„Cijeli svijet se probudio zaprepašten otkrivši da je arijanski”. Tako se žalio crkveni otac sveti Jeronim iz četvrtog stoljeća, o tome koliko se brzo kristološka hereza koja potječe iz Aleksandrije, Egipta, proširila unutar Crkve uz pomoć mnogih biskupa. Danas bismo mogli primijeniti Jeronimov komentar na trenutnu krizu: „Cijeli svijet se probudio, zaprepašteno otkrivši da je homoseksualan“.
Ovo je doista nevjerojatno, uzevši u obzir da se društveno prihvaćanje homoseksualnog načina života i istospolnog „braka”, u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, dogodio u manje od šezdeset godina, računajući od početka takozvane „seksualne revolucije”.
Što se same Crkve tiče, treba gledati prema Njemačkoj kako bismo vidjeli koliko je uspješan pokret za „prava homoseksualaca“ i procijeniti što to znači za razumijevanje i samo prakticiranje kršćanske religije. Svaki biskup u Njemačkoj sudjelovao je u onome što se naziva „Sinodalnim putem” – procesu dijaloga, koji organiziraju njemački biskupi u suradnji sa Središnjim odborom njemačkih katolika (ZdK), najvećom od nekoliko skupina u Njemačkoj koje predstavljaju laike katolike. Sudionici su pozvali na nekoliko promjena u crkvenoj doktrini i praksi, kao što je ublažavanje zahtjeva svećeničkog celibata, crkveni blagoslov homoseksualnih zajednica i veće zajedništvo između katolika i protestanata.
Dana 4. veljače, glasovanjem sto sedamdeset četiri za, trideset protiv i uz šest suzdržanih, sudionici Sinodalnog puta usvojili su prijedlog koji poziva na ređenje žena u suprotnosti s nepogrešivim učenjem koje je izrekao papa Ivan Pavao II. u svome apostolskom pismu Ordinatio Sacerdotalis iz 1994. godine, prema kojemu Crkva nema ovlasti rediti oženjene muškarce i to pitanje nije otvoreno za raspravu. Nadalje, „plenarni sastanak ‘Sinodalnog puta’ Njemačke katoličke crkve završio je u subotu glasovanjem za nacrte tekstova koji pozivaju na uspostavu istospolnih zajednica i izmjenu nauka Katekizma o homoseksualnosti“. To je glasovanje završilo potvrdno i to velikom većinom: sto šezdeset jedan glas za, trideset četiri protiv i jedanaest suzdržanih što se tiče „blagoslova zajednica istog spola”, i sto sedamdeset četiri glasa za, dvadeset dva glasa protiv i sedam suzdržanih radi promjenu nauka u Katekizmu o homoseksualnosti.
U svibnju 2021. godine, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Ludwig Muller dao je intervju za Kath.net. Na pitanje je li njemačka Crkva krenula prema raskolu, kardinal je rekao: „Bojim se da jest, ali se nadam da nije“. No posljednjih godina brojni njemački biskupi branili su homoseksualni način života, istospolni „brak” i pozivali Crkvu da promijeni svoj moralni nauk u vezi tih pitanja. U veljači 2021. godine, na primjer, biskup Peter Kohlgraf iz Mainza izjavio je da se od katolika s homoseksualnim sklonostima ne može očekivati da će živjeti čedno jer „sklonost nije sama izazvana”.
Ostali njemački biskupi koji su javno izrazili podršku blagoslovu istospolnih zajednica su kardinal Reinhard Marx iz Münchena-Freisinga, biskup Franz-Josef Bode iz Osnabrücka i biskup Heinrich Timmerervers iz Dresden-Meißena. Dok je u prosincu 2020. godine, biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, pozvao na promjenu Katekizma Katoličke crkve u vezi s nemoralnošću homoseksualnih djela.
Ovaj poziv na promjene sada je intenziviran. Sto dvadeset pet zaposlenika njemačke Crkve, uključujući svećenike, vjeroučitelje i administrativne djelatnike, 24. siječnja pokrenulo je svoju kampanju #OutinChurch sa sedam specifičnih zahtjeva. Koji su sljedeći:
- Želimo biti u mogućnosti živjeti i raditi otvoreno kao LGBTIQ+ osobe u Crkvi bez straha.
- LGBTIQ+ osobe moraju imati pristup svim područjima djelovanja i zanimanja u Crkvi bez diskriminacije.
- Treba promijeniti crkvena pravila zapošljavanja. Otvoren život prema seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, čak i u partnerskom ili građanskom braku, nikada se ne smije smatrati kršenjem lojalnosti ili razlogom za otkaz.
- Klevetničke i zastarjele izjave crkvene doktrine o spolnosti i rodu potrebno je revidirati na temelju teoloških i ljudsko– znanstvenih spoznaja. Ovo je od iznimne važnosti, posebno s obzirom na odgovornost Crkve u cijelom svijetu za prava LGBTIQ+ osoba.
- Crkva ne smije uskratiti Božji blagoslov i pristup sakramentima LGBTIQ+ osobama i parovima.
- Crkva koja se poziva na Isusa i njegovu poruku mora se čvrsto suprotstaviti svim oblicima diskriminacije i promicati kulturu različitosti.
- Crkva je kroz povijest u svome ophođenju prouzročila mnogo patnje LGBTIQ+ osobama. Očekujemo da biskupi preuzmu odgovornost za to u ime Crkve, da se pozabave institucionalnom poviješću krivnje i da se zalažu za promjene na koje pozivamo.
Jedna je stvar da takva skupina postavlja ove odvažne zahtjeve, a sasvim drugo da biskupi prihvate inicijativu. No, upravo je to učinila Njemačka biskupska konferencija u sklopu Sinodalnog puta. #OutinChurch ne zahtijeva samo da homoseksualne osobe budu prihvaćene i poštivane kao osobe. Oni zahtijevaju da oni koji žive homoseksualnim načinom života „čak i u partnerstvu ili građanskom braku“ imaju pravo raditi za njemačku Crkvu, da se promijeni katolička doktrina o nemoralu homoseksualnih čina, te da oni koji su aktivni u homoseksualnom načinu života budu blagoslovljeni i imaju „pristup sakramentima” – što naravno označava primanje svete pričesti.
Što se tiče arijanske hereze, sveti Jeronim je zapisao sljedeće: „Apostolska lađa bila je u opasnosti, tjerao ju je vjetar, u bokove su joj udarali valovi te nade više nije bilo. Ali Gospodin se probudio i naredio da oluja prestane; zvijer je umrla i opet je nastupio mir”. Možemo se usuditi nadati da će se za trenutnu krizu njemačke Crkve pronaći takvo rješenje.
