Njemački kardinal Walter Brandmüller je među vodećim kritičarima prijedloga proizašlog sa Sinode o obitelji, a koji prijeti potkopavanju katoličkog nauka o sakramentima i moralu. Bio je jedan od pet kardinala koji su sudjelovali u knjizi Ostajući u Kristovoj istini, koja je usredotočena na kritiku prijedlog kardinala Waltera Kaspera da se dopusti pričest onima u nepravilnim seksualnih zajednicama.
Suradnik LifeSiteNews-a, dr Maike Hickson je razgovarao s kardinalom Brandmüllerom pa prenosimo odlomak iz intervjua:
LifeSiteNews: Možete li predstaviti još jednom za naše čitatelje jasan nauk Katoličke crkve, onako kako je učeno kroz stoljeća, o braku i njegovoj nerazrješivosti?
Kardinal: Odgovor se nalazi u Katekizmu Katoličke Crkve, br. 1638-1642.
Može li Crkva dopustiti ponovno oženjenim parovima pričest, iako njihov drugi brak ne vrijedi u očima Crkve?
To bi bilo moguće ako bi takvi parovi donijeli odluku da u budućnosti žive kao brat i sestra. Ovo rješenje osobito vrijedi kada je u pitanju briga o djeci koja onemogućuje odvajanje. Odluka za takav put bi bio uvjerljiv izraz pokore za prethodan i dugotrajan čin preljuba.
Može li se Crkva baviti temom braka na pastoralan način koji se razlikuje od nauka Crkve? Može li Crkva uopće mijenjati učenje, a da i sama ne upadne u krivovjerje?
Očito je da pastoralna praksa Crkve ne može biti u suprotnosti s naukom koji je obvezujući niti ga može jednostavno ignorirati. Na isti način, arhitekt bi možda mogao sagraditi najljepši most. Međutim, ako ne obrati pozornost na zakone o graditeljstvu, onda riskira raspad svoga dijela. Na isti način, svaka pastoralna praksa mora slijediti Božju riječ, ako ne želi propasti. Promjena nauka, dogme, je nezamisliva. Tko to ipak svjesno radi, ili uporno to zahtijeva, je heretik – čak i ako taj nosi rimski purpur.
Zar nije cijela rasprava o pripuštanju ponovno oženjenih Svetoj Euharistiji i izraz činjenice da mnogi katolici više ne vjeruju u Stvarnu Prisutnost, pa stoga sveta pričest ionako postaje samo komad kruha?
Doista, postoji neraskidiva unutarnja kontradikcija kod nekoga tko želi primiti Tijelo i Krv Kristovu i ujediniti se s Njim, dok se u isto vrijeme svjesno ne obazire na Njegove zapovijedi. Kako će to raditi? Sveti Pavao govori o tome: “onaj koji nedostojno jede i pije (pričest), jede i pije svoju vlastitu presudu“. Ali, u pravu ste. Ne vjeruju svi katolici u Kristovu Stvarnu Prisutnost u posvećenoj hostiji. Ta činjenica se može vidjeti već po načinu kako mnogi – čak i svećenici– prolaze pored svetohraništa i ne pokleknu.
Što biste rekli o nedavnim izjavama biskupa Franz-Josef Bodea da bi se Katolička crkva trebala više prilagoditi “životnoj stvarnosti” ljudi današnjice pa tako prilagoditi svoj moralni nauk?
Potpuno je jasno i nije novo kako se naviještanje učenja Crkve mora prilagoditi konkretnim životnim situacijama društva i pojedinca- da bi se poruka mogla čuti. No, to se odnosi samo na način naviještanja, a ne na njen neprikosnoveni sadržaj. Adaptacija moralnog učenja nije prihvatljiva. “Ne suobličujte se svijetu“, rekao je apostol Pavao. Ako biskup Bode uči nešto drugo, on se našao u suprotnosti s naukom Crkve. Je li on svjestan toga?
Je li njemačkoj Katoličkoj crkvi dopušteno ići svojim putem po pitanju pripuštanja ponovno vjenčanih parova Svetoj Euharistiji, i time odlučiti neovisno o Rimu, kako je kardinal Reinhard Marx izrekao nakon nedavnog sastanka Njemačke biskupske konferencije?
Poznate izjave kardinala Marxa su u suprotnosti s dogmom Crkve. One su neodgovorne u pastoralnom smislu, jer izlažu vjernike zbunjenosti i sumnjama. Ako on misli da može krenuti na neovisan, nacionalni put, on stavlja jedinstvo Crkve u opasnost. No i dalje stoji: obvezujući standard za cjelokupno učenje i praksu Crkve su njezine jasno definirane doktrine.
