Nakon godina inzistiranja da je slobodno zidarstvo u svojoj biti suprotstavljeno Crkvi, Vatikan je, čini se, imenovao slobodnog zidara u jedno papinsko povjerenstvo.
U posljednja dva tjedna istaknuti talijanski biskupi, među njima i papin kardinal-vikar za Rim, poduzeli su dramatične korake kako bi spriječili održavanje crkvenih sprovoda predviđenih za muškarce za koje je utvrđeno da su bili slobodni zidari.
U istom je razdoblju Sveta Stolica objavila imenovanje istaknutog talijanskog akademika u jedno papinsko povjerenstvo, za kojega se naknadno izvijestilo da je također slobodni zidar.
Umberto Longo, istaknuti akademik i ravnatelj Talijanskog povijesnog instituta za srednji vijek u Rimu, imenovan je 13. kolovoza u Papinsko povjerenstvo za povijesne znanosti. Nakon toga španjolska internetska stranica InfoVaticana objavila je da ga javno dostupni dokumenti navode kao čestog sudionika masonskih konferencija te ga opisuju kao razmjerno visokopozicioniranog člana posebno protukatoličkog ogranka slobodnog zidarstva.
Još nije jasno kako će Vatikan reagirati na slučaj Longo, premda on nipošto nije prvi član imenovan u neko papinsko povjerenstvo koji je povezan sa stavovima ili organizacijama koje je Crkva osudila. Moguće je da će Vatikan brzo poništiti Longovo imenovanje, ali jednako je moguće da će službeno umanjiti važnost njegovih veza sa slobodnim zidarstvom, pozivajući se na njegovu nereligijsku ulogu te njegovu akademsku istaknutost i stručnost.
No način na koji će Vatikan reagirati bit će shvaćen kao osobito poučna lekcija na konkretnom primjeru u širem kontekstu protivljenja Crkve slobodnom zidarstvu – osobito nakon što su biskupske konferencije diljem svijeta objavile niz izjava i pojašnjenja kojima se naglašava stoljetno protivljenje Crkve slobodnom zidarstvu, a Dikasterij za nauk vjere pozvao na „koordinirane strategije” kako bi se među vjernicima spriječile nejasnoće ili nesporazumi.
Ukratko, ovo imenovanje otvara jednostavno pitanje: Smatra li Vatikan slobodno zidarstvo velikim problemom – ili ne?
Longovo imenovanje u jedno vatikansko povjerenstvo i izvještaji o njegovoj povezanosti sa slobodnim zidarstvom samo su posljednji u dugom nizu kontroverznih papinskih imenovanja u papinska povjerenstva i komisije. Među ranijim kandidatima, kroz nekoliko pontifikata, bilo je i onih koji su otvoreno zastupali neslaganje – pa čak i snažno protivljenje – s nizom crkvenih naučavanja, uključujući ključna moralna pitanja poput svetosti života.
U takvim su slučajevima vatikanski dužnosnici često umanjivali važnost tih kontroverzi, tvrdeći, kao što je to 2022. učinila Papinska akademija za život u slučaju ekonomista koji je podržavao pobačaj, da je osoba imenovana zbog svojega rada i stručnosti u određenom području, koje nije povezano s njezinim neslaganjem s katoličkim naukom.
Često se ističe da je za najbolje funkcioniranje papinskih povjerenstava i think-tankova nužno čuti mišljenja stručnjaka, ponekad čak – ili osobito – i onih koji su kritični.
U Longovu slučaju čini se vjerojatnim da će neki zauzeti upravo takav stav kao odgovor na njegovu očitu povezanost sa slobodnim zidarstvom. No za Vatikan je ovaj slučaj – ili bi barem trebao biti – mnogo ozbiljniji, jer se tiče opće moralne osude jedne zakonski određene kategorije osoba od strane Crkve.
Pravno gledano, nije riječ o tome da Crkva osuđuje slobodno zidarstvo zato što ono zastupa drukčija mišljenja ili naučavanja od Crkve, kao što bi to, primjerice, činila u slučaju neke druge vjerske zajednice. Naprotiv, Crkva je još od 18. stoljeća pravno zabranjivala slobodno zidarstvo kao organizaciju koja se po samoj svojoj naravi protivi Crkvi.
Dok su izjave Dikasterija za nauk vjere dosljedno pojašnjavale da se katolik koji pristupi slobodnim zidarima nalazi u stanju teškoga grijeha te mu je, između ostaloga, zabranjeno primati pričest, Zakonik kanonskoga prava slobodno zidarstvo tretira kao „društvo koje kuje urotu protiv Crkve”.
U svojem apostolskom pismu talijanskoj Crkvi Dall’alto dell’Apostolico Seggio iz 1890., papa Lav XIII. opisao je zavjeru slobodnog zidarstva riječima da je ono „obuzeto Sotoninim duhom, čije je ono oruđe; poput njega gori smrtonosnom i neumoljivom mržnjom prema Isusu Kristu i njegovu djelu; i nastoji ga svim sredstvima srušiti i sputati”.
Lav XIII. zatim je naveo konkretan politički program slobodnog zidarstva, za koji je rekao da uključuje postupno isključivanje Crkve iz škola i bolnica, a naposljetku i iz cjelokupnoga institucionalnog javnog života.
Tijekom sastanka 1980. godine povjerenstva koje je pripremalo kazneni dio novoga Zakonika kanonskoga prava kardinali koji su sudjelovali u radu, a osobito tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper, jasno su dali do znanja da, ako se činilo da je slobodno zidarstvo u modernom dobu manje aktivno u kovanju zavjera protiv Crkve, razlog je bio samo u tome što je u velikoj mjeri već ostvarilo većinu svojega programa.
„Danas možda ne kuju toliko zavjere jer su već dovoljno toga isplanirali i više nemaju za što kovati zavjere”, primijetio je Šeper. „Sve što se u ovo vrijeme u Italiji dogodilo u vezi s građanskim brakom, razvodom, pobačajem i drugim pitanjima plodovi su masonstva, i to ne samo u Italiji nego i u drugim narodima.”
Stoga će pozivanje slobodnog zidara da bude član papinskog povjerenstva kanonistima koji poznaju pravni stav Crkve izgledati otprilike kao da se Kim Jong Una pozove u povjerenstvo za nuklearno razoružanje.
Situacija je s pravnog stajališta još ozbiljnija zbog toga što je Longo, prema izvještajima, član Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda slobodnog zidarstva (Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry).
Unatoč svojem nazivu, riječ je o američkoj inačici slobodnog zidarstva koja je bila osobito otvorena i agresivna u svojem protukatolicizmu – otvoreno se zalagala protiv katoličkih političkih kandidata i za zabranu katoličkih škola.
Škotski obred također je duboko povezan s nasljeđem američkog Konfederacijskog Juga. Nekoliko generala iz Američkog građanskog rata koji su bili slobodni zidari škotskog obreda kasnije je sudjelovalo u osnivanju Ku Klux Klana, organizacije s kojom je otvoreno surađivao u podupiranju protukatoličkih političara i politika početkom 20. stoljeća.
Na jednom od viših stupnjeva inicijacije masonu se pokazuje lubanja s papinskom tijarom i govori mu se da ona „predstavlja tijaru okrutnog i kukavičkog pontifika” te da je „stoga kruna varalice”.
U jednom trenutku obreda visoki slobodni zidar bode lubanju bodežom, dok kandidat viče: „Dolje varalica, dolje zločin”, prije nego što po njoj izgazi.
U službenom tekstu Škotskog obreda Morals and Dogma, čiji je autor bio Albert Pike, visoki slobodni zidar, general Konfederacije i istaknuti član KKK-a, izričito se navodi da je slobodno zidarstvo „od samoga svojeg nastanka bilo posvećeno suprotstavljanju rimskoj tijari”.
Kad bi slobodno zidarstvo tijekom posljednjih pola stoljeća uglavnom nestalo s radara Crkve, Longovo navodno članstvo možda bi se moglo odbaciti kao povijesno, a ne aktualno pitanje.
No upravo suprotno: Vatikan je posljednjih godina bio osobito aktivan u naglašavanju svoje potpune osude slobodnog zidarstva i neprihvatljivosti bilo kakvog preklapanja između njega i Crkve.
Osim intervencija visokih talijanskih biskupa početkom ovog mjeseca kojima su zabranjeni katolički sprovodi za slobodne zidare, više je biskupskih konferencija, u izravnim konzultacijama s Dikasterijem za nauk vjere, izdalo nedvosmislene osude slobodnog zidarstva kao nečega što je suprotno vjeri – među njima osobito biskupi nordijskih zemalja i Filipina.
Još 2023. godine doktrinarna bilješka, koju su potpisali papa Franjo i prefekt DDF-a, kardinal Víctor Manuel Fernández, pozvala je na „koordiniranu strategiju među pojedinim biskupima” u suprotstavljanju slobodnom zidarstvu.
Stoga će Longovo imenovanje i svaka eventualna reakcija Vatikana na izvještaje o njegovu članstvu u slobodnom zidarstvu biti pomno praćeni ne samo među kanonskim pravnicima nego i među biskupima diljem svijeta.
Ako zaključak bude da se slobodnog zidara može tretirati kao korisnog suradnika Crkve na razini papinskog povjerenstva, mnogi će to shvatiti kao praktično odustajanje od cjelokupnog kanonskog tretmana slobodnog zidarstva, kao i od višegodišnjeg suradničkog rada Dikasterija za nauk vjere s biskupima diljem svijeta.
