Današnja Božja riječ govor je o prihvaćanju Božjeg vodstva… Ona je dakle komentar o našoj potrebi da budemo vođeni od nekoga, upravljani i usmjeravani od nekoga… Gospodin traži od nas da prihvatimo njegov glas i njegovo vodstvo, jer je to jedini način kojim ćemo ući u život.
1. čitanje: Dj 13, 14. 43-52
POGANI RADOSNO PRIHVAĆAJU PRUŽENU IM PRILIKU SPASENJA.
Dok su se neki Židovi puni zavisti suprotstavljali onome što su govorili Pavao i Barnaba, pogani su slušali s radošću riječ Gospodnju i objeručke prihvatili njima pruženu priliku da budu dionici života vječnoga.
2. čitanje: Otk 7, 9.14b-17
IVAN OPISUJE SVOJE VIĐENJE mnoštva na Nebu. Oni zbog svoje vjernosti bivaju nagrađeni blizinom Pastira koji ih vodi na izvore voda života. Svi koji su ga slušali primili su u konačnici vječnu nagradu.
Spominjanje mnoštva iz svakog naroda je govor o univerzalnosti spasenja. Nitko nije isključen, osim ako sam sebe isključuje, svi su pozvani i svima je upućena poruka spasenja. Krv Jaganjčeva je prolivena za svakog čovjeka, ona je univerzalno sredstvo čišćenja duša. Tko god je oprao svoje haljine u toj krvi ulazi u njegovu zaštitu, pod njegov šator…
EVANĐELJE: Iv 10, 27-30
ISUS POZNAJE SVOJE OVCE po poslušnosti njegovu glasu.
ČIJE SMO VODSTVO PRIHVATILI? … Možemo to zaključiti upravo po tome čije glasove i savjete slijedimo.
Događa se da pojedini mladi ljudi postanu u nekoj fazi svoga života jako buntovni i posve neposlušni svojim roditeljima. U toj buntovnosti sve će učiniti suprotno od dogovora.
U isto vrijeme očekuju od njih da ih financiraju, hrane, da im osiguraju modernu odjeću, obuću, lagodan život i još puno toga. Sve to traže od njih, ali ne žele slušati njihove savjete i opomene…
Međutim, vrlo lako će poslušati nepoznate im osobe i glasove sa strane… U svojoj nemoći roditelji se često pitaju čija su to zapravo djeca koju su rodili i kojoj su sve dali?! Za koga su ih rodili?!
Naveo sam za primjer mlade ljude, ali mi imamo danas tolike kršćane, zrele osobe, koji više uopće ne slušaju glas Crkve, niti vodstvo crkvenih autoriteta.
Istina, oni dolaze sa zahtjevima Crkvi kad im nešto treba, ali nakon toga idu opet po svom. Oni se o Crkvi informiraju iz ideoloških medija, te za njih Crkva više ne igra nikakvu ulogu u njihovim razmišljanjima.
Takvi kršćani više ni u čemu ne poučavaju svoju djecu kršćanskim vrijednostima, ne daju im nikakav primjer vjere… Oni dakle po svom načinu života slijede neke druge glasove koji su posve suprotni onom Isusovu.
Čiji su dakle postali toliki kršćani koji su od Crkve po krštenju bili rođeni za Nebo?!
Isus nam u današnjem evanđelju kaže kako su njegovi oni koji slušaju njegov glas. Slušati glas Gospodinov znači prihvatiti njegovo vodstvo kao jedinu opciju života.
Današnja Božja riječ govor je o prihvaćanju Božjeg vodstva… Ona je dakle komentar o našoj potrebi da budemo vođeni od nekoga, upravljani i usmjeravani od nekoga… Gospodin traži od nas da prihvatimo njegov glas i njegovo vodstvo, jer je to jedini način kojim ćemo ući u život.
Kako se to vidi jesmo li prihvatili biti od njega vođeni? Isus jasno kaže: Ovce moje slušaju moj glas; ja ih poznajem i one idu za mnom. (Iv 10, 27)
Prihvaćanje je onoliko koliko je poznavanje, i obrnuto… Poznavati u biblijskom smislu znači biti jedno s osobom.
Isus poznaje one koji su njegovi prema poslušnosti njegovu glasu. Samo poslušni njegovu glasu idu za njim i samo takve on smatra svojima. Lijep primjer toga je prispodoba o pet mudrih i pet ludih djevica.
Naime, onih pet ludih nije bilo u dvorani kad je došao Zaručnik, a kasnije kad su kucale na vrata da im otvori čule su glas: „Ne poznam vas!“
Koliko će nas Isus kao Dobri Pastir poznavati ovisit će o tome koliko smo mi ondje gdje to on od nas očekuje, koliko slušamo njegov glas.
POZNAJEŠ LI ISUSA KAO SVOGA OSOBNOGA SPASITELJA, KAO SVOGA PASTIRA? I hoće li on tebe prepoznati kao svoju ovčicu!
Dva čovjeka, obojica poznati glumci, pozvani su u jednu školu kako bi izveli nekoliko glumačkih predstava i recitacija. Tako su bili fascinantni da su nakon svake točke bili popraćeni dugim aplauzom.
Ravnatelj škole ih je na kraju zamolio da svaki na svoj način izrecitira Psalam 23. Najprije je nastupio mladi glumac i zaradio je dugi aplauz. Zatim je stari glumac počeo riječi Psalma, i kad je završio u dvorani je nastupila duboka tišina, svi su ostali u svojim mjestima u dubokom ozračju koje je nastupilo.
Mladi glumac je prišao ispred i rekao pred svima – Ja sam izrekao svoje glumačko umijeće u ovom psalmu i dobio sam vaš dugi aplauz kao nagradu za svoje umijeće, ali moj kolega je nagradio vas nečim puno dubljim – On ne samo da poznaje Psalam, on poznaje Pastira.
Istinsko poznavanje pokazuje se kroz istinsko nasljedovanje glasa drage osobe…
Isus poziva ovce na svoje pašnjake jer im želi dati pravu hranu, radost svoje ljubavi, svoje blizine… Ali treba prihvatiti njegov glas kao najdraži zvuk na koji se obraduje ljudsko srce, treba mu biti poslušan.
TREBAŠ LI SIGURNOST?
Tko treba Pastira? Pastir je oznaka sigurnosti. Svatko tko je potreban sigurnosti potreban je i pastira. Tko traži Boga i sigurnost u Bogu taj prihvaća Isusa za svoga Pastira, te sluša njegov glas i ide za njim.
Sa stranice dominikanci.hr
