Naslovnica Crkva Zašto su konzervativci tako tvrdi i nemilosrdni gospodine kardinalu?

Zašto su konzervativci tako tvrdi i nemilosrdni gospodine kardinalu?

Zahvaljujući jednom našem čitatelju prenosimo prijevod jučerašnjeg intervjua s njemačkim kardinalom Walterom Brandmüllerom. Naime ovo nam je stiglo kao komentar, ali smo ga odlučili objaviti kao samostalan post.

Zanimljiv intervju njemačkog tjednika “Bild am Sonntag” (BamS) sa osamdesetpetogodišnjim njemačkim kardinalom Walterom Brandmüllerom:

Bild am Sonntag: Zašto su konzervativci tako tvrdi i nemilosrdni gospodine kardinalu?
Walter Brandmüller: Jesu li? Ja još nisam doživio nijednog čovjeka, koji je bio bez milosrđa, zato što je konzervativan. Ima milosrdnih i nemilosrdnih liberala i konzervativaca. Je li onaj liječnik milosrdan, koji nekom pacijentu uskrati spasonosnu operaciju i preporuči mu alkohola i nikotina koliko želi? I koji jednom šećernom bolesniku preporuča slatku tortu?

BamS: Ali konzervativci govore više o grijehu, a liberali govore o oproštenju i milosrđu?
WB: To je za mene novo. Odakle znate to? Iz novina? Liberali također govore o grijehu. Ali pod tim oni razumiju nešto drugo, to je točno. Kod liberala je priča o grijehu, priča o onima koji su se ogriješili o zabranu parkiranja automobila, ili onima koji su se ogriješili o propisanoj dijeti, pa je se ne drže. Što je dakle grijeh?

BamS: Molim Vas objasnite mi.
WB: Grijeh je ponašanje ili čin iz niskih pobuda, sa kojim ljudi štete sami sebi i drugima. Svi mi smo već to iskusili i doživjeli, da se osjećamo loše, ako smo učinili nešto loše i pogrešno. Prjevara, preljub, ubojstvo, itd…nisu još nijednog čovjeka učinili sretnim. Dostojevski je napisao cijele romane o toj mračnoj tajni.

BamS: Ali konzervativci se boje, dok su liberali hrabri?
WB: Odkuda Vam to? Govorimo li mi ovdje možda o slonovima, koji hrabro zagaze u prodavaonicu porcelana? Oprez i pažnju u rukovanju sa dragocjenim posudama, ne treba brkati sa strahom.

BamS: Kako su onda konzervativci došli na glas, da su mračnjaci, – dok liberali važe kao lučonoše?
WB: Trebam li se sada smijati tomu? “Mračnjaci” su figurice za odstrijel iz prašnjave kutije takozvanih prosvjetitelja. To su predrasude bez ijednog razumnog argumenta i dokaza. Mračnjake su nazivali još prije 200 godina, sve oni koji su se suprostavili ludilu napredtka i duhu vremena. A jakobinci su sami sebe nazivali lučonošama, dok su u ime napredka ljudima sjekli glave.

BamS: Zašto su mnogi liberali i nakon 200 godina kasnije toliko fascinirani pojmom revolucije?
WB: To morate pitati liberale. Mene popada jeza kada čujem taj pojam. Ne zaboravite koliko su krvi i suza ljudima donijele velike revolucije! I nacisti su sebe smatrali revolucionarima. Revolucionari su potpaljivači požara.

BamS: Ali konzervativci gledaju unatrag, dok liberali gledaju doista naprijed i u budućnost? Zašto?
WB: Ja sam povjesničar. Prošlost je materijal iskustva i to vrlo konkretan. Budućnost je carstvo snova i zavodnika. I tako se može lako i neprovjereno tvrditi svašta i svašta obećati. Samo na sigurnom temelju povijesnog iskustva, može se graditi budućnost.

BamS: Zašto se sukob između konzervativaca i liberala danas rasplamsao baš na pitanju obitelji?
WB: Ideologije koje žele promijeniti čovjeka i društvo počinju od obitelji i žele njeno uništenje. Tako je bilo kod Marxa i Lenjina. Obitelj je najstarija stanica svakog ljudskog društva. Zato je ona tako ugrožena. Sa obitelji se ne smije eksperimentirati. Ne želim sada ovdje govoriti o najnovijem ludilu „social freezing“ (zamrzavanje) ženskih jajnih stanica. Rasplamsala se nevjerojatna borba za obitelj i u toj borbi, nažalost nitko drugi ne brani obitelj tako kao Crkva. Papa Pavao VI i Ivan Pavao II. predskazali su ovo već prije nekoliko desetljeća.

BaMS; Kako to objašnjavate da su dvojica najvećih protivnika u toj debati, između konzervativaca i liberala, Mueller i Kasper, Nijemci?
WB: Moram Vam odgovoriti riječima Goethea: “Dvije duše se nalaze, ah! u mojima prsima.” To nekako važi i za Njemačku, posebno od vremena reformacije, kada su se Nijemci podjelili u dva tabora. Ta podjela je danas prisutna i unutar Katoliče crkve u Njemačkoj.

BamS: Katolička crkva je zato što nije pristala na raskidivost braka engleskog kralja Henrika VIII. 1535., pristala na gubitak Anglikanske crkve. Je li to bilo vrijedno te cijene?
WB: Pitanje je postavljeno pogrešno. Nijedan papa i nijedan koncil ne mogu ignorirati Isusove riječi o braku: “Što je Bog spojio, neka čovjek ne razdvaja”. Vjernost Božjoj riječi je za papu Klementa VII. bila važnija nego prijetnja engleskog kralja. Crkva nije ovlaštena da trguje sa sakramentima. Apostol Pavao kaže, da smo mi samo oni koji upravljaju s tim i da upravljači moraju biti odani. Crkva je jedna zaklada. Volja onoga tko je je utemeljio zakladu je odlučujuća.

BamS: Pa zar danas ne razumijemo Božju riječ uz pomoć modernih teologa bolje nego ranije?
WB: Božja riječ je neiscrpiva u sadržaju i vrijednosti. Zbog toga danas postoji napredak u saznanju. Ali nezamislivo je da novija saznanja proturječe onom što je dosada saznato. Dva i dva ostaje četiri. Istina se ne mijenja. I Božji duh ne proturječi samom sebi.

BamS: Je li možda ovaj konflikt ipak potreban za zdravu crkvu?
WB: Malo enzima nemira koristi svakoj zajednici. I konzervativci trebaju površinu za trvenje, na kojima se njihove šibice mogu zapaliti. I zabluda ima svoje značenje za napredak saznanja.

BamS: Moramo li se bojati jedne crkve, koja bi postojala samo od konzervativnih?
WB: Ovisi o tome, što vi podrazumijevate pod pojmom konzervativan.

BamS: Što je konzervativno gospodine kardinalu?
WB: Konzeravtivno u kulturi i religiji znači nešto drugo nego u politici. Društveni odnosi ili oblici vlasti kao recimo monarhiju, braniti po svaku cijenu, to nije konzervativno. Tako je i u životu. Gušter otpušta svoj rep, da bi sebi spasio život. Istinski konzervativac zna kako se riješiti onog što je sporedno, da bi sačuvao ono što je bitno. Pokušati sačuvati ono što je bezvrijedno – to nije konzervativno. Nije konzervativno, sačuvati pepeo, već očuvati žeravicu – rekao je papa Ivan XXIII. U stomatologiji je konzervativno, očuvati korijen zuba, a ne izvaditi zub. Mi trebamo konzerve: konzerve u kojima se čuva krv, konzerve sa životnim namirnicama. Što bi bilo od vrijednih starih umjetničkih djela da nema konzervatora? I vatrogasci su konzervativni-ako stignu na vrijeme!

prijevod: xyz