“U borbi protiv rasizma, katolici moraju gladovati za pravdom kao što gladuju za Euharistijom.” Tako je nekako glasio naslov uredničkog rada objavljenog u isusovačkom časopisu America, tjedan dana nakon demonstracija, opsežne pljačke i dezintegracije javnog reda i mira. U samo nekoliko riječi borba za pravdu postala je moralno prihvatljiva i teološki istovjetna primanju Euharistije, stvarnog Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista!
U daljnjem tekstu Uredništvo – većina njih, vjerojatno, isusovački svećenici – poziva „katolike bijelce posebno na obraćenje, pokajanje i pomirenje“. Očito, svaki bijeli katolik mora otići na ispovijed i tražiti oproštenje za sistemsko društveno i kulturno nasilje koje je navodno nanio crnoj zajednici (!?). Navodno su bijeli katolici krivi za takav društveni grijeh samo zbog svoje boje kože.
Za isusovce nije dovoljno pokajati se za svoje osobne grijehe; također se mora osjećati sramota i krivnja zbog rođenja u određenoj rasi, iako se proteže izvan područja slobodne volje. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa.
Otac Patrick Saint-Jean, član isusovačke provincije Srednjeg Zapada (SAD) nakon promišljanja o smrti Georgea Floyda, napisao je u Americi da “možda svi bijelci trebaju pronaći način da bolje uvježbaju oči i uši i kako bi adekvatno vidjeli i čuli crnački narod.” Grozan grijeh jednog čovjeka – Dereka Chauvina, bivšeg policajca Minneapolisa, koji nije čuo ili priznao molbe Georgea Floyda „Ne mogu disati“ – sada su kolektivni grijesi za sve pripadnike njegove posebne rase. Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa.
U intervjuu za isusovački časopis, Danielle M. Brown, pomoćnica direktora ad hoc odbora za rasizam američke Konferencije katoličkih biskupa, usredotočila se na ono što laici moraju činiti u ovom ključnom trenutku u američkoj katoličkoj povijesti. “Bijeli katolici (ovo) moraju shvatiti, bez oklijevanja. Moramo zato moliti”, rekla je gospođa Brown. “Čak i ako to “ne utječe na vas”, u ovom određenom trenutku, to utječe na vas jer utječe na gotovo sve nas.”
– Ne moraju moliti Azijati, Latinoamerikanci, pacifički otočani ili američki indijanci katolici, već samo bijeli katolici, bez obzira jesu li imali aktivnu ulogu u promicanju rasizma ili ne.
Ono za što se moraju moliti svi katolici jest kraj općih nasilnih prosvjeda usmjerenih na poduzeća i trgovine – od kojih je velik broj u vlasništvu katoličkih obitelji – a doslovno na stotine su dosad u našoj zemlji uništene, opljačkane i spaljene do temelja.
Urednici Amerike su ponudili pet preporuka na koji način bi katolik trebao odgovoriti: pokajanje, solidarnost, prisutnost, formacija i molitva. Na temu solidarnosti urednici su primijetili kako se “čini da se mnogi katolici previše plaše da bi mogli poslušati odnosno surađivati s novim pokretima, poput Black Lives Matters, koji vode današnji pokret za pravdu” te sugerirali kako bi se “biskupi, župnici i laici trebali približiti antirasističkim aktivističkim grupama prisutnim u njihovim zajednicama.”
Zašto bi naši vjerski predvodnici trebali podržati skupine koje stalno ponavljanju i zagovaraju ideju o sistematskom rasizmu i politici identiteta, poput Black Lives Matter-a, a koje često potiču na građanski nered i nanose milijune dolara imovinske štete?
Izgleda da nam izravan odgovor na ovaj poziv, i to na najvišoj razini, dolazi iz samoga Washingtona u kojem je nadbiskup Wilton Gregory naredio svojim svećenicima da obuku reverende, a redovnici u habite, kako bi prosvjedovali protiv predsjednika Trumpa ispred Bijele kuće prošlog tjedna.
Sjetite se da je nadbiskup Gregory oštro kritizirao predsjednika Trumpa nakon što su on i njegova katolička supruga prošlog tjedna posjetili svetište pape svetog Ivana Pavla II.
Prema onima koji su bliski događajima koji se trenutno odvijaju, Gregory pokušava orkestrirati medijski događaj na kojem će nacionalne novine izvještavati da “Katolička Crkva u Americi ne vjeruje da je Trump sposoban obaviti svoju dužnost” te koristi svoje svećenstvo u promoviranje te slike.
