„Dragi moj prijatelju, razbistri svoj um. Možeš razgovarati kao što čine i drugi ljudi… to je način razgovora u društvu, ali nemoj razmišljati glupo“.
Američki biskupi započet će svoj redoviti lipanjski (virtualni) sastanak prekosutra. Na vrhu dnevnog reda tema će biti “katolički” predsjednik koji ne samo da zanemaruje učenja o pobačaju, seksu i braku, već je njegova administracija odlučna u umanjivanju vjerskih sloboda kada je u pitanju otpor seksualnoj revoluciji.
Na sastanku će se, formalnim jezikom, postaviti pitanje o „euharistijskoj dosljednosti“. Za neupućene, ovaj apstraktni izraz predstavlja jednostavno pitanje… Trebaju li se osobe poput Joea Bidena, Nancy Pelosi i stotine drugih koji promiču ubijanje stotina tisuća nevinih godišnje i čine ozbiljan javni skandal pričestiti?
Odgovor je NE.
Izraz „euharistijska dosljednost“ je prvi puta upotrijebljen u dokumentu koji su 2007. izdali latinoamerički biskupi u Aparecidi, u Brazilu. Predsjedavajući kardinal odbora za izradu nacrta je bio tadašnji nadbiskup Buenos Airesa Jorge Bergoglio, sadašnji papa Franjo. Dokument Aparecida jasno i snažno kaže:
„Nadamo se da će zakonodavci, šefovi vlada i zdravstveni djelatnici, svjesni dostojanstva ljudskoga života i ukorijenjenosti obitelji u našim narodima, obraniti i zaštititi obitelji od gnusnog zločina pobačaja i eutanazije; jer je to njihova odgovornost. Stoga, kao odgovor na vladine zakone i odredbe koji su nepravedni u svjetlu vjere i razuma, treba poticati prigovor savjesti. Moramo se pridržavati „euharistijske dosljednosti“, to jest, biti svjesni da se oni ne mogu pričestiti i istovremeno djelovati djelima ili riječima protiv zapovijedi, posebno kada se potiče pobačaj, eutanazija i drugi teški zločini protiv života i obitelji . Ova odgovornost posebno se odnosi na zakonodavce, šefove vlada i zdravstvene djelatnike“ (paragraf 436).
Kakav će odgovor današnji biskupi dati na ovo pitanje? Ironično je da su određeni članovi američkog episkopata (kardinali Cupich i Tobin), koje kolege biskupi nisu izabrali da presjedaju biskupskom konferencijom, otišli u Rim s namjerom blokiranja američkih biskupa da kažu točno ono što su rekli kardinal Bergoglio i Latinsko američka biskupska konferencija.
Oni koji presjedaju američkom biskupskom konferencijom odlučili su, kroz redovite postupke, ponovno istražiti ovo pitanje, s obzirom na trenutnog američkog predsjednika i predsjedatelja zastupničkog doma. Nevjerojatno je što su već izbili prijepori oko same činjenice da će ovaj sastanak raspravljati o pitanju pričesti. Svaka izjava – ako se neka pojavi – bit će izdana tek nakon drugog kruga rasprave i glasovanja na godišnjem sastanku biskupa u studenome.
Čini se da su neki američki prelati u panici zbog toga što bi Crkva mogla poduzeti nešto protiv zalutale braće i sestara koji su stranačku politiku stavili iznad svoje vjere. Uz to, oni promiču lažni pogled na ono što katolici mogu, a što ne mogu u pluralističkoj zemlji poput Sjedinjenih Američkih Država.
Zašto se to dogodilo je pitanje za neki drugi dan. No, šezdeset i sedam biskupa potpisalo je pismo predsjedniku Američke konferencije katoličkih biskupa (USCCB) nadbiskupu Gómezu suprotstavljajući se ne samo raspravi među biskupima već i radu odbora za izradu tekstova. Kardinal Dolan, u početku potpisnik, povukao je svoje ime kada mu je kasnije poslan sam tekst. Postoje glasine da su drugi biskupi bili zavedeni da potpišu prije nego što su vidjeli što dokument predlaže.
Ali rasprava se nastavlja. Dakle, ovdje slijedi nekoliko kratkih prijedloga kako biskupi trebaju postupiti ako su stvarno ozbiljni.
Veliki dr. Samuel Johnson jednom je savjetovao svoga briljantnog biografa Jamesa Boswella: „Dragi moj prijatelju, razbistri svoj um. Možeš razgovarati kao što čine i drugi ljudi… to je način razgovora u društvu, ali nemoj razmišljati glupo“.
Relevantni slučajevi licemjerja:
Dijalog. Neki biskupi pokušavaju odgoditi ili čak spriječiti djelovanje protiv antikatolika govoreći da s njima moramo biti u “dijalogu“ radi zajedničkog interesa. Da budemo sigurni, ali u tome je poanta. Svatko, na primjer, želi čist okoliš, pomoći siromašnima, pravilno postupanje s autentičnim izbjeglicama. Ali kome je za to potreban “dijalog“? Ozbiljan katolik može pomisliti da bi ubijanje gotovo milijun ljudskih bića u maternici svake godine, koje se upravo događa, moglo biti hitnije od, recimo dugoročnih unutarnjih i vanjskopolitičkih stavova.
Pozivanje na “dijalog“ u vezi pobačaja je klasičan oblik licemjerja; nikamo ne stižemo sa političkim skrivanjem. To znamo s moralnom sigurnošću. Nastavite razgovarati sa zalutalima zbog njihove duše, ali molim vas, nemojte misliti – ili pokušati uvjeriti nas ostale – da će takav dijalog dati javne rezultate. Ovdje je potrebno obraćenje koja neće doći političkim “dijalogom“.
Euharistija kao oružje. Biskup San Diega, Robert McElroy, rekao je da bi sankcije protiv Bidena i sličnih političara označile „euharistiju kao oružje“. Slažem se, u smislu da se Euharistija koristi protiv zla i zamki đavla. Ne slažem se da je to pokušaj nagovaranja neistomišljenika. To bi bilo čisto licemjerje. Misli li netko da će se Joe, Nancy ili drugi osjećati ugroženima uskraćivanjem pričesti ili će promijeniti svoje stavove? Volio bih da hoće, ali odavno su već sami progovorili o svome odnosu prema katoličanstvu. I čak su ponosni na to.
„Što je s…?“ Kada ljudi u Crkvi pokušavaju istaknuti masakar nevinih putem pobača, optužuju nas da ne marimo za žene, siromahe, okoliš, izbjeglice itd.; što je isto tako katolička briga. Doista jest. Ali to su normalna politička pitanja s više mogućih odgovora. Kako se, recimo, najbolje borimo protiv siromaštva – programom protiv siromaštva ili gospodarskim rastom? Odgovor će uvijek biti kombinacija, a mješavina će se s vremenom mijenjati, kao i problem.
Dijalog, euharistija kao oružje i druge brige… Sve to zamagljuje pravu perspektivu i ne bismo trebali skretati pogled sa stvarnog problema. Katolik se u javnom životu ne može sakriti iza ovih zavaravanja kada se energično promoviraju politike koje je Aparecida nazvala „nepravednima u svjetlu vjere i razuma“.
Smrt nevinih je danas najvažnije pitanje u katoličkoj brizi za društvo. Naši biskupi, pojedinačno i zajedno, moraju to reći i svojim ponašanjem pokazati da vjeruju u to.
Dr. Robert Royal je glavni urednik portala The Catholic Thing, predsjednik Instituta Faith & Reason u Washingtonu, a trenutno radi kao gostujući predavač na katedri za katoličke studije o John Henry Newmanu na koledžu Thomasa Morea. Najnovije su mu knjige Kolumbo i kriza Zapada te Dublja vizija katoličke intelektualne tradicije u dvadesetom stoljeću.
