Veliki cilj pontifikata Lava XIV. jest obnoviti jedinstvo u Crkvi. Međutim, taj je zadatak osobito težak. Ukratko, lakše ga je izreći nego ostvariti.
Papine izjave novinarima tijekom puta iz Afrike u Rim dobro to ilustriraju.
Lav je odgovorio na pitanje o odluci kardinala Reinharda Marxa da formalno blagoslivlja istospolne parove, a njegov je odgovor izazvao brojne reakcije, kako unutar Njemačke tako i diljem svijeta. Ipak, reakcija koja je stigla od čelnika njemačke hijerarhije posebno je poučna.
Nadbiskup Georg Bätzing iz Limburga, koji završava svoj mandat predsjednika Njemačke biskupske konferencije, jednostavno je izjavio da će nastaviti s tom pastoralnom praksom jer ne smatra da ona stvara razdor u Crkvi.
To može biti oproštajni potez nekoga tko odlazi i više ne mari mnogo, ili pak svojevrsni izazov papi da ga pokuša zaustaviti.
Vidjet ćemo.
Postoji i drugi izazov jedinstvu koji se nazire, a dolazi iz tradicionalističkog kruga.
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (SSPX) priprema se za svoja prva biskupska ređenja od 1988. godine.
Ta bi ređenja bila valjana, ali ne i zakonita, jer bi se odvijala bez papinskog mandata. Onaj tko posveti biskupa bez papinskog odobrenja automatski upada u izopćenje (latae sententiae), odnosno samim činom počinjenja djela.
To se dogodilo nadbiskupu Marcelu Lefebvreu i biskupima koje je zaredio 1988., nakon čega je sastavljen i objavljen službeni dekret o izopćenju.
Sada se nagađa da je sličan dokument već pripremljen u slučaju da SSPX krene s planiranim posvetama.
Zapravo, takvi su dekreti standardni, pa nije sigurno da nisu bili spremni već ranije, neovisno o tijeku rasprava unutar SSPX-a.
SSPX, sa svoje strane, smatra da se izopćenje zapravo ne odnosi na bratstvo, tvrdeći da kanonsko pravo ne dopušta izricanje kazne ako je čin koji bi je povukao učinjen kao odgovor na percipiranu ozbiljnu opasnost za Crkvu ili ako netko vjeruje da djeluje u dobroj vjeri.
To je tehnički točno, ali isto je obrazloženje koristio nadbiskup Lefebvre 1988., kada je papinski dekret ipak proglasio da su ređenja rezultirala izopćenjem — što je neosporna činjenica.
Posljednjih tjedana SSPX je objavio i opsežan intervju sa svojim poglavarom, ocem Davideom Pagliaranijem, koji je ponovno istaknuo osjećaj hitnosti i potrebu za ređenjem novih biskupa kako bi se osigurao opstanak bratstva.
U stvarnosti, SSPX ne pokazuje stvarnu želju za dijalogom sa Svetom Stolicom. U ranijim je izjavama jasno dao do znanja da mnoge odluke i pristupe Svete Stolice smatra gotovo heretičkima te stoga dijalog nije moguć.
Ukratko, Lav XIV. nalazi se između dviju strana, obje izrazito tvrdoglave.
S jedne strane su oni koji žele da se nauk razvija do te mjere da se prilagodi društvu, jer inače — kako često ističu — Crkva više neće biti relevantna. S druge strane su oni koji smatraju da se Crkva već previše promijenila, do te mjere da sve što dolazi iz Svete Stolice smatraju neprihvatljivim, osobito u doktrinarnom smislu.
Pitanje koje se nameće jest: na kojoj je strani Lav XIV.?
Primjerice, prošle je godine bilo iznenađenje što je Lav XIV. uputio poruku pozdrava hodočašću Pariz–Chartres, na kojem sudjeluju tisuće, uglavnom mladih ljudi, vezanih uz tradicionalni obred, te rekao da moli za sudionike. Kasnije je nuncij u Engleskoj, nadbiskup Miguel Maury Buendía, objavio da je Lav zatražio da se dopuste iznimke kako bi biskupi mogli, na zahtjev, produžiti slavljenje tradicionalne latinske mise u svojim biskupijama.
Ukratko, Lav XIV. pružio je ruku tradicionalnom svijetu, nastojeći prevladati stav zatvorenosti koji je obilježio posljednje godine pontifikata pape Franje.
Taj je stav zahvatio i redovničke zajednice koje se smatraju tradicionalističkima, poput Glasnika Evanđelja, organizacije nastale u Brazilu koja se potom proširila diljem svijeta. Godinama je ređenje novih svećenika za tu zajednicu bilo obustavljeno. Bili su podvrgnuti posebnom upravnom nadzoru — povjerenik je bio kardinal Raymundo Damasceno Assis — zbog optužbi za zlostavljanje koje nikada nisu u potpunosti potvrđene, a svi su građanski postupci na kraju završili u njihovu korist.
Nakon mnogo godina zastoja, skupini je napokon dopušteno zarediti 26 novih svećenika ovoga travnja.
Glasnici Evanđelja samo su jedan primjer skupina koje su smatrane previše tradicionalnima te su bile na meti tijekom pontifikata pape Franje. U nekim slučajevima radilo se o vrlo malim skupinama koje stoga nisu imale veći utjecaj.
U drugim slučajevima izbila je prava oluja, kao u slučaju zajednice Sodalitium Christianae Vitae — koju je tadašnji nadbiskup Prevost dobro poznavao — gdje su optužbe za zlostavljanje protiv utemeljitelja dovele ne do reforme (kao u slučaju Legionara Kristovih), nego do ukidanja same zajednice.
Treba reći da je pontifikat pape Franje bio obilježen i svojevrsnim „latinskoameričkim građanskim ratom” koji se razvio nakon Drugog vatikanskog sabora, kada su napetosti između teologije oslobođenja i tradicionalnijih pokreta postale gotovo nepodnošljive.
Lav XIV. nije bio obilježen tim napetostima, iako ih je iskusio kao misionarski svećenik i biskup u Peruu. Zbog toga je pozvan pronaći težak balans između zahtjeva onih koji žele prisutniju i življu Crkvu u društvenim pitanjima i potrebe za evangelizacijom, privlačenjem novih zvanja i rastom Crkve.
To je veliki izazov s kojim se Papa suočava u upravljanju tradicionalističkim skupinama.
Tradicionalisti su toga svjesni i šire narativ o Svetoj Stolici koja ne želi slušati, tvrdeći da se ne smije postići nikakav dogovor. SSPX smatra da bi im Lav XIV. trebao dopustiti da djeluju kako žele, bez prijetnje izopćenjem.
Kazna izopćenja, međutim, nužna je kako bi Papa pokazao svoj autoritet u Crkvi. Zato postoji izopćenje latae sententiae, što znači da se primjenjuje automatski samim počinjenjem djela koje ga povlači.
Istodobno, ideja da Papa mora prihvatiti sve u ime nejasno shvaćenog načela milosrđa argument je koji ne može opstati, iako se često promiče još od Drugog vatikanskog sabora.
Tema će se, bez sumnje, iznova pojavljivati tijekom pontifikata Lava XIV. S vremenom će postati jasno želi li Papa apsorbirati krizu ili se s njom suočiti, uklanjajući prepreke koje stvaraju podjele i promišljajući, u korist jedinstva Crkve.
