Hilaire Belloc, prvi istinski revizionistički povjesničar, svoj je životno djelo učinio proročkim. Upozorio je na rat s Islamom u ranim godinama 20. stoljeća, a zatim između dva svjetska rata, kada se takvo proročanstvo činilo apsurdnim. U 2006. još jedan veliki prorok, papa Benedikt XVI. – isusovac James Schall ga je nazvao “najbistrijim i najradikalnijim umom na javnom prostoru današnjeg svijeta” – govorio je u Regensburgu i osvrnuo se u jasnom svjetlu, svjetlu razuma i razboritosti, na problem Islama.
Čitajući Belloca o usponu Islama, upada u oči njegovo čuđenje zbog onoga što on naziva njegovom “trajnošću i izdržljivošću“. Istaknuo je (kao i kasnije papa Benedikt) snagu vjere koja proizlazi od Muhameda:
“Najmoćnije poricanje Utjelovljenja, poricanje koje je došlo naoružano i pobjedničko, stvaralo se u pustinji, i nadvilo se nad nas, a da nismo mogli niti sanjati o dolazećoj opasnosti: Islam“.
Dok se Zapadni svijet bori s pokušajem razumijevanja promjena na Bliskom istoku, a sekularne liberalne demokracije ne samo da ne razumiju moć prijetnje, nego govore o “dijalogu” sa “religijom mira”, Bellocov jasan uvid može nam pomoći da razumijemo novostečenu moć te neprijateljske snage nakon 1400 godina.
Uspjeh Islama, prema Bellocovu mišljenju, proizlazi upravo iz njegovog bitnog temelja kao kršćanske hereze. Niječući Utjelovljenje, to je jedina hereza koja je izdržala i procvjetala. Papa Benedikt je, samo više u filozofskom smislu, u suštini imao ista zapažanja. “Muhamedov gorući poziv je bio poziv na jednostavnost i relaksaciju inteligencije“- primijetio je Belloc 1929.-e godine.
“Postoji nešto strašno jednostavno u Islamu, njegov stalni napor od početka da pokori cijelu svijet Allahu“- pisao je otac Schall, rezimirajući Benediktovu poruku u Regensburgu “Mi tendenciozno mislimo kako je takav stav fanatičan ili neobičan. No, u mnogim muslimanskim umovima, to je savršeno logično i doista temelj za dalje djelovanje. Ono što je papu zabrinjavalo je sam temelj ove tvrdnje.”
Čisto jednostavno, kao što je Belloc tvrdio, ključ je u ovome: “Islam je predstavljen zamršenom i umornom društvu, s očiglednim i kobnim mamcem jednostavnosti“, i tako se “Islam izlio poput poplave, ne zato što je pobjeđivao neprijatelja, nego zato što je otpor izostao“. Taj “kobni mamac jednostavnosti” je relevantan za “zamršeno i umorno” društvo u 21. stoljeću kao što je bio i u sedmom stoljeću. Političko vodstvo na Zapadu, uključujući akademske i medijske elite koje utječu i manipuliraju javnim mnijenjem, opasno su slijepi na ovu stvarnost. A to je, tvrdi Belloc, rezultat duhovno bankrotiranog društva koje ne vidi, kako u povijesti tako i danas, da se mora “uvijek gledati na moralne (ili, točnije, duhovne) uzroke da bi se razumjelo ljudske pokrete i političke promjene“.
Post-kršćanski Zapadni svijet, koji doista pokazuje neprijateljstvo i predrasude prema kršćanskoj religiji, posve je nesposoban shvatiti opasnost militantnog Islama. Dobronamjerni lakrdijaši govore o ekumenskom dijalogu – ali je teško o njemu razmišljati kada ti je glava odsječena od tijela.
Bellocovo proročanstvo je dvojako. On je identificirao uzrok trajnog uspjeha Islama, a upozorio je, kada se takvo upozorenja činilo nebitnim, na njegov preporod. Razlog za uspjeh, vidjeli smo: jednostavnost i nedostatak razuma. Za njegov preporod: nedostatak otpora. “Mi smo podijeljeni za razliku od Muhamedovog svijeta, podijeljeni u svakom smislu“, napisao je Belloc 1937. godine, “. . . i ta podjela se ne može otkloniti, jer cement koji je nekad držao našu civilizaciju zajedno, kršćanski cement, se raspao.“
Možda ako izgubimo, Belloc je napisao prije 80 godina, “naša vjera će rasti.” Krv mučenika je sjeme svetosti. To je oduvijek bilo tako. I konačna pobjeda je osigurana.
Ipak, neka snažne riječi Amela Nona, nadbiskupa Mosula, budu jasno svjetlo u noći i upozorenje sekularnim zapadnjacima:
„Naša današnja patnja je uvod u onu koju ćete vi, europski i zapadnjački kršćani, također propatiti u bliskoj budućnosti. Fizičko središte mog apostolata je okupirano od strane radikalnih islamista koji nas žele islamizirane ili mrtve. Međutim, moja zajednica je još živa.
Molim vas pokušajte nas razumjeti. Vaša liberalna i demokratska načela ovdje ništa ne vrijede. …Vi mislite da su svi ljudi jednaki, ali to nije istina: Islam ne propovijeda da su svi ljudi jednaki. Vaše vrijednosti nisu njihove vrijednosti. Ako ovo ne shvatite dovoljno brzo, postat ćete žrtve neprijatelja kojeg ste primili u svoj dom.“
(Izvor:www.nationalreview.com)
