Procedura korištena za izradu i izglasavanje konačnog dokumenta Sinode o mladima čini nevjerojatnom bilo kakvu tvrdnju da je riječ o plodovima zrelog razmišljanja sinodalnih očeva.
Jasno je da je završni dokument dobio dovoljno glasova da bude usvojen u cijelosti, a većina paragrafa izglasana je gotovo jednoglasno. No ostaje nejasno omogućuje li sinodalni proces dovoljno vremena i prostora za razlučivanje nužnih za dokument koji bi mogao postati dio magisterija Crkve.
Završni dokument iznosi oko 60 stranica, s više od 30.000 riječi, podijeljenih na tri dijela, 12 poglavlja i 167 paragrafa.
Članovi sinode prvi put su vidjeli nacrt u utorak. Prema riječima kardinala Oswalda Graciasa, jednog od najstarijih suradnika pape Franje i člana Kardinalskog vijeća (C9), kao i člana Odbora za izradu nacrta završnog dokumenta, značajni dijelovi dokumenta predstavili su teme i jezik koji nije obrađen na samoj sinodi.
Sinoda je tada imala srijedu za raspravljanje o nacrtu dokumenata, uz mogućnost predlaganja izmjena. U četvrtak se odbor za izradu nacrta bavio promjenama, a posebno imenovani tajnici su završili konačan tekst u petak.
U subotu ujutro, tekst je pročitan cijeloj skupštini na talijanskom jeziku, uz simultani prijevod u dvorani. Tekst koji je dostavljen sinodskim članovima bio je samo na talijanskom jeziku, i samo na papiru, pa nije bilo prilike ni da se tekst prevede barem uz pomoć elektronskog prevoditelja. Raspored je dopuštao samo četiri sata za razmatranje talijanskog teksta prije početka glasovanja, čime su sudionici imali svega 20 minuta po poglavlju, pod pretpostavkom da nisu ručali.
“Sinoda nije parlament”, rekao je papa Franjo u svom posljednjem govoru. Točno. Parlamenti izglasuju zakone od tisuću stranica koje malo tko pročita u cijelosti. No, teologija je važnija od građanskih zakona i od biskupske sinode se očekuje viši standard – ako će se sinodu shvatiti ozbiljno.
Kardinal Gracias smatra da proces nije primjeren, “Mislim da nije prikladno sinodskim očevima, odnosno Crkvi, reći kako je to sada dio magisterija”, rekao je. “Ne možete samo reći- ovo je sada dio magisterija, to morate prihvatiti”, rekao je kardinal Gracias.
“Mislim da to nije razumno očekivati”, rekao je. “Kako bi 300 biskupa okupljenih iz cijeloga svijeta, od kojih mnogi nisu teolozi, to moglo postići?”
Nije jasno zašto tajništvo sinode nije moglo zaposliti timove vatikanskih svećenika iz različitih zemalja, bogoslove koji su trenutno u Rimu, pa čak diplomirane studenate koji bi bili zaposleni za tu svrhu, te radili preko noći na prijevodima. Ne omogućavanje prijevoda teksta koji je toliko opširan, uz davanje kratkog vremenskog roka između izlaganja i glasovanja, čine nevjerojatnom bilo kakvu tvrdnju da je dokument plod zrelog razmišljanja članova sinode. Još više zbog činjenice da se o značajnim dijelovima teksta nije uopće raspravljalo na samoj sinodi.
“Jedan od nedostataka je taj što mnogi [biskupi] ne znaju dovoljno talijanski jezik, pa ne znam kako će odgovoriti, hoće li se suzdržati, slijediti svoju skupinu, ne znam”, rekao je kardinal Gracias. “Ako ne razumijemo, kako možemo glasovati o tome? Neki su rekli, nemamo dovoljno ‘Talijana’ da bismo mogli donijeti presudu. Pristali bi na nešto što nam je nepoznato, a to nije u redu.”
Papa Franjo je u svojoj završnoj riječi rekao kako sada nad dokumentom treba moliti, proučavati ga i razmatrati, prije donošenja odgovarajućih odluka.
Duh Sveti nam sada daje taj dokument kako bi djelovao u našem srcu. Mi smo primatelji dokumenta. Neka djeluje; trebamo moliti s dokumentom, proučavati ga, tražiti svjetlo… on je prvenstveno za nas. Pomoći će i drugima, ali glavni smo njegovi primatelji mi; sve je to napravio Duh Sveti, i vraća se nama.
Molitva, proučavanje i razmatranje su također bili prikladni prije samog odobravanja teksta.
