U subotu je papa Franjo donio odluku bez presedana da prihvati završni dokument Sinode o sinodalnosti kao mjerodavni crkveni nauk.
Tekst na 52 stranice uključuje teološko razmišljanje o naravi sinodalnosti, za koju kaže da je ispunjenje reformi Drugoga vatikanskog sabora, kao i prijedloge kako primijeniti sinodalnost na odnose, strukture i procese unutar Katoličke crkve.
Krajnji cilj je učiniti Crkvu učinkovitijom u evangelizaciji tako što će je učiniti participativnijom i inkluzivnijom.
Evo odgovora na velika pitanja o konačnom dokumentu Sinode o sinodalnosti:
- Kako je papa Franjo ovaj dokument učinio učiteljskim?
Papa Franjo odmah je odobrio konačni dokument nakon što su o njemu glasovali članovi Sinode. Prema reformama koje je proveo 2018., konačni tekst Sinode o sinodalnosti postao je dijelom redovitog Učiteljstva.
Ova je odluka prekid prethodne prakse, prema kojoj papa obično koristi završni dokument sinode kao temelj za izradu vlastite apostolske pobudnice na tu temu (mislim na Amoris Laetitia nakon Sinode o obitelji 2015.). Činjenica da je sinodsko tijelo – čiji delegati u velikom postotku nisu bili biskupi (27%) – proizvelo naučiteljski tekst zasigurno će ostaviti teolozima i kanonskim pravnicima mnogo toga za razgovor.
- Kako je dokument povezan s Drugim vatikanskim saborom?
U dokumentu se kaže da je Sinoda o sinodalnosti dovela do „provođenja u praksu onoga što je sabor naučavao o Crkvi kao otajstvu i Crkvi kao narodu Božjem.”
Stoga, kaže se u dokumentu, sinodalni proces „predstavlja autentični daljnji čin primanja“ Drugog vatikanskog sabora, „oživljavajući tako njegovu proročansku snagu za današnji svijet.“
- Što završni dokument tvrdi o ulozi žena u Crkvi (uključujući tzv. „đakonise“)?
Završni tekst kaže da žene „nastavljaju nailaziti na prepreke” u življenju svojih „karizmi, poziva i uloga” u Crkvi. Sinoda poziva da se žene prihvate u bilo koju ulogu koju trenutno dopušta kanonsko pravo, uključujući vodeće uloge u Crkvi.
Što se tiče pitanja „pristupa žena đakonskoj službi“, tekst kaže da to pitanje „ostaje otvoreno“ i da se „razlučivanje treba nastaviti“. Odvojena vatikanska studijska skupina trenutno razmatra tu temu, a konačno izvješće očekuje se u lipnju 2025.
- Što završni dokument kaže o „decentralizaciji“?
Dokument poziva biskupske konferencije na veću ulogu promicanju vjere u njihovom lokalnom kontekstu i traži pojašnjenje njihove trenutne razine doktrinarnog autoriteta. Međutim, naglašava da biskupske konferencije ne mogu nadjačati autoritet mjesnog biskupa niti „riskirati ni jedinstvo ni katolicitet Crkve”.
Dokument također poziva na više plenarnih i pokrajinskih vijeća, te da Sveta Stolica brže prihvati zaključke tih tijela.
- Spominje li završni dokument „uključivost LGBT+ osoba“?
Iako osuđuje isključivanje drugih zbog „njihove bračne situacije, identiteta ili spolnosti“, tekst ne koristi izraz „LGBT+“.
- Što završni dokument govori o promjenama u crkvenom odlučivanju?
Završni dokument poziva na sinodalnu reformu kanonskog prava, uključujući uklanjanje formule da savjetodavna tijela imaju „samo savjetodavni glas“. Poziva na veće sudjelovanje laika u „procesima donošenja odluka” i to kroz nove sinodalne strukture i institucije
Crkvene vlasti, stoji u dokumentu, ne smiju ignorirati zaključke do kojih su došla savjetodavna, participativna tijela.
- Što dokument kaže o „sensus fidei“?
Dokument opisuje sensus fidei kao „instinkt za istinom Evanđelja” primljen krštenjem. Također se primjećuje da Božji narod ne može pogriješiti „kada pokazuje sveopće slaganje u pitanjima vjere i morala.”
Zanimljivo je da konačni dokument ne uključuje dodatni jezik o potrebi za „autentičnim učeništvom“ za vježbanje sensus fidei, koji je bio uključen u prošlogodišnji sintezni dokument i nalazi se u važnom vatikanskom dokumentu na tu temu.
- Na koje bi se konkretne načine Crkva mogla promijeniti nakon Sinode o sinodalnosti?
Ovisno o tome kako se provodi, završni dokument Sinode mogao bi konkretno utjecati na sve, od načina na koji se biraju biskupi do toga kako se donose odluke o upravljanju župama, biskupijama i samim Vatikanom, s većim naglaskom na široko rasprostranjeno savjetovanje. Također bi nastati nova sinodalna tijela, poput kontinentalnih skupština i vijeća katoličkih prelata koji bi savjetovali papu.
- Koji su dijelovi dokumenta izazvali najviše podjela?
Više od 27% delegata glasovalo je protiv nastavka istraživanja mogućnosti žena đakonisa, a 13% glasalo je protiv paragrafa koji naglašava važnost biskupskih konferencija, koji također, čini se, obvezuje biskupa na odluke koje donosi njegova konferencija.
Isto tako je važno istaknuti da je 12% glasalo protiv osnivanja studijske skupine koja bi se bavila time da liturgijska slavlja „više izraze sinodalnost“, uključujući ono što bi moglo biti referenca na laičko propovijedanje tijekom liturgije. I, konačno, 11% delegata usprotivilo se prijedlogu revizije kanonskog prava „iz sinodalne perspektive“.
- Još jedan put: Što točno označava sinodalnost?
Završni dokument opisuje sinodalnost kao „put duhovne obnove i strukturne reforme koji omogućuje Crkvi da bude više participativna i misionarska, tako da može hodati sa svakim muškarcem i ženom, zračeći Kristovim svjetlom”.
Uzor sinodalnosti, stoji u dokumentu, je djelovati poput Marije koja „sluša, moli, meditira, razgovara, prati, razlučuje, odlučuje i djeluje”.
