Oktava Božića: 5+ zapovjednih svetkovina
Oktava Božića, koja započinje na Božić i traje do svoga oktavnog dana 1. siječnja, jedinstvena je jer su blagdani sv. Stjepana, sv. Ivana apostola i Svetih nevinih mučenika – koji se slave 2., 3. i 4. dana božićne oktave – nekoć bili zapovjedne svetkovine. Malo je ljudi svjesno da su ti nekadašnji blagdani stoljećima bili obvezni blagdani. Štoviše, sve do 1955. godine imali su i vlastite oktave!
Ta se trojica ponekad nazivaju „Comites Christi“ (Kristovi drugovi). Njihova povezanost nije slučajna i katolike bi trebalo poučiti da te blagdane časte na doista poseban način, čak i ako više nisu zapovjedne svetkovine. Trag njihove važnosti zadržao se sve do liturgijskih promjena neposredno prije Drugog vatikanskog sabora. Naime, iako sv. Stjepan, sv. Ivan i Sveti nevini više nisu bili zapovjedni dani, njihovi su blagdani imali prednost pred nedjeljom unutar oktave Rođenja Gospodinova sve do reforme Misala 1960. godine.
Dana 31. prosinca u prošlim je stoljećima također bio još jedan zapovjedni blagdan, u čast sv. Silvestra:
Brojne legende dramatiziraju njegov život i djelo, primjerice kako je krštenjem oslobodio Konstantina od gube ili kako je ubio strašnoga zmaja koji je svojim otrovnim dahom zagađivao zrak. Takve su legende trebale prikazati učinke krštenja i pobjedu kršćanstva nad idolopoklonstvom. Dugo je vremena blagdan sv. Silvestra bio zapovjedni blagdan. Božanski časoslov bilježi: „Radne je dane nazvao feria, jer je za kršćanina svaki dan ‘slobodan dan’. Taj je naziv ostao u uporabi; tako je ponedjeljak feria secunda.“
Zanimljivo je primijetiti da bi, prema istom popisu zapovjednih blagdana koji je utvrdio papa Urban VIII., a koji je zadržao Comites kao zapovjedne dane, Engleska također slavila kao zapovjedni blagdan svetkovinu sv. Tome Becketa. Kao rezultat toga, katolici u Engleskoj imali bi pet uzastopnih zapovjednih blagdana, nakon čega bi slijedila samo jednodnevna stanka (osim ako je taj dan bila nedjelja) prije blagdana Obrezanja Gospodinova 1. siječnja, koji je također zapovjedni dan.
Blagoslov vina na blagdan sv. Ivana (27. prosinca)
U mnogim zemljama svijeta postoji običaj blagoslova vina u ime svetoga Ivana na njegov blagdan u prosincu. Često se priprema zaslađeno, začinjeno crno vino koje se poslužuje vruće (alkohol ispari nakon pet minuta vrenja). Za večerom na Dan svetoga Ivana otac blagoslivlja veliku čašu vina. Svaki član obitelji uzme gutljaj i dodaje čašu dalje, govoreći: „Pijem tebi u ljubavi svetoga Ivana.“
Zamolite svoga svećenika da javno blagoslovi vino za sve koji žele donijeti svoje boce vina na misu 27. prosinca.
Blagoslov djece na Dan nevine dječice (28. prosinca)
Sljedeći ulomak preuzet je iz knjige Christmas to Candlemas in a Catholic Home Helen McLoughlin, u vezi s 28. prosincem:
Sveti Nevini ili „Dan dječice“ (Childermas Day) slavi se 28. prosinca. Evanđelje jednostavno pripovijeda: „Herod posla te pobi svu djecu u Betlehemu i u njegovoj okolici od dvije godine i mlađu.“ Namjeravao je među ubijenom djecom obuhvatiti i Sina Božjega. Da bi se prisjetila boli njihovih majki, Crkva danas nosi ljubičasto ruho. Na misi utišava radosni Gloria in excelsis i Aleluje. Pa ipak, u njezinim je bogoslužjima prisutna radost. Djeca pjevaju u zborovima velikih katedrala; a u davna su vremena njima bile povjeravane i druge službe — otuda naziv „Childermas“ ili Dječja misa.
Blagdan Svetih Nevinaca izvrstan je trenutak da roditelji započnu običaj blagoslova svoje djece. Iz Rituala potječe obrazac koji se koristi u svečanim prigodama, poput Prve pričesti. No roditeljima je dovoljno da desnim palcem, umočenim u blagoslovljenu vodu, načine znak križa na čelu djeteta i kažu:
Neka te Bog blagoslovi i neka bude čuvar tvoga srca i uma — Otac, + Sin i Duh Sveti. Amen.
Oprosti za Novu godinu
Dana 31. prosinca (tj. na blagdan sv. Silvestra) udjeljuje se potpuni oprost kada se Te Deum javno izmoli posljednjega dana u godini. U protivnom, onima koji Te Deum mole u zahvalu udjeljuje se djelomični oprost. Dana 1. siječnja (tj. na blagdan Obrezanja Gospodinova) udjeljuje se potpuni oprost kada se izmoli Veni, Creator Spiritus.
Što znači „javno moljenje“? Uobičajeno se to tumači kao artikulirano moljenje (tj. pomicanje usana) na javnome mjestu. Molitva ne mora biti izgovorena dovoljno glasno da je drugi čuju, ali mora biti izgovorena tako da se usne miču i oblikuju riječi (dakle, ne radi se o čisto mentalnoj molitvi). Stoga ne mora nužno biti izgovorena u skupini da bi bila „javno moljenje“. Ne propustite ove prilike za milost!
Ono što su naši preci obdržavali nije izgubljeno. Te običaje možemo, uz Božju pomoć, malo-pomalo obnoviti. Čineći to, oni nam mogu pomoći da potpunije živimo liturgijski život. Drugi dio božićnog vremena – ispravno nazvan Vrijeme Bogojavljenja – bit će tema nadolazećeg članka.
