Naslovnica Crkva Vjera bez susreta s uskrslim Kristom nema svrhe

Vjera bez susreta s uskrslim Kristom nema svrhe

Bog nas je po svom velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za ŽIVOTNU NADU (vidi 1 Pt 1, 3), piše sv. Petar na samom početku svoje Prve poslanice. Nešto se promijenilo, nešto jako bitno u samom korijenu i zato ovaj naglasak na samom početku Poslanice, da shvatimo što je polazište i temelj onoga što vjerujemo.

Uskrsnuće Isusovo sve mijenja, počevši od naših životnih postavki, naših vlastitih ograničenja i nemoći, koji nas često znaju bacati u sjene nestalnih osjećaja… Nešto je zaista bitno drugačije u shvaćanju i življenju vjere, a to nešto treba svatko od nas uzeti ozbiljno. Što je to postaje jasno u susretu, u upoznavanju iz bližega s događajem o kojem svi pričaju… A za to trebam doći ondje gdje se događaj uprisutnjuje.

Kršćanin mora biti ČOVJEK NADE S RAZLOGOM, a to je ona gore rečena ŽIVOTNA NADA koja počiva na uskrsnuću Isusa Krista. To je nada koja me zove sebi i koja mi želi otkriti svoje razloge nadanja.

Vjera bez susreta s uskrslim Kristom nema svrhe, jer ona ostaje na razini groba, pa su zato mnogi vjernici godinama neutješni i oduzeti od žalosti i razočarenja. Baš zato nas apostol poziva da se unatoč svim kušnjama trebamo radovati, jer smo uskrsnućem Isusovim postigli SVRHU SVOJE VJERE, a to je SPASENJE DUŠA (vidi 1 Pt 1, 6-9).

NAKON SUSRETA S USKRSLIM NIŠTA VIŠE NIJE ISTO U VJERI, baš kao što ništa više nije bilo isto ni kod Tome.

Pogledajmo kakav je bio prije, a kakav poslije susreta s Uskrslim…

Toma je bio čovjek koji je zasadio mnoga razočarenja u sebe, i zato mu je bio teško prenijeti neko oduševljenje. Takvo njegovo stanje jednostavno je sve dovodilo u sumnju. Bio je od onih vjernika koje je teško upaliti, za nešto pokrenuti, i koji traže izliku i opravdanje za svoju neangažiranost, za svoje nesudjelovanje…

Nemali je broj vjernika koji će vrlo lako opravdati svoje izostanke sa svete mise, koji će među argumente vješto iskopati i mnoge mane svoga župnika, ili kad vidi tko sve ide onda on zato ne ide, i td…

Ni Toma nije bio s ostalim učenicima kad im je Isus došao onog dana Uskrsnuća, a to je bio prvi dan u tjednu, odnosno nedjelja.

Toma dakle nije bio na svetoj misi, i svojim odbijanjem da prihvati svjedočanstvo ostalih učenika on je samo tražio izliku kako i dalje ne bi dolazio.

Bio je jedan od onih razočaranih i praznih ljudi, i njemu je zato to sve bilo dosadno i bez smisla. On nije vidio dublji razlog takvog okupljanja. Odnosno, ono o čemu piše sv. Petar: nije još bio upoznao svrhu svoje vjere… To se tek trebalo dogoditi.

Međutim, Toma da bi susreo Uskrsloga morao je ipak doći na misu sljedeće nedjelje, odnosno nakon osam dana. I moglo bi se reći, nije riječ o tome da je on mogao uvjetovati Isusa da mu se ukaže kako bi vjerovao. Sam Gospodin naime kaže – … Blaženi koji ne vidješe a vjeruju. Nego, da bi se čovjek susreo s najvećim otajstvom svoje vjere mora sam sudjelovati u tom otajstvu, MORA BITI ONDJE GDJE JE OTAJSTVO.

Ako kršćanin zatvori vrata za sobom svemu onom izvanjskom što ga udaljava od Crkve, od zajedništva, i to vrijeme posveti Bogu, TADA DOLAZI KRIST USKRSLI i otkriva mu se, pokazuje mu se, daje mu se opipati… Upravo to se dogodilo i Tomi.

A upravo to se treba dogoditi svakom vjerniku. I nema opravdanja ni jedan kršćanin za svoje izostanke sa svetih misa. Svatko tko želi ostati Kristov i tko želi susresti Krista uskrsloga i primiti plodove njegove žrtve, tko želi opipati njegove rane mora kao i Toma doći na nedjeljni sastanak, biti uključen u život zajednice. Ondje nam Krist pristupa, ondje nas on želi vidjeti.

Život kršćanske zajednice treba biti odraz onoga što nam govore Djela apostolska – Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštvanje obuzimaše svaku dušu… Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko (Dj 2, 42-44).

To je snažan govor o modelu zajednicu kakvu Krist želi vidjeti u nama i među nama. Tada to postaje svjedočanstvo naše vjere, onih koji vjeruju sa svrhom, koji se nadaju s razlogom, i tada ćemo svjedočiti brojnim čudesima i obraćenjima koja će se događati.

sa stranice dominikanci.hr