(CNS photos)
Jedna vrsta raskola, barem na prvi pogled, otvorila se između dva kardinala sa značajnim utjecajem u Vatikanu, kada je honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, šef papinog Vijeća kardinala, sugerirao kako bi Gerhard Müller, čelnik Kongregacije za nauk vjere trebao biti “fleksibilan” u svojim stavovima o rastavljenim i ponovno vjenčanim katolicima. Riječ je, dakako, o primanju sakramenta pričesti.
Naime, Rodriguez Maradiaga je u razgovoru za jedne njemačke novine, za Müllera rekao:
“On je Nijemac, a moglo bi se reći, da je prije svega njemački profesor teologije, pa u njegovom mentalitetu postoji samo istina i laž. Ali ja kažem, brate, svijet nije takav, trebaš biti malo fleksibilniji kada slušaš druge glasove. To ne znači samo poslušati a zatim reći ne.”
Čini se da je kardinal Maradiaga brzo zaboravio na jednog drugog Nijemca koji je ‘prije svega’ također bio profesor teologije. Teško je danas zamisliti ovakva javna prepucavanja, i to u medijima, oko ovako važnih pitanja dok je Ratzinger bio prefekt za nauk vjere.
Ali, Papa Franjo je, govoreći na tiskovnoj konferenciji u avionu za vrijeme njegovog povratka iz Brazila u srpnju, i sam pokazao otvorenost i određenu vrstu fleksibilnosti u pristupu sakramentima za rastavljene i ponovno vjenčane katolike, rekavši da bi katoličanstvo moglo nešto naučiti iz prakse Pravoslavne crkve o priznavanju drugog braka.
Izgleda da se trenutno stvaraju negativne tenzije među suprotstavljenim stranama koje će se tek rasplamsati na predstojećoj Biskupskoj sinodi o obitelji, koja će se održati u Vatikanu u listopadu. Zasigurno će se otvarati i druga pitanja na ovoj sinodi, za koju neki analitičari predviđaju oštru polemiku između konzervativnih i liberalnih struja unutar crkvene hijerarhije.
Kardinal Maradiaga je izjavio: „čvrsto vjerujem da je Crkva dosegla zoru novoga doba, kao prije pedeset godina, kada je Ivan XXIII. otvorio prozor puštajući unutra malo svježeg zraka“, te dodao kako je “Franjo blizak ljudima, ne gledajući dolje na njih, nego stoji među njima. Crkva nije u rukama ljudi, to je Božje djelo. Ja sam siguran da je Bog intervenirao u ožujku 2013. na konklavi, jer da je izbor bio prepušten ljudima, netko drugi bi sada bio papa.”
Tako Maradiaga, nakon što mu je dodijeljena ovako visoka i odgovorna služba u Crkvi, sigurno smatra da papa dijeli njegovo mišljenje. S druge strane Müller, iako je izabran za prefekta još za vrijeme pontifikata Benedikta XVI., zadržan je na svom mjestu a Franjo ga je nedavno još i proglasio novim kardinalom. Nije sada da je Müller neki novi Ottaviani, kako su ga neki već proglasili, ali iskače kao jedan od rijetkih konzervativaca (ako bi ga se uopće moglo tako nazvati) koji je ostao na visoko rangiranoj poziciji u Kuriji. On, i možda kardinal Pell iz Australije koji je također u Vijeću od 8 kardinala, skupa s Maradiagaom.
Zanimljivo će biti vidjeti kako će, ako će uopće, Müler reagirati na ovakve javne polemike, pogotovo kada ga se osobno proziva. Ili smo možda prešli u vrijeme kada prefekt Kongregacije za nauk vjere nema onu moć i poštovanje kakvu je nekad imao.
