Hodočašće Ad Petri Sedem okupilo je oko 1500 vjernika iz cijeloga svijeta. Nakon što im nije odobrena tradicionalna latinska misa u bazilici svetoga Petra, odbijen je i zahtjev za ulazak u procesiji i molitvu na grobu apostola. Vatikan, međutim, tvrdi da je za zasebno molitveno okupljanje trebalo podnijeti konkretniji zahtjev.
Ovogodišnje međunarodno hodočašće Ad Petri Sedem, poznato i kao hodočašće Summorum Pontificum, održano je u Rimu od 23. do 25. listopada, ali bez jednoga od svojih najvažnijih tradicionalnih trenutaka: ulaska hodočasnika u baziliku svetoga Petra i zajedničke molitve na grobu apostola. Odluka vatikanskih vlasti izazvala je nezadovoljstvo među pristašama tradicionalne rimske liturgije i otvorila nova pitanja o položaju vjernika koji njeguju stariji oblik rimskoga obreda.
Prema izvještajima portala National Catholic Register i novinarke Diane Montagne, više od 1500 hodočasnika željelo je sudjelovati u zajedničkoj molitvi u bazilici svetoga Petra. Nakon što im prethodno nije odobreno slavljenje svečane pontifikalne mise, organizatori su zatražili dopuštenje da u baziliku uđu u procesiji, mole za papu na mjestu iznad groba svetoga Petra i klanjaju se Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Ni taj zahtjev nije prihvaćen.
Odbijena dva zahtjeva
Hodočašće Ad Petri Sedem održava se od 2012. godine, a okuplja svećenike, redovnike i laike privržene tradicionalnoj rimskoj liturgiji, odnosno misi prema misalu iz 1962. godine. Organizator je Coetus Internationalis Summorum Pontificum, međunarodna skupina tradicionalnih katoličkih udruga.
Hodočasnici su i ove godine željeli slaviti pontifikalnu misu u bazilici svetoga Petra. Zahtjev je podnesen mjesecima unaprijed, a 7. kolovoza organizatori su obaviješteni da misa ondje neće biti dopuštena. U pismu, prema izvještaju National Catholic Registera, kao razlog je navedeno da bazilika nije dostupna, bez podrobnijeg obrazloženja.
Organizatori su potom pokušali osigurati barem mogućnost zajedničke molitve. Svećenik Claude Barthe, kapelan hodočašća, uputio je 8. rujna novi zahtjev Državnom tajništvu Svete Stolice. Pitao je mogu li hodočasnici 24. listopada u procesiji ući u baziliku, moliti za papu na Confessio, prostoru iznad groba svetoga Petra, te klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu kod Oltara Katedre.
Prema objavljenom izvještaju Diane Montagne, odgovor nadbiskupa Paola Rudellija, zamjenika za opće poslove Državnoga tajništva, nosi datum 30. rujna. U njemu stoji da se zahtjevu ne može udovoljiti. Pismo nije navelo konkretan razlog odbijanja.
Organizatori su, prema vlastitim navodima, odgovor primili tek 12. listopada, manje od dva tjedna prije hodočašća. Odluku su sudionicima objavili 23. listopada, dan prije planirane procesije.
Vatikan: zahtjev za procesiju nije isto što i zahtjev za molitvu
U raspravi koja se nakon događaja proširila društvenim mrežama važno je uzeti u obzir i odgovor vatikanskih predstavnika.
Portal The Pillar objavio je 26. listopada da je glasnogovornik Svete Stolice Matteo Bruni pojasnio kako je odbijeno dopuštenje za ulazak procesije u baziliku. Prema njegovim riječima, takve procesije u pravilu nisu dopuštene, ali organizatori su mogli zatražiti odobrenje za zasebno liturgijsko okupljanje.
Bruni je, kako prenosi The Pillar, istaknuo da bi za aktivnost poput euharistijskoga klanjanja ili zajedničke molitve trebalo podnijeti poseban i dovoljno konkretan zahtjev.
Time se pojavljuje važna razlika između dvaju prikaza događaja. Organizatori su smatrali da je njihov zahtjev od 8. rujna jasno obuhvaćao molitvu i klanjanje, uz ulazak u procesiji. Vatikanska strana, prema izvještaju The Pillara, smatra da je trebalo preciznije zatražiti dopuštenje za samo molitveno okupljanje, neovisno o procesiji.
Javno dostupni izvještaji ne daju dovoljno osnove da se zaključi kako je spor time u potpunosti razriješen. Ipak, odgovor Vatikana važan je za razumijevanje događaja: nije riječ samo o odbijanju mise, nego i o različitom tumačenju zahtjeva za pristup bazilici i zajedničku molitvu.
Misa je ipak slavljena u bazilici svete Marije Velike
Unatoč odbijanju zahtjeva za baziliku svetoga Petra, hodočašće je nastavljeno. Organizatori su ishodili dopuštenje za pontifikalnu tihu misu u papinskoj bazilici svete Marije Velike, koju je predvodio biskup Athanasius Schneider.
U priopćenju objavljenom 26. listopada, Međunarodna federacija Una Voce zahvalila je kardinalu Rolandu Makrickasu, nadbiskupskom upravitelju bazilike, sakristanima, zaštitarskoj službi i svećenicima koji su hodočasnicima bili na raspolaganju za ispovijed. Prema priopćenju, bazilika je bila ispunjena s približno 1500 hodočasnika, a misa je završila oko 16.15 sati.
Organizatori su ujedno odbacili tvrdnje koje su se pojavile na društvenim mrežama da je misa bila ograničena na samo jedan sat. Naglasili su da je za slavlje bio dodijeljen primjeren vremenski termin te da su bili zahvalni što im je uopće omogućeno slaviti misu u bazilici na subotu.
U propovijedi je biskup Schneider pozvao crkvene odgovorne da rade na „dugo očekivanom liturgijskom miru” i punoj uporabi tradicionalnog oblika rimskoga obreda, bez diskriminacije.
Pitanje koje ostaje otvoreno
Ovogodišnji događaj teško je odvojiti od šire rasprave o mjestu tradicionalne latinske mise u životu Katoličke Crkve. Nakon motuproprija Traditionis custodes, koji je papa Franjo objavio 2021. godine, slavljenje mise prema starijem rimskom misalu podvrgnuto je strožim ograničenjima.
Hodočašće Ad Petri Sedem zato za svoje sudionike nije samo godišnje okupljanje, nego i javno svjedočanstvo privrženosti tradicionalnoj liturgiji i crkvenom zajedništvu. Organizatori ističu da je njihov cilj pokazati vjernost papi i Crkvi, što izražava latinski izričaj cum Petro et sub Petro – s Petrom i pod Petrom.
Odbijanje pristupa bazilici svetoga Petra stoga je među sudionicima doživljeno kao mnogo više od administrativne odluke. S druge strane, dostupni izvori ne dokazuju da je odluka donesena iz neprijateljstva prema tradicionalnoj liturgiji, niti je Vatikan javno potvrdio takav motiv.
Ostaje pitanje zašto nije ponuđeno jasnije obrazloženje odbijanja i zašto se komunikacija između organizatora i vatikanskih vlasti odvijala tako kasno uoči samoga događaja. Istodobno, za potpunu procjenu potrebno je uzeti u obzir i vatikansko objašnjenje da zahtjev za procesijom nije automatski isto što i zahtjev za zasebnim molitvenim okupljanjem.
Slučaj tako ponovno pokazuje koliko je pitanje tradicionalne liturgije osjetljivo u današnjoj Crkvi. Za mnoge vjernike riječ je o duhovnoj baštini kojoj su duboko privrženi; za crkvene vlasti, s druge strane, liturgijska praksa uključuje i pravila, dopuštenja te odgovornost za red u bazilikama. Hoće li se takve napetosti ubuduće rješavati jasnijom komunikacijom i većim povjerenjem, ostaje otvoreno pitanje.
