Poput mnogih drugih, zabrinjava me uspjeh određenih političara u našoj zemlji koji se izjašnjavaju kao krajnji socijalisti ili komunisti. Ovdje nije riječ o tome da klasični liberali odnose pobjedu nad uobičajenim konzervativcima; riječ je o pobjedi ljudi koji se protive temeljnim načelima na kojima počiva naša država.
Mnogo je razloga zbog kojih prezirem komunizam, ali želim skrenuti pozornost na jedno pitanje od presudne važnosti. Karl Marx rekao je da je prva kritika – kritika religije. Time je mislio da se, prije nego što može doći do potpunog preoblikovanja političkog i gospodarskog sustava društva, religija mora srušiti. Razlog je taj što je religija, prema njegovu shvaćanju, „opijum za mase“, sredstvo kojim se otupljuje osjetljivost ljudi na patnju uzrokovanu gospodarskim izrabljivanjem. Sve dok se napaćeni narod uljuljkava u samozadovoljstvo maštarijama o Božjoj providnosti i obećanju vječnog života, nikada se neće pobuniti i zbaciti svoje okove.
Ovim pojašnjenjem Marx je otišao korak dalje od svog učitelja, Ludwiga Feuerbacha. Taj danas malo poznati, ali iznimno utjecajan njemački mislilac tvrdio je da je Bog tek projekcija idealizirane slike koju čovjek ima o samome sebi. Ljudi su u ograničenoj mjeri mudri, dobri i moćni, ali bi željeli biti sveznajući, savršeno dobri i svemoćni. Zato tu fantaziju projiciraju izvan sebe i stvaraju lik Boga. Zatim, gotovo tragično, padaju na koljena i štuju ono što su sami stvorili te od toga traže da im podari ono što žele. Marx je u potpunosti prihvatio takvo tumačenje religije, ali je postavio dodatno pitanje: zašto ljudi uopće čine tako nešto? Njegov odgovor bila je teorija o opijumu – činimo to kako bismo ublažili svoju bol.
Usput rečeno, prema takvom tumačenju, ja bih kao biskup Katoličke Crkve u biti bio visokorangirani diler droge. A tijekom svojih godina kao profesor u sjemeništu zapravo sam obučavao dilere na nižoj, „maloprodajnoj“ razini.
Možete li sada razumjeti zašto uvjereni marksisti smatraju da se ljudi poput mene moraju ukloniti i zašto se „fantazija“ koju navodno širimo mora raskrinkati?
No postoji i drugi razlog zbog kojeg je uklanjanje religije od presudne važnosti za Marxa. Komunizam teži tome da bude sveobuhvatan sustav koji podrazumijeva državnu kontrolu nad obrazovanjem, zabavom, komunikacijama, politikom, a osobito gospodarstvom.
Ono što se odlučno suprotstavlja toj težnji jest religija, koja tvrdi da su svi ti društveni aspekti u konačnici podložni Božjem sudu. Ako Bog postoji, tada postoji i objektivno moralno mjerilo prema kojemu se mogu prosuđivati – i time ograničavati – vlast, politika, gospodarstvo i sve ostalo.
Kako je zanimljivo da Biblija, gotovo jedinstvena u književnosti staroga svijeta, odbija obožavati svoje vođe ili političke sustave. Čak je i David, najveći kralj Staroga zavjeta, otvoreno prikazan kao preljubnik i ubojica. A svi izraelski kraljevi – većinom vrlo neslavna skupina – odgovaraju Božjem zakonu i prorocima koji taj zakon zastupaju.
Biblija, gotovo jedinstvena u književnosti staroga svijeta, odbila je obogotvoriti svoje vođe ili svoje političke poretke.
Stoga bi trebalo biti jasno da, ako netko želi da uspije sveobuhvatan sustav poput komunizma, religija mora biti iskorijenjena, a njezini vođe ušutkani, marginalizirani ili, u krajnjem slučaju, uklonjeni. Ako sumnjate u bilo što od ovoga, potaknuo bih vas da proučite noviju povijest Kine, Rusije, Kube, Nikaragve, Vijetnama, Kambodže, Venezuele i Poljske.
Kada je u lipnju 1979. papa Ivan Pavao II. govorio na Trgu pobjede u Varšavi, na vrhuncu Hladnoga rata, ispunjavao je proročku zadaću vjerskog vođe. Dok je iza njega na pozornici stajao čitav komunistički državni vrh Poljske, a ispred njega se nalazilo oko milijun Poljaka, govorio je o Bogu, ljudskim pravima i dostojanstvu te vrijednosti pojedinca. Tada je okupljeno mnoštvo počelo skandirati: „Hoćemo Boga! Hoćemo Boga! Hoćemo Boga!“ Kaže se da je to trajalo petnaest minuta. Taj je trenutak označio početak kraja komunističkog sovjetskog imperija. Vidite li sada zašto se boje religije?
Dopustite mi da ohrabrim sve svoje suvjernike da ne budu ravnodušni pred ovim vrlo zabrinjavajućim razvojem događaja u suvremenoj politici. Uspjeh radikalnih socijalista i komunista u našem izbornom procesu za religiozne ljude predstavlja stvarnu i neposrednu opasnost.
Zato glasujte! Progovorite! Organizirajte se!
