja. A ni đavao ne radi više nego što mora: zašto se truditi – barem u početku – oko iskušavanja ljudi na čisto duhovne grijehe kad tijelo nudi lak ulaz?
Naše vrijeme nudi dva puta preko kojih nečistoća snažno prodire do ljudi: pornografiju i masturbaciju. Pornografija je danas sveprisutna. Nekada je trebalo potajice tragati za njom u “adult” knjižarama i na stražnjim policama kioska, a danas je univerzalno dostupna s bilo kojeg računala ili telefona. Masturbacija, koja obično prati pornografiju i vjerojatno je ulaz u druge spolne grijehe (jer je obično prva čovjekova disocijacija prokreativne i ujedinjujuće svrhe seksualnosti u korist užitka), čak se ni ne spominje.
Sumnjate? Ovaj prosinac obilježava 50. godišnjicu Persona Humana, “Deklaracije o nekim pitanjima iz područja spolnog morala” Kongregacije za nauk vjere. Ona se bavi masturbacijom, bludom i homoseksualnim činima. Samo pratite koliko će se spominjati — ili uopće spomenuti!
Zagovarati čistoću zahtijeva razumijevanje što je zapravo čistoća i zašto je važna. Ovdje je jasno koliko autor T. G. Morrow slijedi papu svetog Ivana Pavla II., posebno njegovo pretpapinsko djelo Ljubav i odgovornost. To ne iznenađuje — otac Morrow, svećenik nadbiskupije Washington, diplomirao je na Institutu Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji. Čistoća ima lošu reputaciju već gotovo 60 godina: još je u Ljubavi i odgovornosti Ivan Pavao pisao da se čistoća prvenstveno prikazuje negativno — kroz ono čemu se protivi — umjesto pozitivno, kroz ono za što se zalaže.
Čistoća, inzistirao je pokojni papa, nije prvenstveno “ne”. Ona ne znači pretvarati se da ljudi nisu privlačni čak i na tjelesnoj razini, da ljudi nemaju seksualnu vrijednost. Imaju. Problem nastaje onda kada se njihova vrijednost reducira isključivo na njihovu seksualnu vrijednost. Kada ljudi prestanu biti osobe i postanu samo izvor tjelesne privlačnosti i/ili emocionalne privlačnosti — tu počinje problem: jednodimenzionalno gledanje na osobu.
Protiv takvog jednodimenzionalnog poimanja postoji krepost čistoće. Čistoća ne demonizira seks. Ali ga ni ne pretvara u božanstvo.
Morrow je napisao vrlo praktičnu i dinamičnu knjigu koja se bavi mnogim problemima s kojima se mladi suočavaju u području spolnosti, izlazaka i udvaranja. U jedanaest poglavlja objašnjava zašto je čistoća važna; kako se može steći (bez uvijanja riječi); koja je pomoć – naravna (uključujući savjetovanje) i nadnaravna (sakramenti i molitva) – dostupna; važnost čista uma i srca za ustrajnost u čistoći; izvanbračni grijesi (poput masturbacije i bluda) i zašto su pogrešni; što je čistoća u udvaranju; što je čistoća u braku; te šire društvene posljedice čistoće i nečistoće.
Ova se knjiga lako čita i brzo napreduje. Govori o stvarima koje su praktična pitanja za mlade u godinama izlazaka, ali o kojima malo koji klerik govori: izgled, poljupci, uloga muškaraca i žena u čuvanju međusobne čistoće. Iskren je, ali pravovjeran, kad je riječ o problemima predbračnog zajedničkog života. Ne “prati” homoseksualne osobe u prilike za grijeh, nego otvoreno govori o potrebi njihova izbjegavanja, uključujući i kroz grupe podrške poput Courage.
Realistično upozorava da prije ulaska u brak treba uzeti vremena kako bi se razumno sigurni da taj savez ima smisla. Nije ni slijep na suvremene trendove kad govori o dobrim katoličkim stranicama za upoznavanje, dok preporučuje i ulogu župa u povezivanju ljudi.
On također prepoznaje da ljudi najprije trebaju srediti vlastite živote: čistoća će biti pod napadom ako, izvan posla, netko zapravo i nema neki život.
Nakon godina rada s desecima ljudi koji se bore sa seksualnom ovisnošću, našao sam jedan obrazac koji se stalno iznova ponavlja: dosada u životu. Većina ljudi u toj situaciji svakodnevno je radila svoj posao, ali je imala prilično jednoličan život u večernjim satima i vikendima. Imali su malo ili nimalo aktivnosti u kojima redovito uživaju. Morao sam ih poticati da svaki tjedan isplaniraju nešto zabavno.
U svijetu koji se žali na usamljenost, to je praktičan savjet!
Papa sveti Ivan Pavao II. ostavio je Crkvi bogat, a ipak moderan pogled na katoličku seksualnu etiku, i u svojim pretpapinskim spisima i u papinskoj “teologiji tijela”. Oni su plod godina njegova rada s mladima, kako na sveučilištu, tako i kao župnik i biskup. O. Morrow izlučio je čvrstu jezgru tog nauka u ovu praktičnu knjigu. Dobra je to knjiga koju treba staviti u ruke mladima. Svećenici, katehete i roditelji trebali bi se pobrinuti da se to dogodi.
Jer, bilo tema sinodalne sjednice ili ne, spolnost i čistoća ostaju trajne brige u životima ljudi kroz generacije — i one su itekako potrebne teme za kršćanski razgovor danas.
