Papa Lav nije zabranio korištenje AI chatbota. No neki katolici kažu da ih njihova vjera potiče da izbjegavaju tu kontroverznu tehnologiju – i pozivaju druge da im se pridruže.
Poput mnogih drugih katolika, Eliza Monts s nestrpljenjem je iščekivala smjernice pape Lava o umjetnoj inteligenciji (UI) kada je u svibnju objavljena njegova dugo očekivana enciklika Magnifica Humanitas.
Monts, spisateljica i popularna autorica sadržaja na društvenim mrežama koja živi u Charlestonu u Južnoj Karolini, odlučila je papinu analizu umjetne inteligencije sažeti u objektivan popis prednosti i nedostataka. Primjerice, „povećana brzina i učinkovitost u obavljanju zadataka” uvrstila je među prednosti, dok su negativni učinci pretjerane uporabe umjetne inteligencije na obrazovanje mladih završili na strani nedostataka.
No nakon što je pomno pročitala Papinu encikliku od 42.000 riječi, omjer nije bio ni približno izjednačen. Monts je pronašla samo pet prednosti – i čak 37 nedostataka.
Ta je vježba samo dodatno učvrstila uvjerenja koja je Monts već imala o umjetnoj inteligenciji.
„Biti ljudsko biće je važno i po tome smo različiti, jer smo stvoreni na sliku i priliku Božju, a robot nije”, rekla je 27-godišnja Monts u razgovoru za National Catholic Register. „Čvrsto vjerujem u pokret koji ne želi dopustiti da čovjek bude potisnut u stranu u korist robota.”
„Pokret” o kojem Monts govori čini sve veći broj katolika koji su odlučili ne koristiti umjetnu inteligenciju, osobito tzv. generativnu umjetnu inteligenciju – tehnologiju koja nastoji stvarati novi tekst, slike, zvuk ili računalni kod oslanjajući se na statističke obrasce pronađene u golemim bazama podataka. Većina ljudi s generativnom se umjetnom inteligencijom susrela putem „chatbotova” kao što su ChatGPT, Claude, Grok i Gemini.
Protivljenje generativnoj umjetnoj inteligenciji nipošto nije stav koji postoji samo među katolicima. Diljem svijeta ljudi se organiziraju kako bi obeshrabrili širenje te tehnologije. Otpor dodatno potiču i drugi veliki problemi, poput utjecaja podatkovnih centara umjetne inteligencije na okoliš.
No unutar tog šireg kulturnog pokreta katolici koji se protive umjetnoj inteligenciji smatraju da donose jedinstvenu perspektivu utemeljenu na vjeri – perspektivu usmjerenu na obranu dostojanstva ljudske osobe, stvorene na sliku Božju, kojoj su kreativnost i razum darovani po Duhu Svetome.
I premda ti katolici nisu dobili onu snažnu osudu AI chatbotova od pape Lava XIV. kojoj su se nadali, i dalje vjeruju da njihov stav dobiva sve veću potporu.
„Ne događa se to na jednom mjestu, niti samo u jednoj župi”, rekao je Marc Barnes, urednik katoličkog časopisa New Polity, govoreći o tom pokretu. „Događa se posvuda gdje ljudi smatraju da je pomalo jadno i depresivno kada njihovi prijatelji razgovaraju s izmišljenim ljudima.”
Raznolika koalicija
Katolici koji se protive umjetnoj inteligenciji dolaze iz različitih sredina, a njihovi argumenti protiv te tehnologije istodobno su filozofski i praktični.
Pokret uključuje utjecajne novinare i mislioce, poput Matthewa Walthera, osnivača katoličkog časopisa The Lamp, koji je umjetnu inteligenciju nazvao „zlom koje bi svi ljudi trebali odbaciti”. Slično tome, Lily Abadal, profesorica filozofije na Sveučilištu South Florida u St. Petersburgu, upozorila je da „Duh Sveti ne vodi rezultate” chatbotova.
Osobito glasni bili su vizualni umjetnici, šokirani širenjem AI-generiranog „smeća” na internetu. Chris Lewis, tvorac umjetničkog studija Baritus Catholic, AI umjetnost nazvao je „ruglom ili oponašanjem istinske, autentične kreativnosti”, dok je sakralna umjetnica Kate Capato u podužem tekstu na blogu upozorila da katolici „moraju biti na oprezu zbog prodora AI-generiranih slika u naše svete prostore, a osobito u liturgiju”.
Među tim glasovima časopis New Polity, koji uređuje Barnes, postao je jedno od okupljališta tzv. „saveza protiv chatbotova”. Osim što je cijeli svoj nedavni broj posvetio navodnim zlima povezanima s umjetnom inteligencijom, časopis ovog listopada organizira događaj u Steubenvilleu u Ohiju čiji je cilj oblikovati organizirani katolički otpor normalizaciji generativne umjetne inteligencije.
Prijetnja ljudskom dostojanstvu
Neki argumenti protiv umjetne inteligencije koji su naišli na odjek u široj kulturi privlačni su i mnogim katolicima. Primjerice, podatkovni centri koji zahtijevaju velike količine resursa i energije negativno utječu na okoliš; postoji opasnost da se tehnologija koristi kako bi zamijenila, a ne unaprijedila ljudske kognitivne sposobnosti; a postoje i brojni dokazi koji upućuju na to da chatbotovi mogu biti opasni za djecu.
Premda se o svim tim argumentima i dalje vode žestoke rasprave, glavna je zabrinutost posebno među katolicima to što je razgovor s neljudskim bićem na ljudski način – čak i kada korisnici znaju da ne razgovaraju sa stvarnom osobom – neprirodan, neracionalan i nespojiv s katoličkim shvaćanjem ljudskog dostojanstva.
Barnes, profesor na College of St. Joseph the Worker u Steubenvilleu, prošle je godine izazvao veliku pozornost esejem sa sažetim naslovom „AI Chatbots Are Evil” („AI chatbotovi su zli”), a svoje je stajalište od tada branio u nekoliko višesatnih javnih rasprava.
Barnes je također izravno pozvao na to da se Magisterium – popularni AI proizvod treniran isključivo na katoličkim izvorima i oblikovan kao chat-sučelje – „izbriše”, ponavljajući svoje mišljenje da su chatbotovi općenito zli „jer, po samoj svojoj konstrukciji, uključuju ljudsku osobu u neracionalan čin”. Chatbotovi odabiru riječi samo na temelju vjerojatnosti, tvrdi on, pa stoga ne mogu osobno „svjedočiti” istini katoličke vjere na način na koji to mogu ljudske osobe.
Nadalje, Barnes smatra da chatbotovi pogoršavaju već raširene pojave usamljenosti i otuđenosti jer potiču povezivanje s neljudskim bićem. Nasuprot tome, kada katolik dobro živi svoj život u zajedništvu sa samim Kristom i s drugim vjernicima, „AI postaje sve manje privlačan kao lijek za bolest usamljenosti koja je obilježje naše kulture”, nastavio je.
Iako je nekoliko katolika koji se protive umjetnoj inteligenciji potvrdilo Registeru da smatraju kako tehnologija velikih jezičnih modela (LLM), koja je temelj AI-ja, može imati legitimne svrhe, problem chat-sučelja – čak i kada se koristi za „katoličke” AI sustave – i dalje ostaje ozbiljna prepreka.
Monts smatra da je poruka pape Lava za 60. Svjetski dan društvenih komunikacija u siječnju – u kojoj je Papa ponašanje chatbotova opisao kao „obmanjujuće, osobito za najranjivije” – njezin „glavni argument” u podupiranju vlastitih stavova o AI-ju koji funkcionira putem razgovora, a koji su vrlo bliski Barnesovima.
Na svojoj platformi Substack Monts često objavljuje tekstove s naslovima poput „Is AI really worth destroying your intellect for?” („Vrijedi li AI doista uništiti vaš intelekt?”) i „How to un-AI your life in 15 minutes” („Kako u 15 minuta izbaciti AI iz svog života”). U iskrenoj objavi krajem srpnja opisala je osobnu borbu s činjenicom da AI sadržaj sve više preplavljuje prostor oko nas te je pozvala svoje čitatelje da shvate, kako smatra, da milijuni ljudi dragovoljno umanjuju svoje od Boga dane intelektualne i kreativne darove prepuštajući intelektualne aktivnosti robotima.
„To nas toliko boli… ali iz sebične perspektive, morate uvjeriti ljude da nedostaci nadmašuju prednosti”, rekla je.
Razlika u tumačenju
Katolici koji se protive umjetnoj inteligenciji rekli su Registeru da kriteriji za razlučivanje koje je papa Lav iznio u enciklici Magnifica Humanitas odlučno podupiru zaključak da katolici ne bi trebali koristiti generativnu umjetnu inteligenciju. No to tumačenje nipošto nije univerzalno.
Jedan od najspornijih odlomaka enciklike jest 100. odlomak, u kojem Papa piše da „AI može biti vrijedan alat” koji „zahtijeva odmjeren i budan pristup”.
Katolici skeptični prema AI-ju Papin poziv na suzdržanost tumače kao razlog da se tehnologiji i njezinim tvorcima ne daje povjerenje. Katolici koji su optimističniji glede uporabe AI-ja taj odlomak, međutim, ne čitaju toliko kao upozorenje da tehnologiju treba odbaciti, nego kao svojevrsne „upute za djelovanje” – izazov katolicima da tehnologiju usmjere prema dobrim ciljevima i pozitivnim načinima uporabe.
Matthew Harvey Sanders, tvorac Magisterium AI-ja, nakon objave enciklike rekao je da Papine kritike vode prema zaključku kako se katolici ne bi trebali povući iz područja umjetne inteligencije, nego se uključiti u izgradnju boljih AI sustava od samoga početka.
Slično tome, Taylor Black, katolik koji radi kao direktor AI-ja i poduzetničkih ekosustava u Microsoftu, rekao je Registeru da umjetnu inteligenciju ne smatra drukčijom od drugih tehnologija koje su katolici kroz stoljeća „krstili” i koristili za širenje Evanđelja.
U međuvremenu su neki katolici izrazito kritični prema AI-ju izrazili zabrinutost što Papine smjernice nisu otišle tako daleko da uvedu opću zabranu.
Primjerice, bivši izvršni direktor iz Silicijske doline Ned Desmond u časopisu First Things napisao je da je Magnifica Humanitas bila „propuštena prilika” da se snažnije istaknu opasnosti chatbotova.
A Walther je u vrlo oštroj kritici za The New York Times napisao da mu je Papino postupanje s pitanjem umjetne inteligencije „razočaravajuće odmjereno i oprezno”, pa čak i „naivno”. Smatra da bi Papino naizgled pozitivno viđenje AI-ja kao alata s etičkim mogućnostima moglo biti pogrešno shvaćeno kao dopuštenje da se umjetna inteligencija nesmetano širi.
Budući da ne postoji nikakva papinska zabrana uporabe umjetne inteligencije, Walther smatra da bi obični katolici trebali svojim životom pokazivati važnost ljudske prisutnosti – živjeti svoju vjeru i sudjelovati u sakramentima – umjesto da razvijaju bilo kakav odnos s bestjelesnim, neljudskim bićem.
Kontrakulturalni pokret
Iako se značenje enciklike Magnifica Humanitas može različito tumačiti, ona nipošto nije jedini dokument Vatikana koji daje smjernice o umjetnoj inteligenciji. Papa Lav, primjerice, izričito je pozvao da se određeni načini uporabe AI-ja isključe: svećenike je upozorio da ne koriste AI za pisanje homilija, a mladima je rekao da ne dopuštaju umjetnoj inteligenciji da umjesto njih radi domaće zadaće. Također je snažnim riječima upozorio na simuliranje ljudskih glasova i lica, a u enciklici je izrazio duboku skepsu i zabrinutost zbog uporabe AI-ja u ratovanju.
Barnes pak kaže da cijeni činjenicu da Papa nije potpuno zabranio katolicima uporabu umjetne inteligencije, nego da ih „savršeno odmjerenim tempom” poziva natrag temeljnim načelima i potiče ih na razvijanje vlastite sposobnosti razlučivanja. Ako bi Crkva ikada osudila generativnu umjetnu inteligenciju, Barnes sumnja da bi se to dogodilo tek nakon mnogo rasprave, slično načinu na koji je Crkvi trebalo mnogo godina proučavanja i razlučivanja prije nego što je 1960-ih potvrdila tradicionalnu zabranu umjetne kontrole rađanja.
Što god donijela budućnost, Monts kaže da se na fenomen umjetne inteligencije usredotočuje ne samo logikom i argumentima nego i molitvom. Također je razmišljala o mogućoj budućnosti u kojoj će AI-generirani sadržaj biti još rašireniji nego danas. U takvom bi svijetu ljudski napisane riječi i umjetnička djela možda neslužbeno mogli biti smatrani „osmim djelom duhovnog milosrđa”.
Monts smatra da ovo još uvijek rano razdoblje otpora umjetnoj inteligenciji, koji uglavnom predvode laici, pomalo podsjeća na ono što je čitala o počecima američkog pokreta za život. Ipak, ohrabruje je sve veći broj katolika koji ne samo da izražavaju skepsu prema generativnoj umjetnoj inteligenciji nego donose i kontrakulturnu odluku da je ne koriste.
„Plima se, statistički gledano, okreće. Ljudi mrze podatkovne centre. Mrze generativnu umjetnu inteligenciju. U širem sekularnom svijetu Sjedinjenih Američkih Država ljudi sve glasnije govore o tome”, rekla je, dodajući da često dobiva više izravnih poruka katolika koji joj zahvaljuju na poruci protiv AI-ja nego onih koji joj se protive.
„Moram se toga često po dsjećati”, rekla je. „Nisam zapravo sama.”
