Naslovnica Crkva Čovjek mora izabrati: Bog ili ništa; tišina ili buka

Čovjek mora izabrati: Bog ili ništa; tišina ili buka

Kardinal Robert Sarah, koji će sredinom lipnja navršiti 72 godine, sve se više ističe kao vodeći glas daljnje liturgijske obnove – obnove koja bi nas, kako se Sarah nada, trebala učiniti svjesnijima i otvorenijima prema stvarnoj prisutnosti našeg Gospodina.

Francuski novinar Nicolas Diat surađivao je s kardinalom Sarahom u oblikovanju teksta dviju knjiga, koje nam otkrivaju kardinalove uvide u ključne probleme duhovnog života. Prva je bila Bog ili Ništa, a druga, koja će uskoro biti objavljena i kod nas, je Snaga tišine: protiv diktature buke.

Pet poglavlja Snage tišine su meditacije o Božjoj tišini, preko koje Bog komunicira sa svakim od nas u dubinama naše duše, kao i o tišini koju moramo kultivirati u sebi kako bi Ga mogli prihvatiti. Knjiga je strukturirana oko kontrasta između tišine i svijeta, otajstva tišine u svetom, pa čak i Božje tišine pred licem zla. Prečesto se zatvaramo za Boga uranjajući u buku svijeta.

Naša budućnost je u Božjim rukama, a ne u bučnom uzbuđenju ljudskih razgovora, čak i ako se oni čine korisnima. Čak i danas, naše pastoralne strategije bez ikakvih zahtjeva, bez poziva na obraćenje, bez radikalnog povratka Bogu, putevi su koji ne vode nigdje. To su politički korektne igre koje nas ne mogu dovesti do raspetog Boga, našeg istinskog osloboditelja.” [# 34]

Ili, kako bi rekao Sarah koristeći usporedbu iz svoje ranije knjige “Čovjek mora izabrati: Bog ili ništa; tišina ili buka” (# 111).

U biti, kardinal Sarah shvaća da su “osobe koje žive u buci poput prašine koju vjetar lako raznosi” (# 110), dok nas “nepogrešivo, tišina vodi prema Bogu, pod uvjetom da čovjek prestane gledati na sebe” (# 115).

Uz naš svakodnevni život, kardinal primjenjuje ovo shvaćanje tišine i na liturgiju, pa čak i na poslanje Crkve kao cjeline, osobito protiv iskušenja da Kristovo otajstvo i djelatnost Crkve svedemo na puko rješavanje društvenih problema.

U sekulariziranom, dekadentnom svijetu, ako Crkva popusti zovu materijalističkih, medijskih i relativističkih sirena, riskira da Kristova smrt na križu za spas duša bude uzaludna. Poslanje Crkve nije riješiti sve socijalne probleme svijeta; Ona mora neumorno ponavljati Isusove prve riječi na početku njegove javne službe u Galileji: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1,15)” [305]

Izvor