U svojoj enciklici Magnifica Humanitas, objavljenoj u ponedjeljak, papa Lav XIV poziva društvo i razvijatelje umjetne inteligencije da uspostave „zajedničke standarde socijalne pravde” kako bi umjetna inteligencija poštovala ljudsko dostojanstvo i služila općem dobru.
Umjetna inteligencija nije moralno neutralan alat; nije važno samo kako se koristi, nego i kako je osmišljena, piše Lav u dokumentu Magnifica Humanitas: O zaštiti ljudske osobe u vremenu umjetne inteligencije, objavljenom 25. svibnja. Magnifica Humanitas na latinskom znači „Veličanstvena čovječnost”.
Također upozorava da „moralnija umjetna inteligencija nije dovoljna ako tu moralnost određuje nekolicina… Zapravo, kao i kod svake velike tehnološke promjene, umjetna inteligencija ima tendenciju pojačavanja moći onih koji već posjeduju ekonomske resurse, stručnost i pristup podacima.”
Prva enciklika Lava XIV obuhvaća širok raspon društvenih pitanja, s posebnim naglaskom na utjecaj umjetne inteligencije na obrazovanje, gospodarstvo, nezaposlenost, rad, razvoj mladih, trgovinu ljudima i rat.
Kao smjernice za donošenje odluka i „kriterije za prosuđivanje služe li tehnologije doista čovječanstvu ili ga podjarmljuju”, predlaže načela katoličkog socijalnog nauka — dostojanstvo osobe, opće dobro, univerzalnu namjenu dobara, supsidijarnost, solidarnost i pravednost.
Odbacujući dihotomno razmišljanje koje suprotstavlja mogućnosti umjetne inteligencije njezinim rizicima ili entuzijazam strahu, Lav daje oštru procjenu tehnološke paradigme u kojoj se svijet danas nalazi te opisuje put napretka koji služi ljudima „ili napretka koji ih podvrgava mentalitetu moći”.
„Rizik nadilazi zloupotrebu pojedinih tehnologija. Još ozbiljnije, sveprisutna tehnokratska paradigma u koju smo uronjeni, a koju dodatno pojačavaju digitalna revolucija i umjetna inteligencija, prijeti normalizacijom anti-humanističke vizije”, piše.
Lav preuzima izraz „tehnokratska paradigma” iz enciklike Laudato Si’ pape Franje iz 2015., u kojoj je, kako Lav piše, Franjo kritizirao paradigmu „koja nastoji sve svesti na objekt kojim se može ovladati”.
U toj anti-humanističkoj viziji, nastavlja on, „punina života poistovjećuje se s posjedovanjem više, smanjivanjem slabosti, uklanjanjem nesigurnosti i ostvarivanjem potpune kontrole. Kada učinkovitost postane krajnje mjerilo vrijednosti, ljudi dolaze u iskušenje da sebe promatraju kao projekt koji treba optimizirati, a ne kao osobe pozvane na odnos i zajedništvo.”
Prema papi Lavu, središnje pitanje — očuvanje naše čovječnosti — nešto je na što bi svi trebali imati pravo odgovoriti.
Poziva se na jednog od svojih duhovnih vodiča, svetog Augustina, citirajući njegovo djelo De Civitate Dei (O državi Božjoj):
„‘Dvije su ljubavi izgradile dva grada: zemaljski grad — ljubav prema sebi sve do prezira Boga; nebeski grad — ljubav prema Bogu sve do prezira sebe.’ Kao kroz cijelu povijest, te se dvije ljubavi i danas bore za prevlast u našim srcima.”
Papa Lav XIV potpisao je svoju prvu encikliku, Magnifica Humanitas: O zaštiti ljudske osobe u vremenu umjetne inteligencije, 15. svibnja 2026., na 135. obljetnicu enciklike Rerum Novarum pape Lava XIII. Magnifica Humanitas objavljena je 25. svibnja 2026
Od katoličkog socijalnog nauka do borbe za moć
245 odlomaka enciklike podijeljeno je na uvod i pet poglavlja. Prva dva posvećena su objašnjenju razvoja socijalnog nauka Crkve od pape Lava XIII. do danas, glavnim načelima toga nauka te načinu njihove primjene u sadašnjem tehnološkom dobu.
Treće poglavlje uvodi „tehnokratsku paradigmu” umjetne inteligencije i neravnotežu digitalne moći.
Četvrto poglavlje bavi se važnošću zaštite istine, demokracije, rada, obrazovanja i ljudske slobode u doba umjetne inteligencije, dok je peto poglavlje posvećeno analizi normalizacije rata, borbe za moć i odgovornosti svih ljudi za izgradnju civilizacije ljubavi kroz njegovanje mira i pravde.
Kroz cijelu encikliku Lav koristi sliku gradnje kako bi postavio pitanje kako će čovječanstvo odgovoriti na novo tehnološko doba. Čovječanstvo, kaže on, mora izabrati između gradnje Babilonske kule (Postanak 11,1-9) i izgradnje grada u kojem Bog i čovjek mogu zajedno prebivati, kao što je Nehemija okupio ljude da obnove jeruzalemske zidine nakon babilonskog sužanjstva (Nehemija 2-6).
„U svjetlu tih dviju slika, Duh Sveti danas nas izaziva glede našeg odnosa prema tehnologiji i trajnoj digitalnoj revoluciji”, piše. „Tehnologija ima moć liječiti, povezivati, obrazovati i štititi naš zajednički dom; ali može i dijeliti, isključivati te stvarati nove oblike nepravde.”
Papa Lav XIV oslanja se na citate istaknutih mislilaca 19. i 20. stoljeća, katoličkih i židovskih, uključujući svetog Ivana Pavla II., Viktora Frankla, Hannah Arendt, J.R.R. Tolkiena, Giorgia La Piru i oca Romana Guardinija, kako bi pokazao da tehnologija sama po sebi nije rješenje čovjekovih problema, ali ni inherentno zlo.
„U praksi, međutim, tehnologija nikada nije neutralna, jer poprima obilježja onih koji je osmišljavaju, financiraju, reguliraju i koriste”, piše.
Izbor, nastavlja on, nije između „da” ili „ne” tehnologiji, nego „između gradnje Babilona ili obnove Jeruzalema; između moći koja želi zavladati nebesima i naroda koji zajedno rade u Božjoj prisutnosti kako bi obnovili zidine bratskog suživota.”
Među najčešće citiranim izvorima enciklike nalaze se enciklika Caritas in Veritate pape Benedikta XVI. i Kompendij socijalnog nauka Crkve.
Pišući da ne želi dati sveobuhvatan pregled umjetne inteligencije, Papa upućuje čitatelje na prethodne crkvene dokumente o AI-u, osobito na bilješku Antiqua et Nova iz 2025., koju su objavili Dikasterij za nauk vjere i Dikasterij za kulturu i obrazovanje, kao i na Quo Vadis, Humanitas?, koji je ranije ove godine objavila Međunarodna teološka komisija — oba se dokumenta često citiraju u bilješkama Magnifice Humanitatis.
Kršćanski humanizam i tehnokratska paradigma
Papa piše o mentalitetima transhumanizma i posthumanizma te o tome kako oni predstavljaju ideološku viziju koja stoji u pozadini tehnologije.
Predlaže kršćanski humanizam, prema kojem ljudska bića „nisu ograničena granicama vlastite naravi; naprotiv, pozvana su na nadilaženje sebe, ne bijegom od stvarnosti ili prezirom prema vlastitim ograničenjima, nego njihovim ispunjenjem u ljubavi.”
U Magnifica Humanitas Sveti Otac također izražava zabrinutost zbog „novih monopola umjetne inteligencije”.
„Govoriti o općem dobru znači razotkrivati ovaj novi oblik epistemološke, gospodarske i političke asimetrije”, piše.
Ključno pitanje, kaže on, ono je koje je postavio sveti Ivan Pavao II.: čini li umjetna inteligencija ljudski život na zemlji „više ljudskim” u svakom njegovu aspektu? „Čini li ga dostojnijim čovjeka?”
Lav piše da je „odlučujući test za etičko razlučivanje umjetne inteligencije i digitalne transformacije” borba protiv novih oblika ropstva, poput trgovine ljudima. Papa potom „iskreno moli oprost”, u ime Crkve, za „neizmjernu patnju i poniženje koje su mnogi podnosili” prije nego što je ropstvo nedvosmisleno osuđeno u 19. stoljeću.
„Taj razvoj pruža jasan primjer rasta Crkve u razumijevanju trajnih istina Objave koje čuva. Iako nije uvijek postojala dosljednost u praksi”, piše on, „kroz povijest se neprestano potvrđivalo dostojanstvo svakog ljudskog bića, stvorenog na sliku Božju, čak i ako je trebalo osamnaest stoljeća da se izričito prizna potpuna nespojivost toga dostojanstva s ropstvom.”
Sjećanje na prošnu sljepoću i suučesništvo u nepravdi ropstva „poziv je na budnost”, kaže Papa. „Ono što smo naučili mora se pretočiti u razlučivanje i odgovornost u sadašnjosti.”
„Nasilna kultura moći”
Velik dio Papina pisma posvećen je onome što opisuje kao „zabrinjavajući povratak rata kao sredstva međunarodne politike”, uporabi umjetne inteligencije u ratovanju, krizi multilateralizma i eroziji etičkih načela koja su nekoć ograničavala rat.
„Čovječanstvo klizi u nasilnu kulturu moći”, upozorava. „Danas je, više nego ikad, bez dovođenja u pitanje prava na samoobranu u najstrožem smislu, važno ponovno potvrditi da je teorija ‘pravednog rata’, koja se prečesto koristila za opravdavanje bilo kakvog rata, danas zastarjela. Čovječanstvo raspolaže daleko učinkovitijim i sposobnijim sredstvima za promicanje ljudskog života i rješavanje sukoba, poput dijaloga, diplomacije i oprosta.”
„Suvremeni Babilon može se vidjeti ne samo u globaliziranoj tehnokratskoj paradigmi, nego i u udaljenom sukobu suprotstavljenih imperijalizama, između sila koje žele očuvati svoju nadmoć i onih koje teže preuzeti tu nadmoć, što rezultira mnoštvom lokalnih sukoba. Štoviše, čini se da nema granice utrci — vođenoj dehumanizirajućom ambicijom — za razvoj sve moćnijih tehnologija ili osiguravanje kontrole nad njima”, piše papa Lav.
No Papa ne završava negativnim tonom. Dodaje da „unatoč toj silaznoj spirali, možemo nazrijeti velik dio čovječanstva koji nastoji ostati ljudski i radi na izgradnji svetoga grada suživota i mira.”
Zaključujući dokument, izražava nadu da „u poniznoj vjernosti svakodnevnom životu čak i doba umjetne inteligencije može postati vrijeme u kojem Duh Sveti ostvaruje civilizaciju ljubavi u našim životima.”
„Doista, Gospodin nastavlja sve činiti novim i svakom vremenu pruža mogućnost da postane dijelom povijesti spasenja u svjetlu Utjelovljenja.”
