Ispravno razumijevanje ljubavi i ispravno življenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu ključ je za otvaranje vrata kraljevstva Božjega…
Gospodin je pismoznancu, zbog njegova pametnog odgovora, rekao, “Nisi daleko od kraljevstva Božjega.” (Mk 12, 34)
A što je to rekao pismoznanac kad je zaslužio ovakve ohrabrujuće Isusove riječi?
Rekao je da je ljubiti Boga iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više nego sve paljenice i žrtve. (vidi Mk 12, 33)
Pismoznanac je očito razumio i trudio se to živjeti.
Trebamo se danas zapitati koliko smo mi na tom putu i koliko se držimo toga ispravnog reda u ljubavi?! Današnje evanđelje ujedno razotkriva sve zablude tzv. modernog vremena i ogoljuje kuće bez temelja građene na pijesku koje samo što se nisu raspukle.
Što je dakle ljubav i koja je najveća zapovijed za naš život? Koje se mi to zapovijedi ljubavi držimo? Koje uzore u ljubavi slijedimo? Koje smo obrasce o ljubavi usvojili?
O tome će ovisiti koliko smo još zaista s Bogom (i što će od nas ostati)! A da bismo se pričestili na svetoj misi morali bismo biti pametni barem poput pismoznanca iz današnjeg evanđelja.
Sjetimo se, on je Isusa pitao „Koja je najveća zapovijed?“ i slušajući Isusov odgovor i sam je onda shvatio i iznio tvrdnju za sebe koja ga je vodila u život, jer mu je to i sam Gospodin potvrdio.
Kad svećenik na početku mise kaže: „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.“, narod odgovara: „I s duhom tvojim.“
Ovo je ispunjeno ako zaista živimo ili nastojimo živjeti ono što je sadržaj toga poziva: milost, ljubav i zajedništvo. To je dakle poziv na našu ljubav i zajedništvo s Bogom, ali i na međusobnu ljubav i zajedništvo, koji će ovisiti o tome koliko smo zaista u ljubavi i zajedništvu s Bogom.
Međusobno zajedništvo i ljubav nisu dakle mogući bez zajedništva i ljubavi s Bogom, a to je onda ujedno i odlučni poziv na raskid s grijehom i grešnim životom.
Jer ono što unosi razdor u ispravan odnos prema drugome i ono što remeti i deformira ispravnu ljubav, te je čini nastranom i nakaznom, je grijeh i život u grijehu.
Jesmo li dakle u zajedništvu s Bogom, jesmo li u međusobnom zajedništvu ovisi dakle živimo li ispravni poredak ljubav ili smo uvučeni u neku zabludu. To posebno vrijedi za vrijeme u kojem živimo.
Danas se svašta stavlja pod pojam ljubavi. Tako se primjerice kaže „vodili su ljubav“, pa se neki tako znaju ispovijedati. Ali ne može voditi ljubav netko tko živi u grijehu, tko bludniči. (Nisu bez razloga u našem jeziku „blud“ i „zabluda“ istoga korijena. Zato je važno stvari ispravno imenovati.) Voditi ljubav mogu primjerice samo muž i žena koji su u blagoslovljenom braku, i koji se istinski i cjelovito vole i koji su otvoreni životu.
A biti u izvanbračnoj i predbračnoj vezi ili vezama, i tako godinama bez prihvaćanja odgovornosti, u velikom i najvećem broju slučajeva predvidivo vodi do sloma i razočarenja. I onda se čude i pitaju se „Zašto?“.
Ali odgovor je vrlo jednostavan: zato što ta veza nije bila građena na zapovijedi ljubavi nego na grijehu. Prestanimo dakle brkati tako suprotne pojmove i sve će nam biti jasnije. Slom i razočarenje i ranjenost, s često trajnim posljedicama, ono je što proizlazi iz takvih grešnih veza.
Još jedna od velikih zabluda modernog vremena, i to bih nazvao vrhuncem zablude pred potonućem „Titanika“, je istospolne veze nazivati ljubavlju i njihovo poistovjećivanje se brakom.
Tako se sve više pristaje na lukavo medijski pripremljene fraze „Pa što ima veze ako se oni vole.“ i sl. ludosti. To je totalni promašaj upravo iz gore rečenoga razloga, a ovdje dodatno jer se gubitak svake kontrole i grijeh koji spada u kategoriju „u nebo vapijućih grijeha“ naziva ljubavlju…
Jesmo li dakle blizu, daleko ili posve udaljeni od kraljevstva Božjega, od puta spasenja ovisi dakle o tome koju smo logiku i kakvo smo shvaćanje ljubavi usvojili.
Isus je pismoznancu odgovorio: „Nisi daleko od kraljevstva Božjega.“, jer se držao ispravnog smjera poimanja ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu i prema sebi, građenom na Božjoj riječi.
Koju ćemo logiku usvojiti, kome ćemo pitanje o ljubavi uputiti, čijeg ćemo se odgovora držati? Hoćemo li biti pametni poput pismoznanca? Nadam se, jer samo to vodi prema kraljevstvu Božjem, prema spasenju.
