Kao što je učinak kišnih kapi za zemlju i sjeme u njoj da donosi urod onome tko se oko obrade zemlje trudio, tako Božja riječ donosi urod i hranu srcu koje se trudilo oko njezina prihvaćanja.
Prvo čitanje: Iz 55, 10-11
„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“
BOŽJA RIJEČ UVIJEK PROIZVODI UČINAK…
Kao što je učinak kišnih kapi za zemlju i sjeme u njoj da donosi urod onome tko se oko obrade zemlje trudio, tako Božja riječ donosi urod i hranu srcu koje se trudilo oko njezina prihvaćanja. Božja riječ nije nikada bez učinka, a sve ovisi o tome koliko koji čovjek drži do riječi. Narodna poslovica kaže: „Vola se veže za rogove, a čovjeka za riječ.“
Čovjek koji ne drži do riječi ostaje besplodan, na njega nitko ne računa. Onaj pak tko je svjestan važnosti onoga što je izrečeno pazi što će reći, i ne daje svakome obećanje…
Pripjevni Psalam: Ps 65
Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.
Drugo čitanje: Rim 8, 18-23
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
SVE STVORENJE UZDIŠE I ŽUDI ZA BOŽJOM OBJAVOM, ZA BOŽJIM DJELOM SPASENJA…
Evanđelje: Mt 13, 1-23 (kraće: Mt 13, 1-9)
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: „Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.“ „Tko ima uši, neka čuje!“
Jedan je čovjek, u ona stara vremena kad nije bilo Tv-a i sl., u selu bio poznat i omiljen zbog umijeća pričanja zanimljivih priča. Tako su kod njega svaku večer rado dolazili kako bi im svojim pričama skratio vrijeme i ubio dosadu. Nakon toga, zadovoljni su se vraćali svojim kućama na počinak, i sutra su mogli nastaviti svoj stari način života.
One priče kratile su im vrijeme, zabavljale im maštu o fantastičnim likovima vila i vilenjaka. Međutim, te priče u sebi nisu imale nikakav zahtjev prema njima. Isus nam pak nije pričao priče kako bi nas zabavljao nego kako bi nas kroz ono životno i realno potaknuo na promjenu: njegove posebne priče, znane kao prispodobe, uvijek u sebi nose pokretačku snagu koja nas želi pokrenuti, jedan zahtjev upućen nama. Taj zahtjev smjera na moje i tvoje srce, na moju i tvoju nutrinu.
Koliko sam dakle spreman odgovoriti na njega?
Kad je kralj David teško zgriješio protiv Boga, taj svoj grijeh pokušao je sakriti, ali jednog dana došao mu Božji prorok Natan pa mu ispričao priču o siromahu koji je imao jednu ovcu, a njegov bogati susjed, koji ih je imao stotine, ukrao mu tu jednu ovcu. Kad je to čuo kralj David ljutito je uzviknuo: „Smrt zaslužuje taj čovjek.“
Nato mu je prorok otvoreno rekao: „Ti si taj čovjek!“ To razotkrivanje potreslo je tada kralja i potaklo ga na kajanje. I nama Gospodin danas u slici sijača, sjemena i njive kaže: „Ti si taj čovjek kojemu je upućen zahtjev riječi!“ Božja riječ koja se sije u obilju dopire do svih i sa sobom nosi razotkrivanje svačijega stanja.
Ona želi u tom razotkrivanju pokrenuti našu nutrinu, i izazvati takvu promjenu u nama koja donosi plodnost. Život će nam biti onakav koliko ćemo biti spremni na sijača i sjeme koje on sije u obilju. Isus nam govori o četiri vrste tla, četiri vrste slušatelja.
Ipak, bez obzira na prvi dojam, i unatoč tome što je riječ upućena svima, samo je jedna vrst tla spremna. Mi vrlo lako možemo nakon današnjeg evanđelja vidjeti gdje spadamo, u kojoj vrsti tla se nalazimo.
Kakav će biti učinak sjemena ovisi o tome kako je za prihvat sjemena pripremljeno tlo na koje ono pada. Sjeme proizvodi obilan rod samo u dobro pripremljenu tlu.
Koliko je dakle ljudsko srce spremno prethodno raditi na sebi da bi bilo sposobno primiti Božju riječ i živjeti po njoj…Jedan gospodin mi je govorio kako mu je prije obraćenja svaka misa bila dosadna, nije bio sposoban pratiti ništa od svega što se događalo. Kod navještaja riječi bi zijevao, a nerijetko i zaspao.
A vani, mogao je satima pratiti toliko beskorisnih i glupih priča. Međutim, sada se sve to promijenilo… On jednostavno uživa i raduje se svakoj svetoj misi, i budno prati poruku Božje riječi…
ONOLIKO KOLIKO SMO SPREMNI … TOLIKO I ČUJEMO, tako i živimo, takav urod donosimo… Plodnost pokazuje gdje smo trenutno. Što trebam još učiniti da sjeme Božje riječi napokon naiđe na dobru zemlju u meni?
Sa stranice dominikanci.hr
