Već smo pisali o Flamanskim biskupima Belgije, koji su objavili prošli tjedan dokument o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe. Najznačajniji aspekt dokumenta je liturgijski tekst za blagoslov istospolnih “parova“. Biskupi planiraju predstaviti tekst papi Franji kada doputuju u Rim na svoj ovogodišnji ad limina posjet.
Jedna od iritantnijih pojedinosti u ovom slučaju jest da je Kongregacija za nauk vjere tek prošle godine objavila odgovor na pitanje u vezi blagoslova istospolnih zajednica. Taj dokument, objavljen uz izričito odobrenje pape Franje, jasno pokazuje da „Crkva nema, niti može imati, moć blagoslivljati zajednice osoba istoga spola”.
Kada bi netko čitao dokument Kongregacije za nauk vjere i flamanskih biskupa usporedno, ne znajući koji je prvi objavljen, bilo bi vrlo lako pretpostaviti da je prvi dokument izravan odgovor i opovrgavanje drugoga. To što su flamanski biskupi osjećali da mogu proturječiti Kongregaciji za nauk vjere i papi Franji tako otvoreno, govori koliko je situacija u Belgiji zabrinjavajuća .
Ne radi se samo o tome da su flamanski biskupi ignorirali jasnu direktivu Kongregacije za nauk vjere; kao da su dali sve od sebe da joj eksplicitno proturječe. Belgijski biskupi kopiraju postupak njemačke subraće tako da su napravili prijedlog koji preokreće ili mijenja crkveni nauk (obično stajući na stranu duha vremena protiv Crkve u pitanjima koja se tiču seksualnosti), citirajući papu Franju, a onda, uz prigovore Rima, to se predstavlja kao završena stvar.
Sa svoje strane, Sveti Otac je jasno dao do znanja, opetovano, da ima rezerve prema smjeru kojim ide njemački Sinodalni put. Možda će učiniti isto s flamanskim biskupima. Ali je iz svega učinjenog u Belgiji jasno da progresivnije biskupske konferencije u Europi ne osjećaju nimalo dvojbe oko toga da proturječe Rimu.
Flamanski biskupi, sa svoje strane, dali su sve od sebe kako bi inzistirali na tome da blagoslov homoseksualnih zajednica ne smije zamijeniti sakrament braka. Ali ovaj naglasak, ako ništa drugo, samo naglašava koliko je daleko od katoličkih temelja belgijski pastoralni pristup otišao u pokušaju da oprosti i blagoslovi takve zajednice.
Kao da flamanski biskupi govore: „Ne, vidite, ovo je u redu jer mi blagoslivljamo samo parove koji se upuštaju u seksualne aktivnosti izvan sakramenta braka“.
(Glasnogovornik flamanskih biskupa, pomalo komično, pokušao je sugerirati da tekst za blagoslov koji je uključen u dokument nije zapravo “blagoslov“, ali nitko nije vjerovao u tu izjavu. Kao što je istaknuo o. James Martin za Washington Post, tekst jasno „moli Boga da bude s istospolnim partnerima ne samo u domu koji dijele, već i u onome što se u molitvi naziva njihovom ‘opredijeljenošću’”).
Naravno, temeljni prigovor Crkve homoseksualnim zajednicama nije da one „izgledaju kao brak“ (taj je prigovor sekundaran); nego zato jer se takve zajednice zasnivaju na spolnim odnosima izvan braka. A spolni odnosi izvan braka su pogrešni.
I to je, čini se, sporna točka. Jedini način da se opravda stav belgijskih biskupa je da se tumači – kao što oni sugeriraju – da spolne zajednice izvan braka (homoseksualne ili druge), iako nisu brakovi, predstavljaju neko drugo neutralno ili čak pozitivno dobro.
Ovdje se flamanski biskupi suprotstavljaju stajalištu koje je Kongregacija za nauk vjere tako dobro izložila prošlog proljeća:
„Kako bi bilo u skladu s naravi sakramenata, kada se blagoslov zaziva na određene ljudske odnose, osim ispravne nakane onih koji sudjeluju, potrebno je da ono što je blagoslovljeno zadovolji uvjete koji su potrebni da se prime milosti prema Božjem nacrtu upisanim u sve nas u činu stvaranja, a potpuno objavljenim od Krista Gospodina. Prema tome, samo one stvarnosti koje su same po sebi određene da služe tim ciljevima sukladne su dio biti blagoslova što ga Crkva dijeli“.
Iz tog razloga, nije dopušteno davati blagoslov vezama ili partnerstvima, čak ni stabilnim, koji uključuju spolnu aktivnost izvan braka (tj. izvan neraskidive zajednice muškarca i žene koja je sama po sebi otvorena stvaranju novoga života), kao što je slučaj sa zajednicama između osoba istog spola. Prisutnost ‘pozitivnih’ elemenata u takvim odnosima, koji se sami po sebi trebaju vrednovati i cijeniti, ne može opravdati te odnose i učiniti ih legitimnim predmetima crkvenog blagoslova, budući da ‘pozitivni elementi postoje unutar konteksta sjedinjenja koje NIJE uređeno Stvoriteljevim planom.
Kao što rekoh, teško je shvatiti stav flamanskih biskupa osim kao pokušaj da se zaobiđe nauk Crkve, utemeljen na Božanskoj objavi, da spolni odnosi pripadaju samo braku. Kao i uvijek, neuspjeh u istini vodi kratkim putem do neuspjeha u istinskom milosrđu. Kao što je Kongregacija za nauk vjere napisala u dokumentu prošle godine:
„Crkva podsjeća da sam Bog nikada ne prestaje blagoslivljati svako od svoje djece hodočasnika u ovome svijetu, jer smo Njemu važniji od svih grijeha koje možemo počiniti. Ali on ne blagoslivlja i ne može blagoslivljati grijeh; on blagoslivlja grešnog čovjeka, kako bi mogao prepoznati da je dio njegova plana ljubavi i dopustio da ga ta ljubav promijeni. On nas zapravo „prima takvima kakvi jesmo, ali nas nikada ne ostavlja takvima kakvi jesmo”.
Pratiti osobe s istospolnom privlačnošću zahtijeva povjerenje u dar Božjeg otkrivenog plana za ljudsku seksualnost. Kolebanje oko značenja tog dara, prepuštanje zabuni oko ljepote i značaja tog dara, nikome ne pomaže.
Učiniti to što čine belgijski biskupi znači riskirati pretvaranje velikog blagoslova u prokletstvo.
