Nova Godina
Stara se posve razotkrila, završila je svoj tijek i povukla.
Dolazi nova, tajna, tamna i šutljiva.
Što mi nosiš? Kako bih rado zavirio u tvoju knjigu, da pročitam što se sve zbiva i skriva, što sve pripravljaš bijednom čovječanstvu. Ali, čemu? Kršćanin već sve zna. Njemu je otkriven put, zna odakle je, zna i kamo ide. A ove dnevne promjene ne ulaze u srž i ne mijenjaju njegov tijek. One mu samo mogu poslužiti u izgradnji, kao materijal koji može upotrebljavati za usavršavanje svoje, za rast i izgradnju u Tijelu Kristovu.
Nepoznati su nam putovi, ali ih Tvoje svjetlo već unaprijed obasjava i prosvjetljuje te na vrijeme upozorava na prepreke, provalije i bezdane. Samo treba proći tom stazom, pa će sve dobro ispasti, kroz školu Tvoga vođenja, kamo ukazuje Tvoj prst…
Iz dnevnika fra. Celestina Tomića na Novu godinu, 1944.
