Dugo izgubljeni projekt blaženog Fultona Sheena napokon je ugledao svjetlo dana i donosi snažne uvide u to kako je slavni propovjednik i televizijski voditelj gledao na djelovanje demonskih sila u suvremenom svijetu.
Knjigu pod naslovom On the Demonic: Spiritual Warfare in the Modern World priredio je don Dave Tomaszycki, koji je tijekom svojega doktorskog istraživanja pronašao Sheenove arhivske bilješke i snimljena predavanja s duhovnih obnova. Sheen je još 1974. najavio da namjerava napisati knjigu posvećenu đavlu, ali djelo nije dovršio prije svoje smrti 1979. godine.
U nedavnom gostovanju u emisiji Conversations with Consequences na radiju EWTN, don Tomaszycki govorio je o procesu istraživanja arhivske građe, Sheenovu temeljnom teološkom razumijevanju zla te o tome zašto su ovi njegovi zapisi danas još hitniji nego u vrijeme kada ih je prvi put iznosio.
Evo 12 ključnih poruka iz novih zapisa blaženog Sheena o demonskom djelovanju:
- Strategija nevidljivosti
Sheen je tvrdio da je glavna taktika đavla u suvremeno doba ostati neprepoznat kako bi mogao djelovati bez otpora. Povlačeći snažnu teološku razliku, Sheen je primijetio da je Božja definicija samoga sebe: „Ja jesam koji jesam“, dok je definicija đavla u sekulariziranoj kulturi: „Ja sam koji nisam“.
U svojem djelu iz 1948. Communism and the Conscience of the West (Komunizam i savjest Zapada), Sheen je upozorio:
„Doći će prerušen u Velikog Humanitarca; govorit će o miru, blagostanju i obilju, ne kao sredstvima koja vode Bogu, nego kao ciljevima samima po sebi… Objašnjavat će zlo kemijom i psihologijom, tako da će ljudi donositi sudove bez ikakvih mjerila i prihvaćati vrijednosti bez ikakve vjere.“
Don Tomaszycki upozorio je na veliku opasnost suočavanja sa zlom bez ukorijenjenosti u Kristu: „Ako ne živimo svetim životom… a onda se samo iz zabave počnemo baviti đavlom – ne, on će imati svoj put s nama. Moramo ostati uz Gospodina.“
- Kraj kršćanstva u društvenom smislu
Sheen je povijest Crkve promatrao kroz cikluse od 500 godina te tvrdio da živimo kroz kraj kršćanskog poretka – Christendoma. Pritom nije mislio na kraj kršćanstva, nego na politički, pravni, moralni i društveni život naroda nadahnut evanđeoskim načelima.
U svojem poznatom radijskom obraćanju iz 1974., The End of Christendom, Sheen je izjavio:
„Na kraju smo kršćanskog poretka. Ne kršćanstva, nipošto; nego Christendoma, gospodarskog, političkog i društvenog života nadahnutog kršćanskim načelima. Živimo u njemu večeras i svjedočimo tome… Danas su se linije razdvojile. Sukob je neizbježan. Neutralnost je nemoguća.“
Don Tomaszycki osvrnuo se na aktualnost tog opažanja: „Prije pedeset godina govorio je: ‘Hej, kršćanski je poredak mrtav.’ A sada mi govorimo: ‘Znate što? Mislim da je kršćanski poredak možda mrtav.’ Što prije to shvatimo, prije ćemo moći pronaći stvarna rješenja, umjesto da se držimo prošlosti.“
- Povijesne promjene meta demonskog djelovanja
Sheen je opisao kako se demonski napadi sustavno mijenjaju kroz različita razdoblja – od samoga Krista, preko njegova namjesnika na zemlji, zatim prema tijelu vjernika u vrijeme Reformacije, potom prema „drugome“ kroz pobačaj i raspad braka te naposljetku prema napadu na samoga čovjeka.
Pišući o načinu na koji zlo napada Božji naum, Sheen je rekao:
„Sotona napada sve što odražava Boga. Najprije je napao Krista u tijelu. Zatim je napao mistično tijelo Kristovo, Crkvu. A danas je napad usmjeren na ljudsku osobu, sliku Božju u čovjeku.“
Don Tomaszycki proširio je Sheenov povijesni okvir: „U svojim predavanjima pokušavam nastaviti njegovu misao… Četvrto je razdoblje usmjereno na drugoga… Sada smo u petom razdoblju i mislim da je sve više napad usmjeren na samoga sebe.“
- Tri znaka demonskog utjecaja
Polazeći izravno od biblijskog izvještaja o opsjednutom iz Geraze u Markovu evanđelju, Sheen je izdvojio tri ponavljajuća pokazatelja demonskog utjecaja u kulturi: ljubav prema golotinji i izopačenosti, sklonost nasilju te podijeljenost ili „shizofrenični“ gubitak identiteta.
Objašnjavajući evanđeoski događaj, Sheen je rekao:
„Primijetite tri obilježja gerazenskog opsjednutog: prvo, nije nosio odjeću – strast prema golotinji. Drugo, živio je u grobovima i kamenjem se ranjavao – nasilje, samouništenje i veličanje smrti. Treće, kada su ga pitali za ime, rekao je: ‘Ime mi je Legija, jer nas je mnogo’ – potpuni gubitak osobnog identiteta, podijeljena osobnost, shizofrenična kultura.“
Don Tomaszycki istaknuo je koliko su ti znakovi uočljivi u suvremenom društvu: „Kada prolazim kroz znakove demonskog – ljubav prema golotinji, nasilje i gubitak identiteta… kažem: ‘Vau, znakovi demonskog prisutni su u izobilju.’“
- Književnost kao proročka leća
Sheen je često posezao za klasičnim autorima – među njima Dostojevskim, Robertom Hughom Bensonom i Vladimirom Solovjovom – kako bi objasnio duhovnu borbu, vjerujući da umjetnici duhovne stvarnosti često prepoznaju prije filozofa.
Citirajući Kratku pripovijest o Antikristu Vladimira Solovjova, Sheen je rekao:
„Antikrist se neće tako zvati; inače ne bi imao sljedbenika… Pojavit će se kao veliki ljubitelj čovječanstva, humanitarac koji će obećavati svjetski mir, svjetsko jedinstvo i kruh za sve, pod uvjetom da čovječanstvo svoju slobodu u Kristu zamijeni za njegovo sekularno spasenje.“
Don Tomaszycki opisao je svoje istraživanje Sheenova popisa literature: „Većina njegova proročkog pisanja temelji se na Dostojevskom, koji je živio stotinu godina prije njega… Dakle, da bi bio proročki usmjeren prema budućnosti, on se vraća stoljeće unatrag. Bilo je doista zanimljivo čitati ono što je on čitao i vidjeti odakle potječu njegove misli.“
- Oponašanje protukršćanske Crkve
Sheen je upozoravao na „Mistično tijelo Antikrista“, objašnjavajući da zlo oponaša i izopačuje Božje strukture kako bi vjernike privuklo globalnoj ravnodušnosti prema svetome.
U djelu Communism and the Conscience of the West Sheen je napisao:
„Đavao će uspostaviti protukršćansku Crkvu koja će biti majmun Crkve, jer je on, Đavao, majmun Boga. Imat će sva obilježja i karakteristike Crkve, ali obrnuta i lišena svojega božanskog sadržaja. Bit će to mistično tijelo Antikrista koje će po svemu izvanjskom nalikovati Mističnom tijelu Kristovu.“
Don Tomaszycki primijetio je da je silazna putanja povijesti jasno prikazana u Svetom pismu: „Na kraju poglavlja koje se zove ‘Mistično tijelo Antikrista’… govori kako Crkva nije optimistična u pogledu povijesti – kao da povijest ide nizbrdo. To je ono što govori Knjiga Otkrivenja… Znamo da Isus pobjeđuje, ali povijest brzo ide nizbrdo.“
- Zamke svjetovnosti
Sheen je upozoravao da su demonske zamke suptilne i da nisu rezervirane samo za jednu stranu kulturnih rasprava. Često je isticao da je glavni cilj Sotone prema vjernicima jednostavno navesti ih na duhovno zanemarivanje i svjetovnost.
Govoreći o suptilnoj privlačnosti kompromisa sa svijetom, Sheen je napisao:
„Glavna kušnja onih koji su u Crkvi bit će biti svjetovan, jednostavno ostati zaglavljen u svijetu. Đavao ne navodi svakoga na užasno zla djela. Za mnoge je dovoljno da ih uspije držati na određenoj udaljenosti, da ih navede da jednostavno zanemare zajedništvo s Isusom. Otrov djeluje i imat će svoj učinak.“
Upozoravajući na samopravednost, don Tomaszycki je rekao: „Često imamo tu predodžbu: ‘Đavao postavlja zamke tim ljudima, ali meni ih ne postavlja.’ A zapravo, on ima zamke za sve nas.“
- Opasnost pogrešno usmjerenih borbi
Vjernici često upadaju u zamku borbe protiv duhovnih sila svjetovnim oružjem – poput ljutnje ili pravnih sukoba – čime se ne dotiču korijena problema.
U knjizi On the Demonic Sheen je upozoravao da se unutarnji duhovni život ne smije zamijeniti bučnim političkim aktivizmom:
„Govor, govor, govor, govor, govor. Rasprava, rasprava, rasprava. Kada nam nedostaje unutarnji život, mnogo govorimo. Jadno, brbljavo kršćanstvo… Kada izgubimo duhovni pogled, ulazimo u politiku.“
Don Tomaszycki primijetio je: „Mislite li da će ljutito pismo promijeniti mišljenje đavla? Ako đavao mrzi Euharistiju, naš odgovor treba biti da ljubimo Euharistiju – kleknemo pred Gospodinom u klanjanju.“
- Nadmoć Božje sile
Don Tomaszycki upozorio je čitatelje da duhovnoj borbi ne pristupaju samo iz intelektualne znatiželje ili pokušavajući izravno nadmudriti demonsku inteligenciju. Naglasio je: „Na kraju, đavao je jači od nas ako smo sami, ali nije jači od Isusa.“
Sheen je dosljedno učio da, iako đavao posjeduje nadmoćnu anđeosku inteligenciju, on ipak ostaje ograničeno stvorenje pod Božjom vlašću:
„Sotona može biti lav koji riče, ali on je lav na lancu. Ne može ići dalje od onoga što mu Svemogući Bog dopusti. Ne trebamo se bojati đavla, jer je Isus jači i pobijedio ga je iz ljubavi prema nama.“
- Tri glavna duhovna oružja
Kako bi se učinkovito borili u duhovnim bitkama, Sheen je vjernike upućivao isključivo na Božju zaštitu: ime Isusovo, krv Isusovu i pobožnost prema Djevici Mariji.
Sažimajući te božanske lijekove u djelu On the Demonic, Sheen je potvrdio:
„Tri su velike obrane od moći demonskoga: sveto Ime Isusovo, pred kojim se mora prignuti svako koljeno na nebu, na zemlji i pod zemljom; Predragocjena Krv Isusova, koja je oprala grijeh svijeta; i Marija, Majka Božja, kojoj je Svemogući Bog povjerio da satre glavu zmiji.“
Don Tomaszycki istaknuo je posebnu snagu Kristova imena: „Ime čini nekoga ili nešto prisutnim. Kada zazovete sveto Ime Isusovo, tu je prisutnost. A naš je Gospodin uvijek prisutan u borbenom poretku.“
- Marijina uloga u „Času“ borbe
Sheen je marijansku pobožnost izravno povezao s duhovnom borbom, objašnjavajući da Marija u Kani i na Kalvariji sudjeluje u Kristovu „času“ otkupljenja („Što ja imam s tobom?“).
U djelu The World’s First Love Sheen je opisao Marijinu zastrašujuću čistoću u očima zla:
„Sotona se boji Marije jer je ona jedino stvorenje koje mu se nikada nije predalo. U njoj đavao susreće sebi ravnu protivnicu, jer ona je Žena odjevena suncem koja je svojom petom satrla zmijinu glavu.“
Don Tomaszycki objasnio je zašto Bezgrešno začeće Marijino izaziva strah u demonskom svijetu: „Svi smo grešnici, što znači da je đavao dobio neke bitke protiv nas… Ali ne i protiv Gospe – i to ga jednostavno izluđuje.“
- Snaga svetoga sata
Sheen je zaključio da konačna obrana od duhovne tame nije nezdrava opsjednutost zlom, nego ustrajna molitva usredotočena na euharistijsko klanjanje.
Razmišljajući o nužnosti euharistijske molitve u djelu On the Demonic, Sheen je napisao:
„Živimo u užurbanom, uzbuđenom svijetu. Svijetu koji je podešen na prekidanje… To je, moja draga braćo i sestre, razlog za ustrajni sveti sat. To je jedini način na koji danas možemo moliti, jer toliko vremena treba da se oslobodimo svijeta. Dok ostajemo s Njim, zemlja počinje blijedjeti. Sve smo svjesniji Kristove prisutnosti.“
Don Tomaszycki sažeo je Sheenovu temeljnu strategiju za vjernike:
„Posljednje poglavlje knjige govori o borbi protiv demonskog svetim satom… On se uvijek iznova vraćao Isusu, uvijek je išao Isusu.“
