Nedavna anketa provedena u SAD-u otkriva da su katolici više zabrinuti za klimatske promjene i globalnu izbjegličku krizu nego za globalan progon kršćana.
Prema Aid to the Church in Need (ACN), odnosno Pomoć Crkvi u nevolji, „kršćani su žrtve najmanje 75 posto svih vjerski motiviranih nasilja i progona.” U izvješću se dodaje da se nekih 215 milijuna kršćana suočava s teškim oblicima progona, uglavnom od strane muslimana.
Zašto katolici smatraju da je progon kršćana manje važan od klimatskih promjena, siromaštva, trgovine ljudima, odnosno izbjegličke krize?
Jedan od razloga može biti što živimo u društvu koje je orijentirano na slike, a fotografije ljudi u nevolji personaliziraju krizu onako kako to ne može učiniti ni jedan tekst. Fotografije ljudi u opasnosti od uragana, poplava i požara su sveprisutne – stalni podsjetnik na opasnosti uzrokovane navodnim klimatskim promjenama. Za razliku od njih, fotografije progonjenih kršćana su rijetke. Dakle, kriza s kojom se suočavaju se čini manje važnom.
Prema istraživanju ACN-a, broj kršćana u opasnosti od progona je mnogo veći od broja izbjeglica čiji su životi ugroženi kroz migraciju. Ipak, katolicima je stanje izbjeglica i dalje visok prioritet na kojem treba raditi.
Postoji nekoliko razloga zašto su fotografije progonjenih kršćana manje dostupne. Jedan od razloga je svakako veća opasnost dobavljanja takvih slika jer se često radi o teže dostupnim mjestima ili o situaciji visokog rizika u kojima može stradati i sam fotograf. Druga mogućnost je – manja potražnja. Slike u pravilu prate priče u novinama ili na televizijskim vijestima. No, čini se da priče o kršćanskim žrtvama imaju nizak prioritet u medijima. I zato, kako imamo manje izvještaja o toj temi, manja je i potražnje za slikama koje ih prate.
Isto tako, barem što se Amerike tiče, biskupi su plaćeni čak 90 milijuna godišnje za preseljavanje izbjeglica. To može biti jedan od razloga zašto su biskupi trenutno uključeni u masivnu kampanju koja ističe sudbine migranata i izbjeglica. To također može objasniti zašto su ulazi u katoličke crkve ispunjeni slikama migranata, a ne slikama progonjenih kršćana.
Postoji još jedan razlog zašto ne viđamo slike kršćanskih progona, a on je puno ozbiljniji. Čini se da vlade i mediji namjerno pokušavaju suzbijati vijesti o progonu kršćana. Naime, kada bi pokazali cijelu priču, morali bi ući u uznemiravajuće (za njih) detalje o utvrđivanju progonitelja. To bi pak značilo predstavljanje Islama u lošem svjetlu, nešto što mediji, vlada i crkvene elite ne žele učiniti.
Zato ne čudi što su katolici, koji su anketirani o pet trenutno najvećih globalnih problema, progone kršćana stavili na dno liste. Većina katolika ne shvaća koliko su progoni široko rasprostranjeni, te koliko su brutalni i tiranski. Niti shvaćaju koliko su, ipak, muslimani uključeni u te progone.
Vjernici ne shvaćaju u potpunosti cijeli priču jer su, zapravo, uskraćeni za pristup cijeloj istini. Ali nisu samo vlade one koje potiskuju negativne vijesti o Islamu. Velike tvrtke, osobito u sferi društvenih medija, čine isto. Google otežava pronalazak informacija koje su kritične prema Islamu, Facebook ih isključuje, a YouTube ih cenzurira.
Ovaj video uradak, primjerice, je od You Tube-a prepoznat kao „neprikladan ili uvredljiv za javnost.”
